Više od 80 različitih autoimunih bolesti u stalnom je porastu među ovom populacijom, a najugroženija skupina su mlade žene rođene 80.-ih i ranih 90.-ih godina prošlog stoljeća. Liječnici upozoravaju na važnost ranog prepoznavanja simptoma i novija saznanja o mogućnostima prevencije autoimunih bolesti.
Imunološki sustav pomaže organizmu u borbi protiv infekcija uzrokovanih virusima i bakterijama – ali ponekad on može pogriješiti. Što je autoimuna bolest i zašto je važno znati kako nastaje?
Ovo su rani znakovi da možda bolujete od autoimune bolesti – donosimo 13 najčešćih!
Autoimune bolesti su u porastu
Autoimuna bolest nastaje kad imunološki sustav napada vlastite stanice i tkiva. To se može dogoditi u gotovo svakom dijelu tijela, od mozga do mišića, kože i drugih vitalnih organa. Rezultati istraživanja šalju jasnu poruku – broj ljudi s jednim od ovih stanja raste u posljednjih nekoliko desetljeća.
“Za neke autoimune poremećaje, poput dijabetesa tipa 1 i autoimune bolesti štitnjače, smatra se da su u porastu, a sve je jasnije da okolišni čimbenici igraju u tome veliku ulogu”, upozoravaju liječnici.
Najčešće pogađaju mlade žene
Liječnici upozoravaju da su oko 80 posto osoba s autoimunim stanjima žene. Stručnjaci iz Američkog ureda za zdravlje žena napominju da se podloga za nastajanje autoimune bolesti kod žena u velikom broju slučajeva stvara u vrijeme trudnoće.
„Autoimune bolesti danas svrstavamo u 10 vodećih uzroka smrtnosti kod žena. Godinama se pretpostavljalo da je krivac hormon estrogen, ali u novije vrijeme istraživanja pokazuju da su genetski čimbenici povezani s X kromosomom vjerojatno uključeni u razvoj ovih bolesti. Budući da žene imaju dva X kromosoma, dok muškarci imaju samo jedan, lako je zaključiti zašto su žene ranjivija skupina“, objašnjavaju stručnjaci.
Žene i muškarci nisu podjednako podložni djelovanju štetnih agensa iz okoliša što bi moglo utjecati na autoimunitet. Sveukupno gledano, razlog zbog kojeg su žene podložnije autoimunim bolestima još uvijek nije potpuno jasan.
Autoimune bolesti međusobno su povezane
Jedan od razloga što se o autoimunim bolestima još uvijek premalo zna leži u načinu na koji se u prošlosti pristupalo njihovom istraživanju. Naime, dosad su se uglavnom provodila ciljana istraživanja za svaku bolest umjesto da se promatrao autoimunitet u cjelini. Stručnjaci danas više nego ikad naglašavaju važnost multidisciplinarnog pristupa pri čemu bi trebalo povezati minimalno sedam različitih područja, uključujući reumatologiju, endokrinologiju, gastroenterologiju i dermatologiju.
„Bez razumijevanja temeljnog uzroka, teško je znati što se doista događa u tijelu osobe s autoimunim poremećajem. A s nejasnim simptomima kod općenito zdrave mlade populacije, postavljanje dijagnoze nije lako. Anketa provedena među američkim liječnicima pokazala je da je u prosjeku potrebno više od 4 godine i suradnja pet različitih liječnika specijalista da bi se postavila dijagnoza.
Djelomično je zapisana u vašim genima
Istraživanja sugeriraju da bi autoimune bolesti mogle biti kombinacija genetike i vanjskih uzročnika. Zanimljivo je da u nekoj obitelji može postojati genetska osjetljivost na autoimunitet općenito, tako da jedan član obitelji može imati dijabetes tipa 1, dok drugi ima lupus, a treći reumatoidni artritis. Ali, ne radi se samo o genetici.
“Studije o blizancima pokazuju da geni sami po sebi ne mogu objasniti zašto se kod pojedinaca razvijaju autoimune bolesti. Moguće je da genetski osjetljivi pojedinci razviju autoimunu bolest nakon određene infekcije, jer postoji sumnja da neke virusne infekcije prethode autoimunim bolestima”, upozoravaju liječnici.
Čimbenici iz okoliša mogu biti okidači
Nešto izvan vašeg tijela može pokrenuti autoimuni odgovor u organizmu. Kao čimbenici rizika iz okoliša navode se brojni štetni utjecaji – od ultraljubičastog zračenja i azbesta do otapala u proizvodima za čišćenje i lakovima za nokte.
Istraživanje sa Sveučilišta u Michiganu otkrilo je da je količina žive koju unosimo u organizam konzumacijom manjih količina tune, lososa i drugih namirnica iz mora, povezana s rizikom od razvoja autoimunih bolesti – čak i u količinama koje se smatraju sigurnima za konzumaciju!
Brojne su teorije o autoimunitetu
Uz gore spomenute, postoji i teorija koja sugerira da ljudi u razvijenim zemljama toliko učinkovito rade na suzbijanju bakterija kroz čistoću, cjepiva i lijekove zbog čega su naša tijela „zaboravila“ što trebaju, a što ne trebaju napasti. Neki znanstvenici vjeruju da porast autoimunih bolesti nije slučajnost i ukazuju na to da je smanjena učestalost prirodnih infekcija uzrokovala porast alergija i autoimunih poremećaja. Druga teorija je da smo pretjeranim konzumiranjem prerađene hrane poremetili mikrofloru u crijevima, što bi moglo objasniti porast alergija na gluten i celijakije.
“Bakterije u crijevima imaju važnu ulogu u reguliranju imunološkog sustava”, upozoravaju liječnici.
Zdrave životne navike mogu pomoći
Prehrana bogata voćem i povrćem može biti jedan od načina kako spriječiti pojavu autoimunih stanja.
“Uravnotežena prehrana i kontrola težine su ključni. Postoje dokazi da je organizam osoba s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću skloniji upalnim procesima. Budući da je glavni simptom autoimuniteta upalno stanje, prekomjerna težina može biti čimbenik koji doprinosi razvoju bolesti“, upozoravaju liječnici.
Redovita tjelovježba može spriječiti iscrpljujući umor koji je često povezan s autoimunom bolešću, a vitamin D i omega-3 masne kiseline imaju zaštitni učinak. Naposljetku, pokušajte izbjeći stres koji su brojna istraživanja usko povezala s autoimunim bolestima.
Lupus je teško dijagnosticirati
Ovo stanje uzrokuje upalna stanja u različitim dijelovima tijela, uključujući zglobove, kožu, bubrege, mozak, krvne žile, srce i pluća. Simptomi lupusa često oponašaju simptome nekih drugih bolesti i nisu uvijek svi prisutni, zbog čega je ovu bolest teško dijagnosticirati.
Osip u obliku leptira na obrazima i nosu, bol u zglobovima, umor, lezije na koži i glavobolja uobičajeni su znakovi koji ukazuju na lupus. Budući da lupus napada vitalne organe u tijelu, može imati po život opasne učinke ukoliko se ne drži podkontrolom lijekovima kao što su kortikosteroidi i imusupresivi.
Reumatoidni artritis ne pogađa samo stare ljude
To nije isti onaj artritis koji muči vašu baku: reumatoidni artritis utječe na mlađe ljude i uzrokovan je upalom u zglobovima, a ne trošenjem zglobova kao što je slučaj s artritisom starijih osoba.
Kod ovog ozbiljnog stanja vaše tijelo napada vlastito zdravo tkivo u zglobovima. Simptomi uključuju bol u zglobovima, ukočenost i oticanje, najčešće u malim zglobovima ruku i nogu.
Lijekovima se usporava napredovanje ove neizlječive bolesti, a važna je i fizikalna terapija zbog povećanja snage mišića i smanjenje pritiska na zglobove. Novo istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da ukoliko se s liječenjm započne u roku od šest mjeseci od početka simptoma bolesnik može očekivati vrlo dobre dugoročne rezultate.
Hashimotovu bolest može se kontrolirati
Kod ovog autoimunog stanja tijelo napada štitnu žlijezdu, uzrokujući da postane nedovoljno aktivna (hipotireoza). Kao i kod drugih autoimunih bolesti, simptomi se mogu pojaviti postupno i biti vrlo nespecifični. Oni uključuju umor, dobivanje na težini, zatvor, osjetljivost na hladnoću, suhu kožu, depresiju i bolove u mišićima. U štitnjači se također može razviti otok koji se naziva gušavost, a javlja se u prednjem dijelu vrata. Krvni test za hormon koji stimulira štitnjaču (TSH) može otkriti jesu li vaše razine niske, a lijekovi za nadomještanje hormona štitnjače vrlo su učinkoviti i nemaju nuspojava. Još jedno autoimuno stanje povezano sa štitnjačom je Gravesova bolest, koja uzrokuje prekomjernu aktivnost štitnjače (hipertireozu).
Celijakija može uzrokovati trajna oštećenja
Okidač za celijakiju je jasan: kada jedete gluten (nalazi se u pšenici, raži i ječmu) tijelo napada tanko crijevo, uzrokujući dugotrajna oštećenja koja mogu spriječiti apsorpciju hranjivih tvari. Celijakija je genetski uvjetovana bolest, pa ukoliko član uže obitelji boluje od celijakije, vaš rizik da je i sami dobijete raste. Iako odrasli mogu imati probavne simptome, uključujući proljev, bol u trbuhu i nadutost, kod više od polovice bolesnika izostaju. Umjesto toga, simptomi mogu uključivati anemiju, umor, bol u kostima ili zglobovima, depresiju ili osip na koži. Liječi se bezglutenskom prehranom, a budući da se gluten krije u mnogim namirnicama i proizvodima koje koristimo (poput nekih zubnih pasta), ponekad je potrebna pomoć stručnjaka za prehranu da bismo izbjegli skrivene zamke. Još jedno autoimuno stanje povezano s probavnim sustavom je upalna bolest crijeva, koja uključuje Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis.
Psorijazu je lako uočiti
Iako izgleda kao ružan osip na koži, psorijaza nije zarazna. Nastaje kada tijelo napada vlastite stanice kože, stvarajući pritom previše novih stanica i uzrokujući zadebljanu, crvenu, ljuskastu nakupinu. Nedavno istraživanje iz Švedske otkrilo je da je teška psorijaza zapravo češća u muškaraca nego kod žena.
Muškarci često imaju lošiju prognozu i ozbiljnije autoimune bolesti od žena. Oko 30 posto ljudi s psorijazom također će razviti upalu zglobova poznatu pod nazivom psorijatični artritis, iako nije posve jasno zašto. Psorijaza se liječi kremama kod blažih slučajeva i kombinacijom krema i oralnih lijekova kod težih slučajeva. Kontrolirana izloženost sunčevoj svjetlosti također može pomoći.
Druga autoimuna stanja povezana s kožom uključuju vitiligo, kod kojeg je napadnut pigment kože; i sklerodermu, koja uzrokuje prekomjerni rast kolagena.
Autoimune bolesti – koji su uzroci i kako postaviti dijagnozu?
M. R. S.
Foto: Shutterstock
