Kaposijev sarkom (KS) je zloćudni tumor koji se sastoji od stanica koje inače formiraju krvne žile. Najčešće se razvija u koži ili sluznici usta, nosa i anusa. KS može zahvatiti i unutarnje organe, posebice limfne čvorove, pluća i probavni sustav.
Iako se KS najčešće razvija
na koži, može se razviti na više dijelova tijela istovremeno.
Epidemijski oblik Kaposijevog sarkoma (oblik vezan uz AIDS) javlja se kod 15 do 20 posto
osoba oboljelih od AIDS-a. U tom slučaju često uključuje i kožu i unutarnje
organe. Kako AIDS napreduje, imunološki sustav slabi, a rizik od nastanka KS-a
se povećava.
– Kaposijev sarkom je maligni tumor krvnih žila koji se najčešće razvija u
koži i sluznici.
– Izrasline na koži i lezije prvi su znak Kaposijevog sarkoma.
– Osobe čiji je
organizam oslabljen virusom HIV-a posebno su osjetljive na Kaposijev sarkom.
Što uzrokuje KS?
KS vezan uz AIDS može biti rezultat kombinacije oslabljenog imuniteta i
izloženosti određenim virusima, poput jednom od tipova herpes virusa, humanom
herpes virusu 8 (HHV-8). Budući da se KS češće javlja u osoba koje su HIV dobile spolnim putem, za
razliku od onih zaraženih kontaminiranom krvi ili iglama, zaključuje se da je
HHV-8 spolno prenosiv.
Simptomi i znakovi KS-a
Prvi znakovi su
najčešće bezbolne kožne promjene ili izrasline, u obliku plosnatih područja ili
izbočina koje ne svrbe. Na blijedoj koži promjene izgledaju crvenkasto ili
ružičasto, te smeđe ili crno na tamnoj koži. Mogu sličiti masnicama, ali
ne poblijede kada se pritisnu.
Promjene
najčešće nastaju na licu, udovima i u ustima, iako bilo koji dio kože može biti
zahvaćen, ne uzrokujući pritom nikakve probleme, osim estetskih. Kod nekih
osoba tumor se razvija sporo, dok se kod drugih nove lezije javljaju svaki tjedan ili dva.
Kako se stvara sve više lezija, one se spajaju i s vremenom stvaraju veliki
tumor.
Simptomi KS-a na
unutarnjim organima ovise o položaju tumora:
- Oteklina ekstremiteta
(limfedem) nastaje ukoliko stanice KS-a ometaju limfne čvorove i
cirkulaciju limfne tekućine. Ovo
stanje može uzrokovati napetu, bolnu kožu na dijelovima koji su otečeni. - Nedostatak zraka, kašalj i
krvavi ispljuvak može ukazivati na plućne lezije. - Mučnina i povraćanje može
ukazati na lezije probavnog trakta.
Kako se KS dijagnosticira?
Ako postoje simptomi KS-a, liječnik će pregledati cijelu površinu kože i limfne
čvorove, te će zatražiti krvnu sliku. Kako bi se potvrdila dijagnoza potrebna je biopsija
tkiva.
- Biopsija: Liječnik umrtvi
dio tijela lokalnim anestetikom
i uzima mali komadić tkiva lezije za pregled. Ako biopsija potvrdi KS, provode se
dodatni testovi kako bi se ustanovila potencijalna proširenost na drugim dijelovima
tijela. Dodatni testovi mogu uključiti: - Rentgenska snimka prsnog
koša: kako bi se provjerilo moguće postojanje KS-a u respiratornom
sustavu. Infekcija/upala pluća s nizom uzroka najčešće nastaje kod ljudi s AIDS-om,
pa može biti teško odrediti jesu li promjene respiratornog sustava
rezultat KS-a. Bronhoskopija i CT mogu potvrditi prethodnu dijagnozu. - Endoskopija: uporabom fleksibilnog
optičkog instrumenta može se pregledati probavni sustav. Ova pretraga nije samo
dijagnostička već i terapijska jer se njome mogu obaviti manji terapijski
zahvati. - Spirometrija:
ako drugi testovi pokažu da su pluća zahvaćena, trebat će provjeriti plućnu funkciju –
pušete u aparat koji mjeri
kapacitet i efikasnost pluća. - CT skeniranje:
kompjutorizirana tomografija (CT) je tip aparata sa X zrakama koji stvara
posebnu sliku unutrašnjosti tijela. Tijelo se slika iz različitih kutova,
a slike tvore jedan detaljan prikaz koji može ukazati potencijalno postojanje KS-a.
Kako se KS liječi?
Opcije liječenja KS-a ovise o zdravstvenom stanju pacijenta, lokaciji i razvoju
tumora. Važno se osigurati da nuspojave liječenja ne dovedu do daljnjeg
slabljenja imunološkog sustava.
Liječenje može obuhvatiti jedan od sljedećih tretmana:
- Ekscizija (kirurško
odstranjivanje) kožnih lezija. U lokalnoj anesteziji odstrani se kožna lezija i mali dio kože
koji ju okružuje. Na mjestu reza obično ostane mali ožiljak koji s
vremenom izblijedi. Ovaj je zahvat
jednostavan i može se provesti ambulantno.
Kožne promjene mogu se odstraniti i drugim metodama, poput krioterapije (uništavanje tkiva smrzavanjem)
ili elektrodesikacijom (uništavanje
tkiva pomoću električne struje).
- Terapija zračenjem ili radioterapija
(korištenje visokoenergetskih zraka
kako bi se uništile stanice raka). Ova
bezbolna terapija se najčešće
primjenjuje lokalno i u jednoj dozi. Može izblijediti manje
kožne lezije i smanjiti veće izbočine, a pomaže reducirati simptome
Kaposijevog sarkoma.
Radioterapija na koži uzrokuje manje nuspojave:
koža oko tretiranog područja postaje crvenkasta, osjetljiva ili svrbi, a moguć
je i gubitak dlaka na tretiranom području.
Dlake, nakon završetka terapije, ponovno mogu narasti. Radioterapija tumora
probavnog sustava
može uzrokovati mučninu i povraćanje. Umor je još jedna od mogućih
nuspojava.
- Kemoterapija (korištenje
lijekova kako bi se uništile stanice raka) se koristi ako se KS proširio po tijelu. Lijekovi
se kroz organizam prenose krvlju, a mogu se uzeti oralno ili venski. Pacijent
prima kemoterapiju svaki tjedan ili svaka dva tjedna.
Kemoterapija za kožni KS najčešće se prima
intravenozno, ali može se
dati i direktno u leziju – lokalna ili intralezijska kemoterapija. Ovaj način koristi se samo za manje lezije, i
može biti alternativa ako radioterapija izaziva neugledne tamne mrlje.
Liječnici će pratiti moguće nuspojave kemoterapije, a od kojih su mnoge liječive.
Kemoterapija može utjecati na srce i smanjiti funkcije koštane srži, uzrokujući
pad bijelih krvnih stanica (leukocita).
Pacijent zbog ovoga može biti podložniji infekcijama i umoru. Druge nuspojave
kemoterapije uključuju gubitak kose, mučninu i povraćanje, proljev, oštećenje
živaca i čireve u ustima. Lokalna kemoterapija može uzrokovati privremenu
upalu kože.
Mnoge nuspojave kemoterapije i radioterapije postupno nestaju, po završetku liječenja.
- Imunoterapija ili biološka
terapija: obnavlja, stimulira ili pojačava prirodnu antitumorsku funkciju
imunološkog sustava. Ovaj oblik terapije ponekad se koristi za liječenje
KS-a, često u kombinaciji s drugim tretmanima, primjerice kemoterapijom. Neki od lijekova koji se primjenjuju u
imunoterapiji su interferon i interleukin. Interferon se injekcijom tri
puta tjedno unosi pod kožu ili u leziju. Na početku ove terapije, pacijent
može osjećati simptome slične gripi.
Rani stadij KS-a, ili tumor koji se sporo razvija, i uključuje jednu ili tek
nekoliko manjih kožnih lezija, ne zahtijeva nužno liječenje. No, ako vaše
lezije izgledaju neugledno i uznemiruju
vas, slobodno zatražite liječenje. Na tržištu su dostupni i kozmetički
proizvodi kojima možete lezije učiniti manje primjetnima.
Kakav je rezultat liječenja KS?
KS povezan s AIDS-om može biti smrtonosan. U tom je slučaju najvažniji dio
liječenja liječenje
HIV infekcije antiretroviralnom terapijom. Liječenje kožnih promjena, bez
liječenja HIV-a, može dovesti
do poboljšanja, no ne znači nužno i bolje šanse za preživljavanje.
Također, tumor se može javiti ponovno, čak i ako je liječenje bilo uspješno.
Kožne lezije KS-a nisu opasne po život, ali tumor u drugim dijelovima tijela
može uzrokovati ozbiljne probleme: unutarnje krvarenje u probavnom traktu,
poteškoće s disanjem ili krvarenje u plućima i limfedem. Iako ne postoji
lijek za limfedem, simptomi
se mogu olakšati nizom metoda, poput masaže i vježbanja.
Što učiniti kako bi se spriječio KS?
Spolni odnos uz zaštitu od
spolno prenosivih bolesti može pomoći u prevenciji KS-a, jer smanjuje
rizik od infekcije HHV-8. Nakon
postavljanja dijagnoze KS, bitno je održavati imunološki sustav što je
moguće snažnijim. Uzimanje lijekova protiv HIV-a može odgoditi napredak ove
bolesti.
D. Šorgić
