Što nas to očekuje 2050. godine, za samo 25 godina, govori stručnjak čije je uže specijalizirano područje kirurgija ramena i ugradnja umjetnog kuka, a koji je idejni začetnik razvoja bolnice koja je uz značajnu investiciju i inovativan pristup postala jedna od vodećih ortopedskih ustanova u Hrvatskoj – Akromion.
S prof.dr.sc. Nikolom Čičkom, specijalistom ortopedije i ravnateljem Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju u Zagrebu, za magazin “Zdravlje 2050.” razgovaramo o budućnosti kirurgije zglobova. Što nas to očekuje 2050. godine, za samo 25 godina, govori stručnjak čije je uže specijalizirano područje kirurgija ramena i ugradnja umjetnog kuka, a koji je idejni začetnik razvoja bolnice koja je uz značajnu investiciju i inovativan pristup postala jedna od vodećih ortopedskih ustanova u Hrvatskoj – Akromion.
Medicina neosporno napreduje velikom brzinom.Koje će, po vama, biti tri ključne promjene u kirurgiji zglobova do 2050. godine?
U kirurgiji zglobova tri ključne promjene bit će robotski asistirane operacije – minimalno invazivni pristup uz bolju preciznost i položaj proteze omogućuje brži oporavak pacijenta i bolju funkciju. Ut to očekuje nas i tehnološki napredak izrade proteza – čuvanje kosti, presvlačenje proteza materijalima koji poboljšavaju integraciju proteze s kosti i umanjuju mogućnost infekcije. Tu je naravno i 3D print tehnologija – personalizirani postupak ugradnje proteze prema anatomiji pacijenta.
Kako zamišljate sljedeću generaciju umjetnih zglobova za kuk i koljeno- hoće li oni biti “pasivni” ili će imati senzore, samopodešavanje i povezivanje s digitalnim sustavima?
Iako zamjena kuka, koljena i ramena pruža izvrsne kliničke rezultate, jedan dio pacijenta navodi da nemaju osjet i funkciju prirodnog zgloba. Buduće proteze kuka, koljena i ramena bit će prilagođeni 3D printani implantati s pametnim senzorima uz izradu naprednih materijala za poboljšanje integracije i dugotrajnosti. Personalizirani postupak zamjena zgloba, kuka, koljena ili ramena započinje odabirom
pacijenta, prijeoperativnim digitalnim izračunom, izradom 3D print proteze, minimalnim invazivnim kirurškim pristupom usmjerene na vraćanje prirodnog raspona pokreta zgloba uz očuvanje i balans mekih tkiva koje osiguravaju normalnu životnu aktivnost i dugotrajnost proteze.
Rame je sve učestaliji zglob za protezu. Kako vidite evoluciju proteza ramena? Hoće li se primjenjivati mikro- robotski pristupi, minimalni rezovi i automatizirana navigacija za 25 godina?
Svjedočim razvoju proteza ramena zadnjih 30 godina. Devedesetih godina prošlog stoljeća u kliničkoj praksi koristila se uglavnom cementna proteze koja nije najbolje odgovarala anatomiji zgloba ramena. S vremenom se uvidjelo da je neophodno anatomski prilagoditi protezu građi ramena, pa su tako nastale modularne anatomske bescementne proteze. Kako bi dodatno štedjeli kost, umjesto dugog trupa proteze zadnjih 15-tak godina, napravljene su proteze bez trupa. Veliki promjenu donio je francuski ortoped Paul Grammont koji je dizajnirao obrnutu protezu ramena 1985. godine, koja se zasnivala samo na funkciji najvećeg mišića ramena, deltoidnog mišića, a u nedostatku mišića rotatorne manšete. Trebalo je dosta vremena da ovaj tip proteze zaživi u praksi. Danas se ovaj tip proteze koristi kod masivnih ruptura rotatorne manšete, artroze ramena, prijeloma i posljedica prijeloma ramena. Što možemo očekivati u sljedećih 25 godina?. Daljnjih tehnološki napredak u dizajniranju proteza s tendencijom da su što manje, presvučene materijalima koji omogućuju bržu integraciju s kosti. Pristup na svaki zglob ovisi o anatomiji. Ne očekujem bitne promjene u pogledu kirurškog pristupa zato što već sada postoji nekoliko minimalnih pristupa na rame, a anatomska građa ramena ne dozvoljava puno više nego što sada imamo. Robotski asistirane operacije najšire su prihvaćene u Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji i Belgiji, gdje se već godinama koriste kao standard u ortopedskoj kirurgiji. U bolnici Akromion takva se tehnologija primjenjuje već dvije godine, i to uz pomoć robota ROSA tvrtke Zimmer Biomet, koji se koristi za ugradnju totalne proteze koljena. Do sada smo izveli 130 robotski asistiranih ugradnji proteze koljena, što nas svrstava među iskusnije centre u ovo djelu Europe. Do kraja ove godine stiže robotska ruka za ugradnju proteza kuka a sljedeće godina i za rame, čime ćemo dodatno proširiti mogućnosti precizne i minimalno invazivne ortopedske kirurgije. Važno je naglasiti da se robotska kirurgija oslanja na tehnologiju navigacije, koja se u ortopediji koristi već dugi niz godina. Robot je zapravo napredni nastavak navigacije:
njegova ruka kreće se precizno unutar unaprijed definiranih granica, uz stalnu kontrolu navigacije i računalnog sustava. Prednost robotske kirurgije je što omogućuje da operacija bude manje invazivna – meka tkiva oko zgloba moraju se manje razmicati i opuštati, što pacijentu donosi brži i lakši oporavak. Osim toga, robot omogućava vrlo visoku preciznost u postavljanju proteze, što dugoročno može rezultirati boljom stabilnošću zgloba i dužim vijekom trajanja proteze. Drugim riječima, radi se o tehnologiji koja spaja iskustvo kirurga i tehničku točnost robota, s ciljem postizanja što boljeg funkcionalnog ishoda za pacijenta.
U vašoj bolnici Akromion već nudite sve od pregleda, dijagnostike, operacije i vrehabilitacije. Kako će izgledati perioperacijski proces za pacijente s protezom kuka/koljena do 2050. – hoće li biti “bolnica u kući”, robotics +AR- asistencija, skraćivanje boravka?
Trenutačno pacijenti u bolnici Akromion imaju mogućnost ostati duže nakon zamjena kuka i koljena što većina pacijenata i koristi. Razlog tomu je mogućnost obavljanja kvalitetne i brže rehabilitacije i rasterećenja obitelji. Uvođenjem novih tehnologija taj boravak bit će još kvalitetniji uz praćenje pacijenta kod kuće nakon otpusta iz bolnice. Upravo je tijeku projekt koji smo nedavno prijavili za EU fondove u suradnji s Fakultetom strojarstva i brodogradnje i ECCOS-INŽENJERING-om pod nazivom „Istraživanje i razvoj naprednih rješenja za personalizirano postoperativno praćenje i rehabilitaciju ortopedskih pacijenta”. Najveće metodološke promjene dogodit će se u ranoj postoperativnoj fazi, kada je rizik komplikacija najveći. Tehnologije poput nosivih senzora, robotike, umjetne inteligencije, digitalnih blizanaca te Virtual Reality/Augmented Reality (VR/AR) sustav, omogućit će sigurniju, bržu i individualno prilagođenu mobilizaciju pacijenta neposredno nakon operacije. Rana postoperativna mobilizacija smanjuje rizik tromboze, kontraktura i atrofije mišića. Budući standard uključit će: Nosive senzore za praćenje opterećenja i pokreta. Senzori integrirani u ortoze i tekstil omogućavaju kontinuirano praćenje amplitude i kvalitete pokreta, dok će umjetna inteligencija detektirati opasne obrasce, poput preopterećenja ili pretjeranog mirovanja. Robotsku asistenciju u prvim satima nakon operacije meki egzoskeleti omogućit će sigurno ustajanje i kontrolirano opterećenje . Kompaktni kućni roboti prilagođeni za rad s ljudima, pružit će pasivno i asistirano razgibavanje bez stalne prisutnosti fizioterapeuta. U narednih dvadesetak godina standard nakon zamjena kuka i koljena bit će izrada digitalnog blizanca koji će omogućiti kirurzima i fizioterapeutima simulaciju terapije prije nego što je pacijent izvede, čime se značajno povećava sigurnost rehabilitacije. Senzori omogućavaju uvid u raspon pokreta, simetriju hoda, mišićnu aktivaciju i opterećenje zglobova. Umjetna inteligencija može otkrivati rane znakove infekcije (crvenilo, otok, toplinu, promjene boje). Primjena robotske tehnologije u kućnom okružju u provedbi postoperativnog rehabilitacijskog postupka omogućuje pasivnu mobilizaciju i automatizirane protokola hoda.
Najveće metodološke promjene dogoditi će se u ranoj postoperativnoj fazi, kada je rizik komplikacija najveći. Tehnologije poput nosivih senzora, robotike, umjetne inteligencije, digitalnih blizanaca te Virtual Reality/Augmented Reality (VR/AR) sustav, omogućiti će sigurniju, bržu i individualno prilagođenu mobilizaciju pacijenta neposredno nakon operacije. Rana postoperativna mobilizacija smanjuje rizik tromboze, kontraktura i atrofije mišića.
Trenutačno artroskopija i minimalno invazivni postupci dominiraju. Kakav je vaš pogled u potpunu robotizaciju i AI-navigaciju u operacijama kuka, koljena i ramena?
Robotska kirurgija već je u kliničkoj praksi u bolnici Akromion. Ukupan broj obavljenih operacija u 2024. godini u bolnici Akromion, iznosio je 2104 operacije, od toga artroskopskih operacija bilo je 963 što iznosi 46 %. Iz ovog podatka se vidi da gotovo 50 % svih operacija obavlja se minimalnim rezom i taj broj sigurno će rasti jer se otvaraju nova područja gdje se može primijeniti artroskop kao što je u zadnje vrijeme kuk, gležanj, ručni zglob, i stopalo a polako dolazi i kralježnica. Artroskopija znači ulazak kamerom u zglob, tamo gdje nema zgloba nego se ulazi u nekakav prostor to se zove endoskopija. Nove generacije artroskopskih kamera s AI moći će prepoznati krvarenje unutar zgloba za vrijeme operacijskog zahvata te će sama automatski dati naredbu pumpi da ispere operacijsko polje i nakon toga podigne tlak unutar zgloba kako bi se krvarenje zaustavilo. Lasersko svjetlo prodire nekoliko milimetara u tkivo (8-10), povratkom u kameru njegova valna duljina je promijenjena s obzirom na tkivo kroz koje je prošlo i odbilo se nazad. Tako AI u našoj kameri trenutačno može prepoznati vlaknastu strukturu živca i nacrtati ga na
ekranu preko slike kamere čime izbjegavamo ozljedu živca. Vjerujem da čipovi na vršku instrumenata koji se koriste kod operacijskih zahvata moći prepoznati normalno tkivo o patološkog tkiva, recimo tumora.
Vjerujem da će se u skoroj budućnosti pojaviti i 3D kamera s čime bi dobili realnu sliku operacijskog polja, time bi dobili na brzini, preciznosti a konačno i boljem rezultatu.
S obzirom na demografske promjene i sve stariju populaciju – koljena i kukovi bit će pod većim opterećenjem. Kako bolnica Akromion planira odgovoriti na taj izazov – više zahvata, brža rehabilitacija, personalizirane proteze?
Izgradnjom nove bolnice Akromion u Zagrebu, vodili smo računa i o tome. Raspolažemo s 4 operacijske sale i s 55 kreveta. Prošle godine, 2024 ugrađeno je 423 proteze u Akromionu. Treba naglasiti da su svi bili privatni pacijenti koji su platili operaciju, budući da bolnica Akromion nema ugovor za HZZO-om. Kapacitet bolnice omogućuje puno veći broj broj operacija, što će ovisiti o položaju Akromiona na tržištu i stanju u javnom zdravstvu. U ortopediji se danas često govori o „personaliziranim protezama“ i naprednoj 3D tehnologiji. Međutim, važno je pojasniti što se pod tim doista misli. Personalizirani su posebni 3D printani vodiči i blokovi za rezanje, koji se izrađuju prema CT snimci zgloba (kuka, koljena ramena itd), za svakog pojedinog pacijenta. Ti vodiči pomažu kirurgu da rezove napravi što preciznije. Drugim riječima, koristimo ono što medicina smatra najboljim: kombinaciju moderne 3D tehnologije za veću preciznost i provjerene, standardne proteze koje dugoročno daju odlične rezultate. Kod ugradnje proteze kuka u Akromionu prije operacije se obvezno digitalno odrediti vrsta i veličina proteze koja najbolje „paše“ građi pacijenta kako bi se dobila maksimalno prilagođena proteza individualno svakom pacijentu. Ovako primijenjena proteze kuka nije personalizirana proteza, nego individualno odabrana proteza. Digitalno mjerenje omogućuje kirurgu sigurnost pri izvođenju operacije u određivanju veličine proteze a time i
dužine noge kod operacije kuka. Brža rehabilitacija se traži kod svih pacijenata, što prije na noge. Da bi to zadovoljili moramo napraviti operaciju s minimalnom invazivnim pristupom, odabirom kvalitetne proteze i adekvatnom rehabilitacijom.
Ugradnja zglobova danas zahtijeva određeni životni stil i rehabilitaciju. Kako mislite da će prevencija degenerativnih promjena zglobova izgledati u 2050. godini? Možemo li očekivati ” preventivne implantate” ili terapije koje odgađaju ugradnju?
Današnji stil života podrazumijeva dugotrajni rad, što fizički, što intelektualni, u jednoj krajnosti dugotrajno sjedenje i izostanak kretanja, u drugoj krajnosti pretjerano fizičko opterećenje čitavog tijela pa tako i sustava za kretanje, a u oba slučaja testiramo granice vlastitog tijela. U budućnosti će to vjerojatno biti još naglašenije. Životni vijek čovjeka je sve duži, a starenje je proces u kojem sva tkiva gube svoju kvalitetu, postaju ranjivija i podložnija ozljedama i kroničnim oštećenjima, a toga nisu pošteđeni ni zglobovi, odnosno zglobna hrskavica. Zglobna hrskavica je vrlo delikatna struktura čija očuvanost znači i dugovječnost zgloba, a kada se krene trošiti, to je nažalost nezaustavljiv proces. Stoga je prevencija osnova produljenja funkcionalnog vijeka zglobova. Naravno da ne možemo zanemariti ni utjecati na genetiku, odnosno naslijeđene osobine koje znaju biti nemilosrdne, ali ipak u većini slučajeva možemo djelovati na vijek trajanja vlastitih zglobova. Fizička aktivnost, sport, kretanje prilagođeno dobi i zdravstvenom stanju, dovoljno odmora i sna, ravnoteža radnih opterećenja i kvalitetnog slobodnog vremena, kvalitetna i uravnotežena prehrana, izbjegavanje krajnosti kakve god bile, sve su to elementi koji mogu ublažiti degenerativne promjene. Posebno bih istaknuo debljinu kao sve učestaliji problem u odrasloj populaciji, ali nažalost i kod djece. Kada gledamo usko, gledajući samo sustav za kretanje, prekomjerna tjelesna težina značajno povećava opterećenja na zglobove i direktna je predispozicija za njihovo ubrzano trošenje. Kada se krenu javljati tegobe, potrebno ih je na vrijeme prepoznati i reagirati, a za to nam je potreban kvalitetni sustav primarne zdravstvene zaštite, kao i preventivnih programa, a po tom pitanju ima mnogo prostora za napredak. S obzirom na to da se nogama krećemo, generalno su najčešće i najizraženije tegobe s kukovima, koljenima i stopalima. Naravno da je cilj izbjeći operacije koliko je moguće, ali kada smo već stigli do kirurgije, postoje zahvati koji su u neku ruku preventivni. Primjerice u slučaju da postoje značajna odstupanja u anatomskim odnosima koja mogu ubrzati trošenje zglobova, poput O ili X koljena, postoje preventivne biološke operacije ispravljanja nogu, tzv. korektivne osteotomije. Slični zahvati postoje u području kukova i stopala. Najčešća ozljeda koljena je puknuće meniska, elastične hrskavične strukture koja djeluje kao amortizer i štiti zglobnu hrskavicu. Današnji zlatni standard liječenja je šivanje meniska kad god je to moguće, jer se tako čuva njegova prirodna funkcija.
Važno je naglasiti koliko menisk znači za zdravlje koljena: ako se ukloni oko 50 % meniska, opterećenje na hrskavicu udvostručuje se. Ako se ukloni cijeli menisk, opterećenje se može povećati i za 200 do 300 %, što znači da je od 2 do 3 puta veći rizik za razvoj artroze koljena. Šivanje meniska je nažalost moguće samo u oko 10 % puknuća, a u Akromionu je standard kada god su zadovoljeni potrebni uvjeti, bez obzira na životnu dob. Cilj je naravno prevencija artroze. U slučajevima kada se menisk ne može sašiti i mora se ukloniti, u bolnici Akromion već deset godina ugrađujemo umjetne meniske. Riječ je o biokompatibilnim polimerima u obliku saća koji omogućuju urastanje novih krvnih žila, pa se nakon nekoliko mjeseci ponašaju poput prirodnog meniska. Ugradnja se izvodi artroskopski, minimalno invazivnom tehnikom
kroz male rezove, što pacijentima omogućuje brži oporavak. Budućnost ugradnje umjetnog meniska ide prema personaliziranim, 3D-printanim i biološki aktivnim implantatima koji bolje oponašaju prirodnu funkciju meniska. Trenutačni sintetski implantati i scaffoldi daju dobro olakšanje boli, ali su primjenjivi samo u usko odabranih pacijenata a još nemamo dugoročne podatke o sprječavanju artroze. Najveći napredak očekuje se u tkivnom inženjerstvu, gdje će se implantati postupno pretvarati u vlastito meniskealno tkivo pacijenta. Primarni cilj ortopeda i dalje je popraviti i očuvati vlastiti menisk, a ne ga zamijeniti – jer nijedan umjetni materijal još ne oponaša u potpunosti složenu biomehaniku i biološku
funkciju meniska.
Genomska medicina, biotehnologija i regenerativna medicina rapidno napreduju. Vidite li u Akromionu primjenu regenerativnih tehnika za zglobove ( npr. matične stanice, hrskavične implantate) kao standardnu metodu za zamjenu proteze do 2050.?
Regenerativna medicina je područje u koje se kroz dugi niz godina ulažu ogromna sredstva. Korištenjem biološkog tkiva iz ljudskog organizma poput krvi, koštane srži ili masti, pokušava se postići obnova oštećenih tkiva, kao što su mišići ili kosti te ublažavanje tegoba, kako kod degenerativnih bolesti, tako i nakon sportskih ozljeda. Iako su postignuti iskoraci, još uvijek nažalost nemamo idealna rješenja, osobito po pitanju zglobne hrskavice i da budemo posve iskreni, ne postižemo regeneraciju već reparaciju hrskavice. U obliku injekcija u Akromionu primjenjujemo ACP (autologni kondicionirani serum) koji se temelji na pripremi vlastite pacijentove krvi iz koje se izolira serum bogat protuupalnim faktorima i faktorima koji potiču cijeljenje tkiva i smanjenje bolova. Preparati hijaluronske kiseline također su u širokoj primjeni kod degenerativnih bolesti zglobova, sa svrhom prehranjivanja ostatne hrskavice, olakšavanja pokreta i ublažavanja tegoba. Postoji i terapija tzv. matičnim stanicama koje se ubrizgavaju u zglobove, u Akromionu ih ne primjenjujemo jer usprkos lijepoj ideji, rezultati nisu dovoljno uvjerljivi da bismo je počeli primjenjivati. Važno je napomenuti da od niti jedne spomenute tehnike neće narasti nova zglobna hrskavica. Nažalost u javnom prostoru postoji dosta dezinformacija kojima se pokušava prodati neki čudotvorni preparat ili operativna tehnika, srećom većina pacijenata to na vrijeme prepozna. Ono što je apsolutni napredak, a s potencijalom daljnjeg unaprjeđenja, jesu kirurške tehnike kojima popravljamo oštećenja hrskavice pune debljine, ali manjih veličina. Sve se uglavnom izvode artroskopski, dakle minimalno invazivno i na raspolaganju imamo nekoliko tehnika, a sve imaju isti cilj, spriječiti daljnje oštećenje okolne hrskavice i ukloniti bol. Tehniku nanofrakture koristimo na manjim oštećenjima, bušenjem kosti stimuliramo koštanu srž iz koje dobivamo krvni ugrušak od kojeg kroz nekoliko tjedana nastaje nova hrskavica. Ona je nažalost drugačijeg sastava i niže kvalitete i izdržljivosti te time ograničenog vijeka trajanja. Za veće defekte koji zahvaćaju i kost, koristimo mozaikplastiku, tj. koštano-hrskavične cilindre koji se prenose sa neopterećenog dijela zgloba na mjesto defekta. U novije vrijeme koristimo tzv. tehniku usitnjene hrskavice (AutoCart) kod koje se sakuplja oštećena hrskavica, sve do zdravih rubova, time se aktivira biološki potencijal stanica, dodatno se pojačava dodavanjem autolognog kondicioniranog seruma (ACP) iz krvi i formira smjesa koja se poput paste fiksira na mjesto oštećenja, a s vremenom ona ojača i spoji se s okolnom hrskavicom. Prednost ove tehnike je mogućnost primjene na veća oštećenja te prema dostupnim istraživanjima, stvaranje kvalitetnijeg hrskavičnog pokrova. U primjeni su i tzv. ”scaffold”-i ili nosači, preparati građeni od životinjskog veziva i sintetičkog materijala za čvrstoću, dobrog su biološkog potencijala, ali visoke cijene i manje dostupnosti i ugrađuju se otvaranjem zgloba te ih u Akromionu koristimo iznimno. U slučajevima gdje zbog ozljede ili narušene krvne opskrbe, dolazi do odvajanja hrskavice s dijelom kosti, odvojeni dio fiksiramo biorazgradivim vijcima i time čuvamo hrskavicu. Sve navedene tehnike su potentne i učinkovite, ali neprimjenjive kod osteoartritisa, tj. uznapredovalog gubitka hrskavičnog pokrova te se za sada ne nazire adekvatna zamjena za endoproteze zglobova.
Kako će se promijeniti uloga rehabilitacije nakon operacije zgloba u budućnosti? Hoće li pacijent imati nosive uređaje, exoskelete, digitalne platforme praćenja umjesto klasične terapije?
Razvoj rehabilitacije u kućnom okruženju u sljedeća dva i pol desetljeća bit će obilježen snažnom integracijom tehnologija, koje do sada nisu bile dio standardne kliničke prakse. Starenje populacije, rast incidencije kroničnih i postoperativnih stanja, nedostatak stručnog kadra i financijski pritisci na zdravstvene sustave stvaraju uvjete u kojima će opsežna primjena digitalnih metoda postati neophodna. Senzorske mreže, kućna robotika, VR/AR sustavi, digitalni blizanci i napredni AI algoritmi pretvorit će dom pacijenta u dinamično, inteligentno okruženje za provedbu rehabilitacijskog postupka. Posebno velika promjena dogodit će se u ranoj postoperativnoj fazi, kada je rizik komplikacija najveći. Primjena tehnologije dopušta stalni nadzor, pravovremeno prepoznavanje rizika i primjereno vođenu mobilizaciju, već u prvim satima nakon operacije. Očekuje se da će rehabilitacijski postupci postati naglašeno predvidljiviji, prilagođeniji individualnim potrebama i daleko pristupačniji nego što su danas. Digitalni blizanci i autonomni AI sustavi omogućit će simulaciju terapije prije izvođenja, čime se povećava sigurnost i smanjuje mogućnost komplikacija, dok robotika i telerehabilitacija osiguravaju kontinuiranu potporu, bez nužnog prisustva terapeuta. Sve zajedno, ove tehnologije dopuštaju da se visoka kvaliteta rehabilitacije pruži u domu pacijenta, uz istodobno rasterećenje bolnica i zdravstvenog kadra. Kako se rehabilitacija bude sve više premještala iz bolnice u kućno okruženje, zdravstveni sustavi postat će održiviji, a pacijenti imati učinkovitiji i sigurniji oporavak. U konačnici, tehnološki vođena rehabilitacija redefinirat će standarde postoperativnog liječenja, od tradicionalnog, periodičnog nadzora, prema stalnom, inteligentnom i naprednom sustavu podrške, koji će, u godinama koje dolaze, značajno poboljšati ishode liječenja i kvalitetu života pacijenata.
Digitalni blizanci i autonomni AI sustavi omogućiti će simulaciju terapije prije izvođenja, čime se povećava sigurnost i smanjuje mogućnost komplikacija, dok robotika i telerehabilitacija osiguravaju kontinuiranu potporu, bez nužnog prisustva terapeuta. Sve zajedno, ove tehnologije dopuštaju da se visoka kvaliteta rehabilitacije pruži u domu pacijenta, uz istodobno rasterećenje bolnica i zdravstvenog kadra.
U kontekstu ramena – kako mislite da će se tretirati složene ozljede rotatorne manžete ili loše sanirani prijelomi za 25 godina? Hoće li implantati biti potpuno prilagođeni, izrađeni 3D- printom, uz minimalni zahvat?
Rupture tetiva rotatorne manšete najčešći su uzrok bolova u ramenu. Razlog tomu su povećana sportska aktivnost kod mladih osoba i sportaša a kod starijih degenerativne rupture tetiva. Danas je standardna operacija, artroskopska rekonstrukcija tetiva rotatorne manšete. Važno je na vrijeme zašiti puknutu tetivu, kod kašnjenja dolazi do povlačenja tetive, gubitka elastičnosti i često nemogućnosti šivanje tetive na mjestu njenog prethodnog hvatišta na kosti. Kod takvih pacijenta nastoji se raznim umjetnim nadomjescima nadoknaditi dužina puknute tetive. Pojačavanje (augmentacija) može biti napravljena kao autograft (pacijentovo vlastito tkivo), alograft (tkivo donora), ksenograft (tkivo životinje) ili sintetički materijal. U kliničkoj praksi se pokazalo da razni graftovi dugoročno ne daju dobar rezultat. Vjerujem da će s vremenom tkivni inženjering napraviti bio-održiv materijal koji će se moći nadoknaditi gubitak tetiva rotatorne manšete. Ortopedski implantati imaju ključnu ulogu u suvremenoj medicini koji omogućuju
pacijentima da ponovno postanu pokretni uz poboljšanje kvalitete života. Kontinuirani napredak tehnologije nudi bolju bio-kompatibilnost i dugotrajnost implantata. Postoje velike anatomske varijacije među pacijentima. Preciznom restauracijom individualne anatomije putem zamjene zgloba omogućuje pacijentima potpuni funkcionalni povratak. Poboljšanjem otpornosti implantata na habanje, način fiksacije i napredak u navigaciji i robotskoj tehnologiji omogućit će kirurzima da postignu anatomsku restauraciji zgloba s implantatom koji bi mogao trajati cijeli život. Pri personaliziranom postupku ugradnje proteze treba uzeti i očekivanja pacijenta uzimajući u obzir pacijentov posao, svakodnevne životne i sportske aktivnosti.
Privatni zdravstveni sustav u Hrvatskoj, poput Akromiona, već ima visoke standarde. Kako vidite svoju ulogu u integraciji novih tehnologija i širokoj dostupnosti ( ne samo elitnim pacijentima) do 2050., osobito u segmentu zglobne kirurgije?
Od početka rada bolnice Akromion 2008. godine imali smo ugovor za artroskopske operacije bez ugradnje implantata, koje su plaćali pacijenti i ugradnje proteza po cijeni HZZO-a uz nadoplatu. Svi su bili zadovoljni i mi i pacijenti sve do 2013. godine kada je vlada SDP ukinula ugovor. Od 2014. godine Akromion j100% na tržištu. Akromion kao privatna bolnica dostupna je svima koji mogu platiti medicinsku uslugu. Godinama javno istupam i tražim ukidanja monopola HZZO kako bi se otvorilo tržište i drugim privatnim osiguravajućim kućama a time i omogućilo svima u Hrvatskoj odabir, ići u javnu ili privatnu bolnicu.
Kada govorimo o digitalizaciji i umjetnoj inteligenciji – hoće li algoritmi za planiranje operacija zgloba, izbor proteza i simulacija istih biti rutina u vašem radu za 25 godina?
Veliki broj zamjena kuka i koljena generira ogromnu količinu podataka dostupnih za analitiku sljedećim generacijama. Umjetna inteligencija (AI) postaje sve prisutnija u ortopedskim istraživanjima. AI omogućuje istraživanje automatizirano radiografsko mjerenje, modeliranje rizika i izradu registara proteza. Na temelju prikupljenih podataka kroz cijeli život pacijenta AI će nam predložiti koja je najbolja pozicija ugrađene proteze s obzirom na individualnu biomehaniku pacijenta prije ozljede ili oštećenja. Danas je rutina u Akromionu digitalno planiranje ugradnje proteza, individualni izbor proteza prema životnoj dobi pacijenta, anatomiji zgloba, kvaliteti kosti, kirurškom pristupu te svakodnevnim aktivnostima. Napredak tehnologije sigurno će utjecati na planiranje i izvođenje operacijskih zahvata ugradnje proteza.
Ugradnja zglobova i operacije su skup izbor za zdravstveni sustav. Kako mislite da će se financiranje, modeli zdravstvene skrbi i dostupnost operacije kuka, koljena i ramena promijeniti do 2050. godine?
Zamjena kuka i koljena jedna su od najčešće izvođenih i najučinkovitijih operacija u svijetu. Glavna indikacija za zamjenu kuka i koljena je artroaza (osteoartritis), koji dovodi do smanjene funkcije i kvalitete života. Procjena Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) je da oko 528 milijuna ljudi ima simptomatski osteoartritis, što je porast od 113 % u odnosu 1990 godinu. Porast zamjene zglobova u 2040. godini u odnosu na 2014. godinu u USA iznosit će za primarnu zamjenu kuka 129 %, (1.429.000), a za koljeno 401 %, (4.745.000), (Singh JA i sur, J Reumatology 2019). U Hrvatskoj 2024. godine u javnom sektoru je ugrađeno 5.043 primarnih proteza kuka i 3.800 proteza koljena. U bolnici Akromionu 2024. godine je ugrađeno 177 proteza kuka i 191 koljena, nemam podatke za ostale privatne bolnice, pretpostavljam oko 600. Ukupno se u Hrvatskoj godišnje ugradi oko 10 tisuća proteza kuka i koljena. Zdravstveni sustav u budućnosti suočiti će se sa značajnim financijskim pritiskom zbog rastućih troškova, uvođenjem novih tehnologija i starnjem stanovništva potaknuti će potrebu za inovativnim financiranjem i promjenama politika. Hrvatski zdravstveni sustav financira se putem obveznog zdravstvenog osiguranja (Bismarckov model) i manjim dijelom putem proračunskih transfera (Beveridgeov model). Sustav financiranja zdravstva u Hrvatskoj ima evidentne probleme koji se najčešće iskazuje u čestim sanacijama dugova bolnica. Unatoč brojnim sanacijama bolnica i kvazi reformama zdravstva, dug zdravstvenog sustava i dalje raste i nema naznaka promjena na bolje. U ovom trenutku dug veledrogerijama iznosi osamsto milijuna eura. Jasno je da se nešto mora mijenjati. Predlažem sljedeće: Ukinuti monopol Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i pretvoriti ga u javnu osiguravajuću kuću koja ugovara medicinsku uslugu sa svim davateljima usluge bez obzira na vlasništvo, što znači uključivanje i privatnog sektora. Uključiti privatna osiguravajuća društva u omjeru od 15 do 30 %. Formirati Hrvatski nacionalni zdravstveni servis koji bi bio regulator neovisan od politike. Uz postojeći način obveznog osiguranja, plaćanja doprinosa koje sada iznosi 16,5 % napraviti izmjenu tako da jedan manji dio uz poslodavca plaća i zaposlenik kako bi bio svjestan da zdravstvo košta, čime bi se smanjio nepotrebni odlazak liječniku. Smanjiti rashode ukidanjem velikog broja bolnica, spajanje nerentabilnih odjela/bolnica koje nemaju kadrove i opremu s jačim odjelima/bolnicama, kako bi se stvorili jači timovi s boljom opremom koji mogu rješavati i najteže slučajeve. Nadoplata preko državnog ili privatnog osiguranja. Nagrađivanje liječnika, bolja plaća za vodeće stručnjake. Sinergija javnog i privatnog sektora unapređuje kvalitetu zdravstvene usluge, rasterećuje zdravstveni sustav i smanjuje liste čekanja.
Potrebno je ukinuti monopol Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i pretvoriti ga u javnu osiguravajuću kuću koja ugovara medicinsku uslugu sa svim davateljima usluge bez obzira na vlasništvo, što znači uključiti i privatni sektor. Uključiti privatna osiguravajuća društva u omjeru od 15 do 30%.
Formirati Hrvatski nacionalni zdravstveni servis koji bi bio regulator neovisan od politike. Uz postojeći način obveznog osiguranja, plaćanja doprinosa koje sada iznosi 16,5% napraviti izmjenu tako da jedan manji dio uz poslodavca plaća i zaposlenik kako bi bio svjestan da zdravstvo košta, čime bi se smanjio nepotrebni odlazak liječniku.
Za kraj – što biste poručili mladim ortopedima koji danas ulaze u specijalizaciju zglobne kirurgije: koje vještine, znanja i pristupe trebaju razvijati kako bi bili spremni za kirurgiju zgloba u 2050.?
Današnje vrijeme ide na ruku mlađim generacijama pa tako i ortopedima. Korištenjem različitih uređaja moderne digitalne tehnologije, naprimjer razne igrice, omogućuje im brže i lakše korištenje operacijskih artroskopskih kamera i instrumenata zbog već poznatog sučelja na ekranima. S druge strane i otežava klasične kirurške pristupe zbog manje manualne spretnosti i koordiniranosti ruku. Preporuka mladim specijalizantima i specijalistima ortopedije i traumatologije, bavite se sportom, ne izbjegavate sitne popravke po kući, imajte viziju kojim područjem se želite baviti i krenite od prvog dana tim putem, tražite asistencije i operacije od svojih starijih kolega, posjećujte vodeće svjetske centre. Ne razmišljajte o novcu, imate izvrsno zanimanje koje će vam s vremenom uz naporan rad priuštiti i novac ako budete cijenjeni i priznati u stručnim krugovima i među pacijentima, samo imajte vjeru u sebe i slijedite svoju viziju.
( Lana Kovačević )
Intervjue, analize i predviđanja razvoja medicine za 25 godina čitajte u novom magazinu “Zdravlje 2050.” koje možete pronaći na kioscima.
