Znanstvenici otkrivaju kako MC1R molekula u koži može smanjiti upalu i potaknuti zacjeljivanje kroničnih rana, otvarajući put za nove terapije.
Milijuni ljudi širom svijeta suočavaju se s ranama koje jednostavno ne zarastaju. Dugotrajne rane, koje često nastaju zbog dijabetesa, loše cirkulacije ili pritiska, mogu biti bolne, sklone infekcijama i značajno narušiti kvalitetu života. U najtežim slučajevima mogu čak dovesti do amputacije.
Trenutačni tretmani, piše ScienceAlert, uglavnom pomažu u ublažavanju simptoma, ali ne rješavaju temeljni problem. To znači stalno korištenje obloga, antibiotika i ponovljene posjete klinikama, ponekad mjesecima ili godinama. Za mnoge pacijente taj ciklus nikada ne prestaje.
No najnovije istraživanje koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Edinburghu, uključujući predavačicu Jennu Cash, donosi novu perspektivu i nudi potencijalni pristup liječenju kroničnih rana.
MC1R – gen poznat po crvenoj kosi
Istraživači su otkrili da molekula MC1R, koja se nalazi u koži, ima ključnu ulogu u kroničnim ranama. Kada je ova molekula stimulirana, koža može smanjiti upalu i ponovno započeti proces zacjeljivanja.
MC1R je najpoznatiji kao gen odgovoran za crvenu kosu i vrlo svijetlu kožu, ali njegova funkcija daleko nadilazi pigmentaciju. Ova molekula prisutna je u različitim tipovima stanica kože, uključujući imunološke stanice, keratinocite (stanice koje čine vanjski sloj kože), fibroblaste (stanice koje stvaraju ožiljno tkivo) te stanice koje oblažu krvne žile. To znači da MC1R može utjecati na više aspekata procesa zacjeljivanja.
Zašto rane ostaju upaljene?
Proces zacjeljivanja nije samo zatvaranje rane. Koža prvo pokreće upalu, obrambeni odgovor tijela koji uklanja mikroorganizme i oštećeno tkivo, a zatim postupno isključuje upalu kako bi omogućila popravak. Ako taj mehanizam zakaže, rane mogu ostati upaljene mjesecima.
Budući da MC1R ima poznatu protuupalnu funkciju u drugim stanjima, poput artritisa, istraživači su odlučili provjeriti može li njegova uloga objasniti kronične rane koje ne zacjeljuju.
Kako je istraživanje provedeno?
Studija je korištena u dva pristupa:
Analiza ljudskih uzoraka – istraživači su proučavali tri glavne vrste kroničnih rana: dijabetičke ulkuse stopala, venske ulkuse nogu i rane od pritiska. Unatoč različitim uzrocima, sve rane pokazale su isti problem: mehanizam koji smiruje upalu bio je poremećen. MC1R i njegova partnerska molekula POMC bili su izvan ravnoteže u svim tipovima rana.
Eksperimentalni modeli – istraživači su koristili miševe s nefunkcionalnim MC1R. Ti miševi razvijali su rane koje sporo zacjeljuju i pokazivali slične značajke kao ljudske kronične rane, uključujući prisutnost upalnih stanica i neutrofilnih ekstracelularnih mreža – ljepljivih mreža DNA i proteina povezane s trajnom upalom i odgođenim zacjeljivanjem.
Za dodatnu provjeru, stvoren je i novi mišji model koji proizvodi sporo zacjeljujuće, upalom bogate rane, što je omogućilo testiranje potencijalnih tretmana u uvjetima sličnima ljudskoj bolesti.
Aktivacija MC1R poboljšava zacjeljivanje
Primjena topikalnog lijeka koji selektivno aktivira MC1R dramatično je poboljšala zacjeljivanje:
- Ulkusi su proizvodili manje eksudata, tj. tekućine koja često curi iz kroničnih rana.
- Rast krvnih žila se povećao, što poboljšava opskrbu kisikom i hranjivim tvarima.
- Vanjski sloj kože počeo se obnavljati i zatvarati ranu.
- Smanjen je broj neutrofilnih ekstracelularnih mreža i ograničen dolazak novih upalnih stanica.
Lijek je testiran i na manjoj posjekotini kod zdravih životinja, gdje je stimulacija MC1R dodatno poboljšala protok krvi, limfnu drenažu i smanjila stvaranje ožiljaka. To pokazuje da MC1R podržava zacjeljivanje ne samo u kroničnim, već i u normalnim uvjetima.
Što ovo znači za buduće terapije?
Kronične rane pogađaju milijune ljudi i brojke rastu s globalnim trendovima dijabetesa, starenja i pretilosti. Osim što ozbiljno utječu na pacijente, ove rane predstavljaju veliki teret za zdravstvene sustave. Čak i manja poboljšanja u zacjeljivanju mogla bi značajno poboljšati kvalitetu života i smanjiti opterećenje zdravstvenih službi.
Otkrivanje MC1R kao ključnog puta poremećenog u kroničnim ranama daje bolje razumijevanje zašto neke rane ne zacjeljuju i otvara mogućnost novih tretmana. Buduće terapije mogle bi uključivati masti ili gelove koje bi pacijenti mogli sami nanositi kod kuće.
Iako je potrebno dodatno istraživanje, ovi nalazi pružaju nadu da bi stimulacija MC1R mogla pomoći koži da se sama oporavi i ubrza zacjeljivanje kroničnih rana.
(Ordinacija.hr)
