Poremećaji hranjenja i dalje predstavljaju jedan od ozbiljnih zdravstvenih i psiholoških problema koji osobito pogađaju mlade djevojke. Procjenjuje se da u Hrvatskoj oko 40 000 ljudi boluje od anoreksije, bulimije i nespecifičnog poremećaja hranjenja, a brojke iz dana u dan rastu.
Kako bi izašle iz začaranog kruga, potrebna im je sva podrška a to se osobito odnosi na roditeljsku.
Edukaciju o liječenju poremećaja hranjenja metodom New Maudsley, koja je prije svega namijenjena roditeljima, predstaviti će u Zagrebu 4.i 5. studenog 2016. ugledna engleska psihijatrica prof.dr.sc. Janet Treasure. Edukacija će se održati u dvorani Psihijatrijske bolnice Sv. Ivan u Jankomiru, Zagreb u organizaciji Centra za poremećaje hranjenja BEA, te uz podršku Gradskog ureda za zdravstvo, Ministarstva zdravlja i NZJZ “Dr.Andrija Štampar”.
Pristup New Maudsley temelji se na povećavanju kapaciteta stručnjaka i roditelja za pružanje podrške oboljelom od anoreksije, bulimije i nespec. poremećaja hranjenja na putu ozdravljenja.
“Ovo je metoda koja nadopunjava postojeće metode, usmjerena je primarno prema roditeljima oboljelih. Kako bi djelovala da se provodi sama, nije testirano, ali je istraživanjima potvrđeno da donosi dobrobiti jer povećava stabilnost roditelja i daje im osjećaj kontrole nad procesom liječenja. “ izjavila je prof. Janet Treasure u razgovoru za portal Ordinacija.hr. Korištenjem ove metode dokazano je da oboljeli smanjuju upotrebu medikamenata te se socijalno jače povezuju.
Efekt snježne grude
Ključno je upozorenje da ako neliječena anoreksija traje više od 3 godine postotak šansi za potpuni oporavak se drastično smanjuje – na 20-30 % a ukoliko se u liječenje krene unutar 3 godine trajanja anoreksije, procjene za izliječenjem su 80%.
To je zaista visok postotak šansi za izliječene te ukazuje na potrebu pravovremene intervencije i osvještavanja roditelja, ali i drugih stručnjaka koji su u kontaktu s mladima – obiteljskih liječnika, učitelja, profesora, trenera, koji prepoznavanjem simptoma poremećaja hranjenja kod mladih osoba mogu pomoći da se što ranije krene u liječenje i smanji rizik za prerastanje u kronično stanje.
Prof. Treasure to naziva efektom snježne grude – što se duže gruda kotrlja, to će biti veća i biti će ju teže razbiti.
Treba li djecu prisiljavati na hranu?
“Bilo bi idealno da roditelj na miran i čvrst način uputi dijete da jede, međutim ukoliko to nije moguće, autoritativno nametanje jedenja se ne bi smjelo provoditi” smatra prof. Treasure.
Izgladnjivanje uzrokuje manjak kognitivnih sposobnosti
Što duže ovaj poremećaj traje to osoba gubi sposobnost za sudjelovanjem u bilo kojoj vrsti oporavka. “Kod osoba oboljelih od anoreksije postoje određeni obrasci ponašanja koje je vremenom teško mijenjati zbog dugog trajanja bolesti i “gladovanja” mozga. Ključna je rana intervencija i uloga roditelja. Roditelji nisu krivci za poremećaj hranjenja nego su dio rješenja.
Roditelji mogu biti izvor važne potpore tijekom oporavka pa im ova metoda omogućuje da oni sami ojačaju te da stvore širu sliku stanja u kojem se njihovo dijete nalazi kako se ne bi gubili u sitnicama. Potrebno je znati u kojem smjeru dijete ide i kako roditelji mogu (i kada) sudjelovati. Glavna uloga roditelja je razumjeti da osoba koja se izgladnjuje mijenja svoje kognitivne sposobnosti i ne razumije kako gladovanjem ugrožava svoj život i zdravlje, pa su im potrebni vodiči – posebice kod izuzetno mladih djevojčica i dječaka zahvaćenih anoreksijom. “, ističe Treasure te dodaje kako do djetetove 18-te godine roditelji mogu aktivno utjecati i na sam proces hranjenja, što je ključno za anoreksiju.
Intervencija roditelja je ključna u prve tri godine od dijagnoze, naknadno je teže promijeniti tijek bolesti iako je i tada moguće pomoći oboljeloj osobi da unaprijedi kvalitetu života ili odabere liječenje.
Koji ste tip roditelja?
Poremećaji u hranjenju utječu na cijelu obitelj, pa se ova metoda obraća prvenstveno roditeljima. Prema metodi New Maudsley roditelji su dio tima zajedno s liječnicima i terapeutima, a kako bi znali što učiniti u svakodnevnim situacijama, potrebna im je pomoć koju im ova metoda nudi.
“Zbog izgladnjivanja dijete oboljelo od anoreksije osjeća se odvojeno od svijeta, izolirano, teško se povezuje s bližnjima. To je roditeljima izazovno za prihvatiti pa i sami prolaze burne emocije vezane uz stanje svoga djeteta. Roditelji prolaze kroz fazu poricanja poremećaja svoga djeteta, zatim se ljute na dijete, pregovaraju s njime kako bi ga naveli da iziđe iz poremećaja da bi u konačnici prihvatili poremećaj djeteta i pokazali razumijevanje. ” dodaje prof. Treasure te pojašnjava koji tipovi roditelja postoje kroz zgodne životinjske metafore.
Ponašanje roditelja:
Roditelj klokan – odnosi se prezaštitnički prema djetetu, udovoljava svim djetetovim zahtjevima, ne dopušta djetetu nikakvu odgovornost.
Roditelj nosorog – često se ljuti, koristi se ucjenom te ima agresivan pristup, upušta se u diskusije i „dokazuje“ oboljelom zašto treba početi regularno jesti.
Obično je jedan roditelj nosorog a jedan klokan. U ovoj kombinaciji lako dolazi do nadmetanja među njima i rasprava čiji je pristup pravilan. Može doći do narušavanja obiteljskih odnosa.
Idealno je biti roditelj dupin – pravi društvo, lagano gura njuškom i ohrabruje kada je to potrebno, ali najčešće pliva tik uz oboljelo dijete bez pretjeranih intervencija
Emocionalni tipovi roditelja:
Roditelj meduza – osjeća jake emocije i poistovjećuju se sa svime što dijete proživljava, često ga preplavljuje osjećaj iscrpljenosti i očaja, često plače.
Roditelj noj – potpuno negira poremećaj i bježi od problema, emocionalno distanciran, zna na duže periode biti i fizički odsutan od obitelji.
Idealno je biti roditelj bernardinac– pas koji spašava, dolazi kada je potrebno, zrači toplinom i smirenošću, čak i kad je situacija opasna.
Želite li pomoći sebi kako biste mogli pomoći svom djetetu, prisustvujte predavanju te naučite kako se nositi sa stresom i emocijama koje osjećate. Više o događaju i prof.dr.sc. Janet Treasure saznajte ovdje
Osobna priča: Poremećaj u hranjenju
Foto: Shutterstock
Ana Abrahamsberg
