U praksi se zamjena kuka može izvesti stražnjim, vanjskim (lateralnim) ili prednjim pristupom, no posljednjih godina sve veći broj pacijenata i kirurga preferira minimalno invazivne metode kod kojih se mišići ne odvajaju – pojasnio je prof. dr. sc. Nikola Čičak na jučerašnjoj konferenciji Večernjeg lista i Ordinacije.hr
Prof. dr. sc. Nikola Čičak svoju je studiju slučaja započeo primjerom 49-godišnje pacijentice koja je nakon ugradnje proteze kuka ponovno mogla plesati, čime je ilustrirao u kojoj mjeri ta operacija može promijeniti kvalitetu života. Govorio je on o “sadašnjosti i budućnosti zamjene kuka”, a istaknuo je, prije svega, da je zamjena kuka danas jedna od najčešće izvođenih i najuspješnijih ortopedskih operacija na svijetu te podsjetio da je temelj suvremenoj metodi postavio John Charnley još 1962. Naglasio je da uspjeh ovisi o kombinaciji tri čimbenika: kirurg, pacijent i industrija koja razvija sve naprednije implantate i tehnologije.
– U praksi se zamjena kuka može izvesti stražnjim, vanjskim (lateralnim) ili prednjim pristupom, no posljednjih godina sve veći broj pacijenata i kirurga preferira minimalno invazivne metode kod kojih se mišići ne odvajaju – pojasnio je prof. dr. sc. Čičak pa dodao da industrija može poduprijeti takav trend, osobito uz razvoj digitalnih alata koji omogućuju precizno izračunavanje idealne vrste i veličine proteze za svakog pacijenta. Robotski potpomognute operacije smatra budućnošću zamjene kuka.
– Takav pristup zahtijeva da pacijent leži na leđima, a kirurg ulazi između mišića, čime se smanjuje oštećenje tkiva i ubrzava oporavak – pojasnio je liječnik pa upozorio da se rezultat u kojem proteza traje dvadesetak godina više ne smatra dobrim jer robotska ruka povećava preciznost postavljanja implantata, posebno čašice, i time produljuje vijek trajanja proteze.
Govoreći o tehnološkim smjerovima razvoja, istaknuo je kratke trupove proteza s keramičkim glavama, polietilenske umetke obogaćene vitaminom E, višeosne acetabulume, nanofilmske presvlake implantata koje poboljšavaju integraciju s kosti i smanjuju rizik infekcija te pokrovne proteze namijenjene mlađim i aktivnijim pacijentima. Naveo je i pregled sadašnjeg stanja u Hrvatskoj. U javnom sustavu je 2024. ugrađeno 5043 proteza kuka i 3800 proteza koljena, dok se procjenjuje da je u privatnom sektoru bilo još oko tisuću ugradnji. U ustanovi Akromion u kojoj on radi, primjerice, prošle je godine ugrađeno 177 proteza kuka i 191 proteza koljena. Čičak je upozorio da će potrebe za ugradnjom umjetnih zglobova u budućnosti snažno rasti.
Cijelo stručno izglaganje profesora Nikole Čička pogledajte u videu:
(Mateja Šobak)
