U zadnjih je nekoliko desetljeća GERB sve učestaliji, a u porastu su i komplikacije GERB-a, koje nastaju kao posljedica dugotrajne, neprepoznate i nedovoljno liječene bolesti.
Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) – danas je izrazito često patološko stanje, može se definirati kao kronično oštećenje sluznice donjeg dijela jednjaka – uzrokovano patološkim vraćanjem agresivnog želučanog sadržaja u jednjak, ponekad čak i u usta ili u dišne puteve, sa žgaravicom, regurgitacijom, podrigivanjem i boli u žličici kao glavnim simptomima.
Najčešće je uzrokovano oslabljanom funkcijom donjeg ezofagealnog sfinktera, cirkularnog mišića koji bi trebao spriječiti vraćanje želučanog sadržaja u jednjak.
Učestalost GERB-a
Povremeno vraćanje želučanog sadržaja u jednjak fiziološki je fenomen koji se ponekad javlja u većine ljudi. Ako se simptomi javljaju vrlo često, odnosno ako remete bolesnikovo opće stanje, tada se stanje refluksa smatra bolešću te treba učiniti odgovarajuće pretrage.
Dijagnostika GERB-a
Dijagnostički pristup GERB-u nije uniformno prihvaćen. U kreiranju širine obrade svakog pojedinog bolesnika, liječnika će voditi spektar njegovih osobnih podataka i podataka o kliničkim simptomima.
Prema europskim i američkim algoritmima endoskopski se pregled preporuča svim onim bolesnicima čiji simptomi upućuju na mogućnost komplicirane bolesti (one s postojanjem tzv. alarmantnih simptoma, primjerice: s otežanim gutanjem, mršavljenjem, anemijom, jakom boli pod grudnom kosti koja nije kardijalno uvjetovana itd.), ili u onih sa sumnjom na postojanje ozbiljnijih promjena na jednjaku poput Barrettovog jednjaka.
Europski algoritam također sugerira da se na endoskopski pregled, kao inicijalni pregled, upute svi bolesnici stariji od 50 godina.
Sigurnost endoskopske dijagnostike GERB-a pitanje je kojim se bavi veliki broj studija. Prvo, zbog činjenice da približno polovica bolesnika sa tipičnim ili atipičnim simptomima GERB-a ne treba imati nikakav patološki nalaz na jednjaku, možda tek znakove otvorenog donjeg ezofagealnog sfinktera. Među preostalom polovicom, većina će imati endoskopski blaže oblike ezofagitisa, crveniju sluznicu sa pojedinačnim ili manjim brojem površnih defekata – erozija, a samo 5 do 10 posto od svih bolesnika imati će neki od značajnijih endoskopskih nalaza, kao što su slivene erozije, prateći peptični ulkus.
Treba se znati da često ne postoji korelacija stupnja upale ili drugih promjena sluznice jednjaka s postojećim simptomima bolesnika.
Pristup liječenju GERB-a
Tri su glavna motiva za liječenje:
- osloboditi bolesnika simptoma koji pogoršavaju kvalitetu njegova života
- izliječiti promjene u jednjaku i spriječiti nastanak komplikacija GERB-a
- održati remisiju, odnosno spriječiti ponovni nastanak bolesti.
Prehrana i promjena načina življenja
Pravilna prehrana oduvijek se smatrala važanim ključem kontrole simptoma GERB-a. Međutim, unatoč postojanja niza uobičajenih općih savjeta o prehrani, kao što je smanjenje unosa nekih namirnica poput: čokolade, rajčice i proizvode od rajčice, masne i jako začinjene hrane, danas se smatra da eliminacija one hrane koja u pojedinog bolesnika izaziva GERB tegobe predstavlja osnovno pravilo prehrane kao lijeka, a donekle doprinosi i prevenciji recidiva tegoba.
Pojedinim se bolesnicima savjetuju i promjene načina življenja:
- spavanje s uzdignutim uzglavljem
- prestanak konzumacije alkohola i gaziranih pića
- izbjegavanje većih količina crne kave i pušenja
- izbjegavanje jačih tjelesnih napora
- uzimanje manjih obroka hrane
- izbjegavanje ležećeg položaja barem tri sata iza jela
- smanjenje tjelesne težine, ako je bolesnik predebeo
- izbjegavanje uske odjeće
Mora se znati da do sada niti jedan klinički pokus nije sigurno potvrdio ulogu prehrane, promjene navika i uopće načina življenja u nastanku simptoma GERB-a ili nestanku lezija jednjaka, kao ni u prevenciji recidiva.
Dijetalne i životne modifiacije treba shvatiti samo kao dopunske mjere, a ne kao prihvaćenu stepenicu u liječenju. Osim toga, ne treba zanemariti i njihov mogući direktni negativni utjecaj na kvalitetu življenja bolesnika!!
Treba biti oprezan s lijekovima koji smanjuju tlak donjeg sfinktera jednjaka (npr. Cordipin, Izoptin i slični lijekovi) ili mogu oštetiti jednjak (Aspirin i antireumatici).
Lijekovi za liječenje GERB-a
Za liječenje GERB-a i održavanje remisije najvažnija je primjena lijekova. Dokazan je ascendentni ili hijerarhijski odnos pojedinih lijekova. Tako antacidi (uglavnom lužine kojima se želi neutralizirati želučanu kiselinu) imaju najmani učinak, antagonisti H2 receptora (smanjuju lučenje želučane kiseline) srednje jak učinak, a najboljim su se pokazali lijekovi iz grupe inhibitora protonske pumpe (najsnažnije smanjuju lučenje želučane kiseline).
Kako je GERB u osnovi o kiselini ovisna bolest, najbolji rezultati liječenja postižu se s terapijom koja smanjuje lučenje kiseline. Antagonisti H2 receptora mogu smanjiti simptome bolesnicima, ali imaju mali učinak na liječenje već nastalih promjena na sluznici jednjaka.
Sve medicinske studije i smjernice za liječenje GERB-a pokazuju da su najidealniji lijekovi za kontrolu simptoma, liječenje lezija jednjaka te održavanje remisije bolesti, inhibitori protonske pumpe (IPP). Danas su na tržištu omeprazoli, esomeprazoli, lanzoprazoli, pantoprazoli i rabeprazoli. Ti lijekovi definitivno povoljno utječu i na kvalitetu života bolesnika, a dobro se podnose kao kratkotrajna ili kao dugotrajna terapija, uz relativno malo ozbiljnijih nuspojava.
Svi ti lijekovi djeluju tako da u uobičajenim dozama smanjuju dnevnu proizvodnju želučane kiseline za 80-95 posto. Obično se kod uvođenja te terapije daje puna doza lijeka u trajanju od 4-8 tjedana, a potom treba prekontrolirati uspjeh liječenja. Za održavanje postignutog dobrog stanja preporučuje se još neko vrijeme uzimanje polovice doze lijeka (doza održavanja).
Obzirom da je GERB kronična bolest sa vrlo čestim recidivima, navedena se terapija primijenjuje svaki puta kad se simptomi ponove. Nažalost, određeni broj bolesnika ovu terapiju mora uzimati duže vrijeme, ili čak trajno.
Foto: Shutterstock
