Odabir paste za zube čini se kao jednostavan zadatak, no razlike u sastojcima mogu značajno utjecati na zdravlje vašeg osmijeha. Donosimo ključne savjete o tome što tražiti, a što izbjegavati na policama trgovina kako biste donijeli informiranu odluku.
Kada stojite pred policom prepunom pasti za zube, razumijevanje deklaracije ključno je za odabir proizvoda koji doista odgovara vašim potrebama, umjesto da se oslanjate isključivo na tvrdnje s ambalaže. Paste se sastoje od aktivnih tvari koje pružaju terapijski učinak, poput zaštite od karijesa, te neaktivnih koje su zadužene za teksturu, okus i pjenjenje.
Apsolutni kamen temeljac svake kvalitetne paste za zube i dalje je fluorid, mineral čija je učinkovitost u jačanju zubne cakline i prevenciji karijesa potvrđena desetljećima istraživanja. Fluorid djeluje na dva načina: potiče remineralizaciju, odnosno popravak oslabljenih dijelova cakline, i usporava štetno djelovanje kiselina koje proizvode bakterije. Na deklaraciji ga možete pronaći u oblicima poput natrijevog fluorida, kositrenog (stannous) fluorida ili natrijevog monofluorofosfata. Za odrasle se preporučuje koncentracija od 1350 do 1500 ppm (dijelova na milijun), dok dječje paste sadrže niže koncentracije kako bi se izbjegla dentalna fluoroza, stanje koje može uzrokovati bijele mrlje na zubima ako djeca progutaju prevelike količine paste.
Korisni sastojci na deklaraciji
Osim fluorida, postoji nekoliko drugih iznimno korisnih sastojaka na koje vrijedi obratiti pažnju. Ako patite od osjetljivosti na toplo ili hladno, potražite paste koje sadrže kalijev nitrat. Taj sastojak djeluje tako da smiruje živčane signale u zubima i tako ublažava nelagodu. Za dodatnu pomoć u obnovi cakline zaslužni su kalcijev fosfat ili nano-hidroksiapatit, minerali koji u sinergiji s fluoridom popravljaju mikroskopska oštećenja. Sve popularniji sastojak je i ksilitol, prirodni zaslađivač koji, za razliku od šećera, aktivno smanjuje broj bakterija odgovornih za karijes te potiče lučenje sline, prirodnog mehanizma za čišćenje usta.
Sastojak koji je uglavnom izbačen iz upotrebe je triklosan, antibakterijsko sredstvo čija je dugoročna sigurnost dovedena u pitanje. Iako se ugljen promovira kao sredstvo za izbjeljivanje, stomatolozi upozoravaju da je često previše abrazivan i može oštetiti caklinu
S druge strane, neki sastojci dodaju se isključivo radi teksture, okusa ili dojma čistoće, a mogu izazvati probleme. Najpoznatiji među njima je natrijev lauril sulfat (SLS), deterdžent koji stvara bogatu pjenu, ali kod osoba s osjetljivom sluznicom može izazvati iritacije ili pogoršati pojavu afti. Slično je i s umjetnim bojama i zaslađivačima poput saharina, koji nemaju nikakvu zdravstvenu funkciju. Sastojak koji je uglavnom izbačen iz upotrebe je triklosan, antibakterijsko sredstvo čija je dugoročna sigurnost dovedena u pitanje. Iako se ugljen promovira kao sredstvo za izbjeljivanje, stomatolozi upozoravaju da je često previše abrazivan i može oštetiti caklinu, a mnoge formule s ugljenom ne sadrže spasonosni fluorid.
Abrazivnost i mit o izbjeljivanju
Jedan od ključnih, a često zanemarenih faktora pri odabiru paste je njezina abrazivnost, koja se mjeri RDA vrijednošću (Relative Dentin Abrasivity). Niske RDA vrijednosti (ispod 70) idealne su za osjetljive zube, dok visoke (iznad 100) karakteriziraju paste za izbjeljivanje. One djeluju tako da pomoću grubljih čestica, poput hidratiziranog silicija ili sode bikarbone, mehanički uklanjaju površinske mrlje od kave, čaja ili duhana. Važno je znati da takve paste ne mogu promijeniti prirodnu boju zuba, već samo ukloniti naslage, a njihova dugotrajna i agresivna upotreba može dovesti do oštećenja cakline.
Kako odabrati pastu prema vlastitim potrebama
Za osobe sklone karijesu, pasta s visokim udjelom fluorida i ksilitolom je obavezna. Ukoliko imate problema s desnima i gingivitisom, potražite formule s kositrenim fluoridom ili cinkovim citratom, koji imaju dokazano antibakterijsko djelovanje. Za osjetljive zube, uz kalijev nitrat, birajte paste s niskom RDA vrijednošću. Na kraju, važno je razbiti i popularni mit o obojenim kvadratićima na dnu tube. Te oznake nemaju nikakve veze sa sastavom proizvoda, već su isključivo tehnički markeri za strojeve u tvornici koji signaliziraju gdje prerezati i zavariti ambalažu. Jedini pouzdan izvor informacija o tome što stavljate u usta jest i ostaje popis sastojaka na deklaraciji. ( Ordinacija.hr )
