Transplantacija srca kod djece predstavlja vrhunac medicinskog umijeća i posljednju nadu za najmlađe pacijente s terminalnim zatajenjem srca. Riječ je o složenom i doživotnom putovanju koje započinje puno prije same operacije, a zahtijeva iznimnu snagu djeteta, obitelji i cijelog medicinskog tima.
Transplantacija srca postaje jedina opcija kada djetetovo srce više ne može obavljati svoju funkciju, a svi drugi oblici liječenja, poput lijekova ili konvencionalne kardiokirurgije, više ne pomažu. Najčešći razlozi su teške urođene srčane mane, kardiomiopatije, odnosno bolesti srčanog mišića, ili nepovratno zatajenje srca uzrokovano infekcijama. Odluka o transplantaciji nikada se ne donosi olako. Prije nego što dijete uopće dospije na listu čekanja, prolazi kroz rigoroznu predtransplantacijsku procjenu koju provodi multidisciplinarni tim stručnjaka. Ovaj proces uključuje detaljne krvne pretrage, ehokardiograme, srčanu kateterizaciju i brojne druge testove kako bi se osiguralo da je dijete dovoljno snažno za zahvat te da nema drugih stanja koja bi mogla ugroziti ishod. Jednako važna je i psihosocijalna procjena djeteta i obitelji, jer je njihova predanost i podrška ključna za dugoročni uspjeh.
“Most do transplantacije”
Nakon što tim potvrdi da je transplantacija najbolji put, dijete se stavlja na nacionalnu listu čekanja. Ovo je razdoblje ispunjeno neizvjesnošću i strepnjom, jer čekanje na odgovarajući organ može trajati od nekoliko dana do više mjeseci, pa čak i godina. Vrijeme čekanja ovisi o krvnoj grupi, veličini djeteta i hitnosti njegova stanja. Zbog kritičnog nedostatka pedijatrijskih donora, mnoga djeca su u povećanom riziku od pogoršanja stanja ili smrti dok čekaju. Ovisno o težini bolesti, neka djeca čekaju u bolnici pod stalnim nadzorom i primaju intravenozne lijekove, dok su druga, stabilnija, kod kuće s obitelji. U najkritičnijim slučajevima, kada srce više ne može samostalno pumpati krv, ugrađuju se mehanički uređaji za potporu cirkulaciji (VAD), koji služe kao “most do transplantacije” i doslovno održavaju dijete na životu.
Poziv koji mijenja sve može doći u bilo koje doba dana ili noći. Kada se pronađe odgovarajući donorski organ, obitelj mora biti spremna u roku od nekoliko sati stići u bolnicu. Dok se dijete priprema za operaciju uz završne pretrage, kirurški tim istovremeno odlazi po donorsko srce. Vrijeme je ključan faktor jer srce izvan tijela može preživjeti svega nekoliko sati. Sama operacija je iznimno složena i obično traje od četiri do šest sati, a kod djece s kompleksnom anatomijom ili prethodnim operacijama i znatno duže. Kirurzi otvaraju prsni koš, spajaju dijete na stroj za izvantjelesnu cirkulaciju koji privremeno preuzima funkciju srca i pluća, a zatim pažljivo uklanjaju bolesno srce i na njegovo mjesto usađuju novo, zdravo srce, spajajući sve glavne krvne žile.
Iako se većina djece nakon oporavka vraća normalnom životu, pohađa školu i bavi se sportom, transplantacija donosi i doživotne izazove. Najveći od njih je odbacivanje organa, normalna reakcija tijela koje novo srce prepoznaje kao strano tijelo.
Nakon operacije slijedi kritično razdoblje oporavka u jedinici intenzivne skrbi, gdje je dijete priključeno na respirator i brojne monitore. Prosječan boravak u bolnici traje od dva do četiri tjedna, tijekom kojih se dijete postupno oporavlja, a obitelj uči sve o novom načinu života. Iako se većina djece nakon oporavka vraća normalnom životu, pohađa školu i bavi se sportom, transplantacija donosi i doživotne izazove. Najveći od njih je odbacivanje organa, normalna reakcija tijela koje novo srce prepoznaje kao strano tijelo. Kako bi se to spriječilo, dijete mora doživotno uzimati imunosupresivne lijekove. Ti lijekovi slabe imunosni sustav, čineći dijete podložnijim infekcijama, zbog čega je potreban stalan oprez i redovite liječničke kontrole. Život s transplantiranim srcem zahtijeva disciplinu i trajnu posvećenost, ali pruža neprocjenjiv dar – novu priliku za djetinjstvo i život. ( Ordinacija.hr )
