Septum dijeli nosnu šupljinu na dva dijela, a odgovoran je i za statiku, a time i estetski izgled nosa. Prednje partije su hrskavične, a stražnje koštane strukture, obložene sluznicom. Iskrivljenost nosne pregrade je najčešće vezana uz traumu, osobito u djetinjstvu, tako da se osobe često i ne sjećaju traume.
Povreda nosa može nastati i tijekom otežanog poroda, ali i intrauterino tijekom trudnoće kod određenih položaja ploda. U male djece nos je uvučen i većim dijelom hrskavične strukture, tako da je zaštićen od traume. U pubertetu dolazi do intenzivnog razvoja cijelog tijela, nos postaje prominentni dio lica, a time i znatno podložniji traumi. Osnovni simptom devijacije nosnog septuma je začepljenost jedne ili obje strane nosa. Pri tome trebamo isključiti druge čimbenike, kao što su alergija, kronična upala sinusa, strano tijelo nosa, tumori i sl. Uslijed zatvorenosti nosnih hodnika, otežana je ventilacija sinusa, što rezultira kroničnim upalama paranazalnih sinusa.
Devijacija nosne pregrade u prednjim partijama često dovodi do iskrivljenosti nosnog vrška u suprotnu stranu. Ukoliko je devijacija nosne pregrade u stražnjim partijama, dolazi do kontakta sa sluznicom nosnih školjki ili se čak koštani izdanak utiskuje u ušće maksilarnog sinusa, što ometa ventilaciju sinusa.
Koštani izdanak septuma može pritiskati na izlazište živca za inervaciju nosne sluznice, što može rezultirati jakom glavoboljom. Preporučuje se operacija septuma i kod ponavljanih krvarenja iz određenih dijelova nosa.
Nosna pregrada se uglavnom operira nakon završetka puberteta, odnosno nakon 16 godine. Ranije operacije nisu preporučljive, jer se operacijom mogu oštetiti centri razvoja nosa, što može rezultirati zaostajanjem u razvoju nosa. Kod djece iznad 10 godina operacije nosne pregrade radimo samo u slučajevima težih devijacija, kada je izrazito otežano disanje na nos, a i tada radimo samo poštednu operaciju da omogućimo uredno disanje uz što manju operativnu traumu. Iznad 60 godina operacije septuma se rjeđe izvode, ali ukoliko postoji opravdan razlog, kao što je učestala glavobolja uzrokovana spinom septuma i sl., nema razloga da se operacije ne uradi.
Operacije nosne pregrade uglavnom radimo u općoj anesteziji, samo izuzetno u lokalnoj anesteziji, a zahvat traje 30-60 minuta, rez je unutar nosa i postoperativno nije vidljiv. Ukoliko pacijent ima i estetski deformitet nosa, najbolje je operaciju uraditi u jednom aktu. Postoperativno pacijent ima tampone u nosu 3-5 dana, a ukoliko se radi i estetska korekcija piramide nosa, tada se postavlja i gipsana imobilizacija, koja se mijenja četvrti dan, a uklanja osmog dana. Koliko je važna operacija, toliko je važna i postoperativna toaleta nosnih hodnika. Ukoliko se postoperativni ne radi pravilna toaleta nosnih hodnika, mogu nastati priraslice koje otežavaju disanje na nos. Nestručno izvođenje ove operacije može rezultirati komplikacijama, koje su ponekad teško popravljive. Ukoliko se odstrani previše hrskavice sprijeda, slabi statika nosa, što rezultira spuštanjem nosnog vrška već nakon par mjeseci. Oštećenje sluznice može rezultirati nastankom perforacije septuma, koja se teško korigira. Preobilno odstranjenje hrskavice ili kosti septuma može dovesti do tzv. lepršanja septuma, a time i smetnji disanja.
Pravilno postavljena dijagnoza je pola puta do izlječenja, ali i nestručno izveden operativni zahvat na nosu je korak unazad, koji je ponekad teško korigirati.
Autor teksta:
doc. dr. sc. Draško Cikojević
otorinolaringolog
