Znanstvenici otkrivaju kako matične stanice folikula dlake uklanjaju opasne stanice i smanjuju rizik od melanoma.
Sijeda kosa često se doživljava kao znak starenja, no nova japanska istraživanja, kako piše ScienceAlert, sugeriraju da bi ona zapravo mogla biti pokazatelj da naše tijelo prirodno štiti sebe od raka. Studija provedena na miševima pokazuje da je ljudsko tijelo evolucijski razvilo način da se riješi stanica koje su u riziku od stvaranja tumora, čak i ako to znači gubitak boje kose.
Matične stanice u obrambenoj ulozi
Naše stanice svakodnevno su izložene različitim čimbenicima iz okoliša koji mogu oštetiti DNA. Kožne stanice posebno su osjetljive jer djeluju kao prva obrana naših unutarnjih organa. Oštećenja DNA mogu pridonijeti starenju stanica, ali i razvoju raka. Iako stručnjaci još nisu u potpunosti razumjeli sve mehanizme koji povezuju oštećenja DNA s fizičkim znakovima starenja, nova studija donosi zanimljive spoznaje.
Istraživači su se fokusirali na melanom, oblik raka koji se najčešće javlja u koži, a nastaje u melanocitima – stanicama koje proizvode melanin, pigment odgovoran za boju kože i kose. Melanociti se razvijaju iz matičnih stanica melanocita (McSCs) smještenih u folikulima dlake, gdje redovito regeneriraju pigmentaciju kože i kose.
Studija na miševima
Proučavajući miševe, znanstvenici su analizirali ekspresiju gena kako bi pratili sudbinu McSCs nakon različitih vrsta oštećenja DNA. Kod oštećenja poznatog kao dvostruki lom lanca, u kojem su oba lanca DNA prekinuta, McSCs su se nepovratno diferencirali i nestali. Posljedica toga bila je da je dlaka miševa posivjela.
Ovaj proces naziva se senescencijom potaknuta diferencijacija, ili „seno-diferencijacija“, a temelji se na aktivaciji p53-p21 signalnog puta koji regulira stanični ciklus. Na taj način tijelo eliminira stanice koje bi mogle postati tumorske, iako to rezultira gubitkom boje kose.
Međutim, izloženost određenim karcinogenima izazvala je drugačiji odgovor. Miševi su bili izloženi UVB zračenju i 7,12-dimetilbenz(a)antracenu (DMBA), snažnom karcinogenu koji se često koristi za induciranje tumora u istraživanjima. Istraživanje je pokazalo da su McSCs u tom slučaju zaobišle diferencijacijski proces koji se javlja nakon dvostrukih lomova, iako su pretrpjele oštećenja DNA.
Karcinogeni mogu mijenjati sudbinu stanica
Ova otkrića sugeriraju da ponekad „znati kada stati“ može biti ključ opstanka. Za McSCs, povlačenje i prestanak funkcioniranja kao odgovor na oštećenje DNA može biti korisno – iako gubi pigment, tijelo se štiti od raka kože.
Kada su McSCs izložene UVB ili DMBA, zadržale su sposobnost samoobnove i nastavile klonirati same sebe. Taj proces podupire faktor matičnih stanica (SCF), citokin koji vodi melanocite na njihova prava mjesta u koži. SCF također suzbija seno-diferencijaciju, što znači da oštećene stanice McSCs mogu preživjeti i nastaviti se dijeliti, povećavajući time rizik od tumora.
– Ista populacija matičnih stanica može slijediti suprotstavljene sudbine, iscrpljenje ili širenje, ovisno o vrsti stresa i signala iz mikrookoline – ističe glavna autorica studije, biologinja Emi Nishimura sa Sveučilišta u Tokiju. Dodaje da ovo otkriće mijenja način na koji promišljamo sijedu kosu i melanom – ne kao nepovezane događaje, već kao različite ishode odgovora matičnih stanica na stres.
Nova perspektiva na kompleksnu ulogu matičnih stanica
Iako to ne znači da sama sijeda kosa štiti od raka, istraživači ističu da je sijeda kosa rezultat zaštitnog procesa, seno-diferencijacije, koji pomaže tijelu eliminirati potencijalno opasne stanice. Kada taj proces izostane, preživljavanje i proliferacija oštećenih McSCs može povećati rizik od melanoma.
Iako je potrebno još istraživanja kako bi se otkrili svi mehanizmi i ispitala slična pojava kod ljudi, ovo istraživanje već predstavlja značajan napredak u razumijevanju povezanosti starenja tkiva i raka.
Studija je objavljena u prestižnom časopisu Nature Cell Biology i daje novu perspektivu na kompleksnu ulogu matičnih stanica u zdravlju kože i kose.
(Ordinacija.hr)
