Opstipacija ili zatvor predstavlja izostanak spontanog pražnjenja crijeva, dok se konstipacijom smatra otežano pražnjenje oskudne, tvrde stolice, najčešće manje od tri puta tjedno u periodu dužem od 12 tjedana, odnosno preciznije, prema dijagnostičkim kriterijima navedenim u tablici (ispod) terminološki se u našoj sredini mnogo češće upotrebljava pojam opstipacija, dok se u anglosaksonskim zemljama češće rabi termin konstipacija.
Stolica mora biti formirana, dnevne količine između 120 i 140 grama. Ukoliko je prolaz crijevnog sadržaja usporen, dolazi do apsorpcije vode od strane sluznice crijeva uz pojavu “tvrđe” stolice. Ritam normalnog pražnjenja varira od dvije-tri stolice dnevno do jedne stolice u tri dana. Vrlo važan čimbenik zdravlja je uredna dinamika pražnjenja crijeva. Po iskorištavanju hranjivih sastojaka hrane, neiskorištene otpadne tvari dospijevaju u debelo crijevo, odakle su za 18-24 sata izlučuju iz organizma. Ukoliko u tom vremenu ne dođe do njihove eliminacije iz organizma, počinju se nagomilavati uz razvijanje raznih simptoma poput nadutosti, nelagode ili, primjerice, oslabljenog apetita.
Osnova je “liječenja” tegoba tipa konstipacije modifikacija prehrane dodatkom hrane bogate ostatnim vlaknima – žitarice, voće i povrće uz minimalno dvije litre tekućine na dan. Osobito su korisne namirnice koje bubre (pšenične mekinje i laneno sjeme). Prehrana bi trebala biti raznovrsna i uravnotežena (omjer nutritijenata iz glavnih skupina). Ritam prehrane morao bi biti raspodijeljen na više manjih obroka ravnomjerno raspoređenih tijekom dana – barem pet. Svakako se moraju izbjegavati gazirana pića i alkohol. Gotovo jednako važno je uključiti i tjelesnu aktivnost, kretati se što više te po mogućnosti rekreativno se baviti sportom, u uredu izbjegavati pasivizaciju, tj. prakticirati aktivno sjedenje, hodanje, razgibavanje i prekidanje pozicijske aktivnosti koje umiruju rad crijeva.
Ako se smetnje od strane crijeva ne poprave, treba primijeniti pripravke koji ubrzavaju prolazak stolice – mineralne vode obogaćene magnezijem, prokinetike, preparate laktuloze, iritanse sluznice crijeva, propulzive, čepiće glicerina, klizme, manualnu evakuaciju, te u obzir, u krajnjem slučaju, dolaze drastične kirurške metode, odnosno kirurška resekcija većeg dijela crijeva što skraćuje prolaz crijevnog sadržaja i omogućava odgovarajuće pražnjenje.
Ukoliko inicijalno empirijsko djelovanje (promjena funkcija i navika) ne poluči zadovoljavajuće rezultate, te nakon reevaluacije obiteljskog liječnika bez otkrivanja novih spoznaja (period od tri mjeseca), osobu koja ima i dalje izraženu opstipaciju preporuča se uputiti na dodatnu specijalističku obradu gastroenterologu.
Kada je potrebno konzultirati liječnika:
- simptomi su novonastali i predstavljaju značajnu promjenu prema uobičajenom
- traju dulje od tri tjedna
- značajan intenzitet tegoba
- simptomi povezani sa značajnim općim tegobama (gubitak tjelesne mase, pojava krvi u stolici/toaletnom papiru, vrućica, kronični umor).
Preporuke Svjetskog gastroenterološkog društva uključuju redovite preventivne kontrolne preglede u svrhu ranog otkrivanja raka i dobroćudnih polipa debelog crijeva, što upućuje na prevenciju zloćudne preobrazbe dobroćudnog polipa u rak. Prema tim preporukama, svaka osoba, bez obzira na simptome, trebala bi s 50 godina starosti obaviti pregled debelog crijeva u cijelosti, tj. kolonoskopiju, a osobe kod kojih je netko u bližoj obitelji imao rak debelog crijeva, prvu kolonoskopiju trebale bi učiniti i deset godina prije, znači najkasnije sa 40 godina starosti. Ako osoba ima simptome krvarenja iz debelog crijeva, česte izmjene prolijevaste stolice i zatvora, pregled i pretrage preporučuju se i prije.
Probirnu metodu okultnog krvarenja u stolici provodi Ministarstvo zdravlja od 2007 godine.
Zaključno možemo reći da je opstipacija postala civilizacijski problem posebno izražen u urbanoj sferi života koji se češće javlja u starijoj populaciji. Problem je izražen do nivoa da onemogućuje svakodnevno normalno funkcioniranje, odnosno smanjuje dodatno intelektualne kapacitete pojedinca svodeći ih na svakodnevno “bavljenje“ stolicom.
Autor: dr.sc. Marko Nikolić, dr.med., internist-gastroenterolog, Klinika za unutarnje bolesti, Zavod za gastroenterologiju i hepatologiju, Centar intervencijske gastroenterologije KBC “Sestre milosrdnice”
