Razvoj motorike više je od fizičke spreme. Znanost otkriva čvrstu vezu između dječjeg kretanja i razvoja ključnih kognitivnih funkcija koje su temelj za učenje i uspjeh.
Promatranje djece kako trče ili slažu kocke uglavnom se doživljava kao puka igra. No, ispod te površine odvija se proces koji oblikuje temelje dječjeg intelekta. Suvremena znanost, kroz teoriju utjelovljene kognicije, naglašava neraskidivu vezu uma i tijela. Razvoj djeteta nije proces u kojem se odvojeno razvijaju pokret i razmišljanje, već dinamičan i složen sustav. Sposobnost puzanja ili hodanja mijenja djetetovo poimanje prostora i izlaže ga novim socijalnim interakcijama. Stoga je zanemarivanje motorike zapravo zanemarivanje ključnog alata za izgradnju dječjeg mozga.
Jačanje kognitivnih procesa
Neuroznanstveni dokazi podupiru ovu vezu, ukazujući na interakciju između regija u mozgu zaduženih za motoriku i onih koje upravljaju izvršnim funkcijama. To je skup viših kognitivnih procesa koji uključuju radnu memoriju, inhibicijsku kontrolu (suzbijanje impulsa) i kognitivnu fleksibilnost (prilagodba). Te su vještine ključne za rješavanje problema i “učenje kako učiti”. Razdoblje najbržeg razvoja tih funkcija, između treće i pete godine, poklapa se s vremenom usavršavanja motorike. Svaki put kad dijete pokušava uhvatiti loptu ili crtati, ono ne vježba samo mišiće, već aktivno jača kognitivne procese planiranja i kontrole.
Ova veza potvrđena je studijama. Istraživanje “Kids Activity and Learning Study” otkrilo je da su predškolci s najvećim napretkom u motorici pokazali i najveći napredak u izvršnim funkcijama i matematici. U eksperimentu, djeca koja su sudjelovala u strukturiranom motoričkom programu ostvarila su značajno bolje rezultate na svim testovima od kontrolne skupine. Slična istraživanja potvrđuju uzročno-posljedičnu vezu, pokazujući da ciljani motorički trening, osobito onaj usmjeren na kontrolu objekata, izravno poboljšava kognitivne funkcije. To sugerira “doza-odgovor” odnos, gdje veća poboljšanja u motorici rezultiraju i većim kognitivnim dobicima.
Motoričke vještine dijele se na grubu i finu motoriku, koje djeluju sinergijski. Gruba motorika uključuje pokrete velikih mišića – trčanje, skakanje, penjanje – i gradi temelj za stabilnost i ravnotežu. Fina motorika obuhvaća precizne pokrete šaka i prstiju, uz neizostavnu koordinaciju oko-ruka. Vještine poput hvatanja, crtanja i pisanja izravno ovise o njezinoj razvijenosti. Zone u mozgu odgovorne za pokrete prstiju nalaze se vrlo blizu centara za govor, zbog čega aktivnosti poput modeliranja plastelinom neizravno stimuliraju i jezični razvoj.
Djeca s lošije razvijenim vještinama češće izbjegavaju grupne igre, što može dovesti do socijalne isključenosti. Samopouzdanje stečeno kroz ovladavanje pokretom ključno je za interakciju s vršnjacima
Osim kognitivnog, motorička spretnost presudno utječe i na socijalni razvoj. Djeca s lošije razvijenim vještinama češće izbjegavaju grupne igre, što može dovesti do socijalne isključenosti. Samopouzdanje stečeno kroz ovladavanje pokretom ključno je za interakciju s vršnjacima. Uloga roditelja je stoga pružiti djeci raznolike poticaje. Nije ključna količina aktivnosti, već njezina kvaliteta. Aktivnosti treba prilagoditi djetetovim sposobnostima, postupno povećavajući težinu kako bi predstavljale izazov, ali ne i frustraciju. Integriranje motoričkih zadataka u svakodnevicu i naglasak na zabavnim igrama najbolji su put za postavljanje čvrstih temelja za cjelokupan razvoj. ( Ordinacija.hr )
