Glumac Bruce Willis povlači se iz svijeta glume zbog teške bolesti – afazije.
Iako mnogima nepoznata dijagnoza, afazija je jedna od najrazornijih posljedica moždanog udara, kako piše Suvag:
Javlja kod otprilike 40% pacijenata koji su preboljeli moždani udar, a kod polovice tih pacijenata jezične teškoće ostaju trajno. Kao posljedica oštećenja mozga, afazija je stečeni poremećaj komunikacije koju karakterizira umanjena sposobnost razumijevanja, produciranja i upotrebe jezika. Šire gledano, afazija može umanjiti mogućnost proizvodnje uporabe i drugih simboličkih sustava jer ne zahvaća samo pisani, govoreni i gestovni jezik, već i druge kognitivne i motoričke funkcije. S logopedskog stajališta afazija ne uključuje razvojne jezične teškoće, motoričke govorne teškoće (mucanje, apraksija, dizartrija) niti jezične poremećaje nastale kao posljedica psihijatrijskih oboljenja.
Simptomi na koje treba obratiti pažnju su:
- teškoće u proizvodnji riječi i rečenica: agramatičan, isprekidan govor, teškoće dosjećanja riječi
- teškoće razumijevanja: govora, naloga/uputa, pročitanog/pisanog sadržaja
- teškoće u čitanju i pisanju: neprepoznavanje slova, nemogućnost čitanja riječi i rečenica, nemogućnost pisanja riječi i rečenica
U svojoj kolumni S logopedom do uspješne komunikacije, mr. sc. Suzana Jelčić Jakšić, logoped upozorava:
“Ono što obično najviše zbunjuje okolinu osobe koja ima afaziju jest njezina nagla pojava: čovjek ode spavati normalan, a ujutro se probudi i nije u stanju izreći ni riječ. Ono što ljude isto može zbunjivati je što osoba pogođena afazijom može vrlo loše i nesuvislo govoriti, ali vrlo dobro razumjeti što joj se govori. S druge strane, ovisno o tome koliko i koji dio mozga je oštećen, čovjek može na prvi pogled sasvim normalno govoriti, ali ako ga malo bolje poslušate ili postavite neko složenije pitanje koje zahtijeva razumijevanje odnosa ili drugih apstraktnih pojmova, uvidjet ćete da ih ne razumije. Rijetko kada je pogođen samo govor ili samo razumijevanje govora – afazija može obuhvaćati i pisanu, ali i neverbalnu komunikaciju, a najčešće se radi o kombiniranim oštećenjima – neka područja su jače, a druga blaže oštećena. Bilo kako, kod afazija se uvijek radi o gubitku već stečenih sposobnosti i njihov gubitak je vrlo frustrirajući i za one koje pogodi i za njihovu okolinu.”
“Pitanje koje članovi obitelji osobe s afazijom najčešće postavljaju je hoće li doći do oporavka i koliko će oporavak trajati. Odgovor na ta pitanja uvelike ovisi o veličini i mjestu oštećenja mozga te o dobi bolesnika, njegovoj okolini i dostupnosti rehabilitacije. Što je osoba mlađa, zdravija i snažnija, što se rehabilitacijski postupci ranije započnu i redovitije provode, to su šanse za oporavak bolje. Kada se radi o većim oštećenjima mozga i osobama visoke životne dobi, važna je stalnost terapije kako ne bi došlo do pogoršanja i gubljenja već stečenih vještina.”
Ordinacija.hr
Foto: Shutterstock
