Osobe koje su doživjele i proživjele pčelinji ubod, slažu se kako je riječ o ne tako ugodnom iskustvu. Međutim, neki se ljubitelji alternativnih oblika liječenja namjerno izlažu ubodima pčela kako bi izliječili razne bolesti.
Apiterapija, naime uključuje primjenu pčelinjih proizvoda u prevenciji i liječenju. Vjeruje se kako pčelinji otrov ima terapeutsku vrijednost u liječenju teških bolesti. Osobe koje su se uvjerile u moć pčelinjih proizvoda vjeruju kako je apiterapija alternativa opasnim lijekovima koji mogu imati štetne nuspojave.
Apiterapija kao tradicionalni narodni način liječenja pomaže u ublažavanju ozbiljnih problema poput multiple skleroze, artritisa i lupusa. Određene su osobe potvrdile kako im je pčelinji otrov pomogao u liječenju lajmske bolesti.
Pčelinji otrov sadrži oko 40 različitih ljekovitih komponenti, od kojih je jedna melitin, sastojak koji ima protuupalna svojstva. Ostali sastojci pčelinjeg otrova jačaju imunitet i ubrzavaju proces ozdravljenja.
Iako pčelinji otrov neće nužno izliječiti sve bolesti, on barem može pomoći u sprječavanju problema i to bez štetnih nuspojava. Osim privremene boli koju izaziva žalac, apiterapija praktički nema drugih negativnih nuspojava.
Iako gotovo 65.000 Amerikanaca koristi sve prednosti terapije pčelinjim ubodom, mnogi pripadnici medicinske struke odbijaju priznati prednosti apiterapije. Naime, mnogi liječnici vjeruju da su pčelinji ubodi opasni i smrtonosni za ljude.
Reakcija na pčelinji ubod može varirati od osobe do osobe. Zbog toga stručnjaci koji obavljaju “pikanje pčelama” uvijek sa sobom nose antihistaminike koji zaustavljaju manje reakcije, kao i epinefrin za osobe kojima prijeti anafilaktički šok. Treba naglasiti kako zdrave osobe koje nisu alergične na pčele, obično ne razvijaju reakciju na otrov.
K. R.
