Humani metapneumovirus (HMPV) čest je, ali često zanemaren uzročnik respiratornih bolesti, od blagih prehlada do teške upale pluća. Posebno je opasan za djecu i starije, a njegova sezonalnost značajno se promijenila nakon pandemije.
Iako je službeno otkriven tek 2001. godine u Nizozemskoj, humani metapneumovirus (HMPV) desetljećima je bio neidentificirani patogen koji je cirkulirao među ljudima. Pripada istoj obitelji virusa kao i poznatiji respiratorni sincicijski virus (RSV), no unatoč genetskoj srodnosti, riječ je o različitim uzročnicima. Infekcija HMPV-om može se manifestirati kao obična prehlada, ali kod osjetljivih skupina izaziva ozbiljne infekcije donjih dišnih putova, poput bronhiolitisa i upale pluća. Gotovo svako dijete do pete godine života preboli ovu infekciju, no imunitet je kratkotrajan, što omogućuje ponovne zaraze tijekom života.
Pojava simptoma
Simptomi se obično javljaju tri do šest dana nakon izlaganja virusu i uključuju kašalj, povišenu temperaturu, začepljenost nosa i grlobolju. Kod težih slučajeva javlja se i otežano disanje. Iako većina zdravih osoba preboli infekciju bez većih poteškoća, HMPV predstavlja značajan rizik za najmlađe, djecu mlađu od pet godina, starije osobe iznad 65 godina te osobe s oslabljenim imunitetom. Pacijenti s kroničnim bolestima dišnog sustava, poput astme ili KOPB-a, također su pod povećanim rizikom od ozbiljnih komplikacija i pogoršanja osnovne bolesti.
Liječnici često percipiraju HMPV i RSV kao “istu respiratornu bolest”, no opsežna istraživanja pokazuju da to nije točno. Ključna razlika je u dobi pacijenata koje najteže pogađaju. RSV uzrokuje najteže kliničke slike kod dojenčadi mlađe od šest mjeseci, dok HMPV rijetko pogađa tu dobnu skupinu, ali je zato češći i opasniji za nešto stariju djecu, od šest mjeseci do dvije godine. Studija u časopisu Pediatrics pokazala je da su djeca hospitalizirana zbog HMPV-a u prosjeku starija i češće im je dijagnosticirana upala pluća. Kako je istaknuo istraživač dr. John V. Williams, “RSV i HMPV ne bi se trebali smatrati istom bolešću.”
Dijagnostika i liječenje: Izazov za zdravstveni sustav
Infekcija HMPV-om potvrđuje se laboratorijskim testovima, najčešće PCR metodom iz brisa nosa. Međutim, budući da su simptomi često nespecifični i slični drugim virusnim infekcijama, liječnici ne testiraju rutinski na HMPV, zbog čega virus ostaje nedovoljno dijagnosticiran. To predstavlja problem jer ne postoji specifičan antivirusni lijek za HMPV, kao ni cjepivo. Liječenje je isključivo simptomatsko i uključuje odmor, nadoknadu tekućine i lijekove za snižavanje temperature. Antibiotici su neučinkoviti. U teškim slučajevima, pacijentima je potrebna hospitalizacija radi primjene kisika ili intravenske tekućine.
Prevencija kao jedina obrana
U nedostatku cjepiva i lijekova, jedina učinkovita obrana od HMPV-a leži u prevenciji. Mjere su iste kao i za druge respiratorne viruse i uključuju često pranje ruku, izbjegavanje dodirivanja lica te bliskog kontakta s bolesnim osobama. Dok su za RSV nedavno odobreni preventivni lijekovi i cjepiva za rizične skupine, što bi moglo promijeniti epidemiološku sliku, za HMPV takve opcije još ne postoje. Stoga znanstvenici naglašavaju važnost daljnjeg praćenja i istraživanja ovog tihog, ali značajnog patogena kako bi se u budućnosti mogle razviti ciljane strategije prevencije. ( Ordinacija.hr )
