Iako se krvni testovi za biljege raka koriste već desetljećima, novija generacija testova ide korak dalje: oni traže mikroskopske ulomke DNA samog tumora u krvi osobe.
Personalizirani testovi, poznati kao ctDNA testovi (cirkulirajuća tumorska DNA), omogućuju otkrivanje povratka raka mjesecima prije nego što se on vidi na CT snimkama.
Jedno istraživanje objavljeno u časopisu Nature Medicine u ožujku pokazalo je da je test otkrio povratak raka pluća u prosjeku pet mjeseci prije nego što je tumor postao vidljiv snimkama.
Ogroman komercijalni potencijal, ali i velika nepoznanica
Prema procjenama, tržište tzv. tekućih biopsija (u koje spadaju i ctDNA testovi) moglo bi doseći vrijednost od 20 milijardi dolara u idućim godinama. Najtraženiji su testovi za rak pluća, dojke, debelog crijeva, želuca i prostate. Cilj je personalizirati liječenje raka za svakog pacijenta posebno.
Tehnologija je uzbudljiva jer nam omogućuje praćenje učinka terapije u stvarnom vremenu i pomaže u odluci treba li pacijent dodatnu terapiju, kaže dr. Roy Herbst, onkolog i suautor studije iz Yalea. Ako se ctDNA pojavi u krvi, moguće je produljiti terapiju ili promijeniti lijek, objašnjava on.
No budući da se ovi testovi provode u kliničkim laboratorijima, ne prolaze isti regulatorni proces kao testovi koji se prodaju u ljekarnama.
Još ne znamo sve potencijalne štete, upozorava Herbst.
Zato, prema trenutnim smjernicama, testovi se ne bi trebali koristiti izvan kontroliranih ispitivanja.
Što test zapravo mjeri?
Tumori se s vremenom mijenjaju i razvijaju jedinstvene genetske mutacije. Dio tih mutacija otpušta se u krv, a upravo te promjene ctDNA testovi pokušavaju pronaći. Nakon uklanjanja tumora, dio tkiva šalje se u laboratorij gdje se uspoređuju geni pacijenta i tumora, kako bi se identificirali jedinstveni “otisci” raka. Testovi se zatim programiraju da ciljano traže te promjene u krvi.
Studije pokazuju da pozitivni ctDNA nalazi nakon liječenja, nažalost, često znače lošu prognozu. Primjerice, žene koje su imale pozitivne nalaze nakon liječenja raka dojke imale su kraće ukupno preživljenje.
Može li rana dijagnoza spasiti živote?
Jedna od najvećih nada jest da ctDNA testovi mogu pomoći u izbjegavanju nepotrebnih terapija. U jednoj studiji 450 pacijenata s rakom debelog crijeva, oni s negativnim ctDNA testom nakon operacije mogli su izbjeći kemoterapiju – bez većeg rizika od povratka bolesti. Time se poštedjelo mnoge od nepotrebnog liječenja i nuspojava.
Ali ostaje otvoreno pitanje – produžuje li rana intervencija na temelju ctDNA rezultata život pacijenta? Kod snimanja (CT, rendgen) pokazalo se da rano otkrivanje nije nužno povezano s duljim preživljenjem – rezultati su bili podjednaki, “kao bacanje novčića”, piše dr. Welch u New England Journal of Medicine.
Možda će ctDNA testovi ipak donijeti promjenu, jer otkrivaju bolest mnogo ranije. No to još nije dokazano.
Terapije možda djeluju jednako dobro i kad se daju kasnije, kada se pojave simptomi, kaže Welch. Pravi odgovor možemo dobiti samo kroz velike randomizirane kliničke studije.
Više podataka – bolja odluka
Da bismo mogli procijeniti koristi ctDNA testova, moramo razumjeti i njihove moguće štete. Testovi su skupi – jedan test za rak debelog crijeva može stajati oko 3.500 dolara. Osim financijskog tereta, postoji i emocionalni – spoznaja da se rak možda vratio može biti psihološki razarajuća.
Dodatne terapije nakon pozitivnog nalaza mogu biti toksične i nepotrebne.
Nije mala stvar davati tešku terapiju osobi koja nema nikakve simptome, kaže dr. Anne Knisely, stručnjakinja za ginekološku onkologiju.
Njezina istraživanja na pacijenticama s rakom jajnika pokazala su da pozitivni ctDNA rezultati znače lošiju prognozu, ali još nije jasno hoće li individualizirani pristup liječenju poboljšati ishod ili samo odgoditi patnju.
Moramo razlikovati podatke od korisnog znanja. Prije nego što potrošimo milijune – ili milijarde – na rutinsko testiranje ctDNA, moramo znati pomaže li ono uistinu ljudima da žive dulje i bolje, zaključila je Welch.
A. H.
