Krpeljni meningoencefalitis (KME), druga je najčešća krpeljom-prenosiva bolest u Europi. KME je virusna infekcija uzrokovana virusom krpeljnog meningoencefalitisa (KMEV).
KMEV je RNA virus iz obitelji Flaviviridae, u koju pripadaju i uzročnici nekih drugih značajnih infekcijskih bolesti poput žute groznice i denge. Na temelju razlika u sastavu nukleotida i aminokiselina, razlikujemo tri različita tipa KMEV (Srednjeeuropski, Sibirski i Dalekoistočni).
KME je endemska bolest u velikoj regiji koja se proteže od ruskog Dalekog
istoka do središnjih i sjevernih dijelova Europe. U posljednjih nekoliko godina
sve je više dokaza o povećanju endemske regije KMEV u Europi, što djelomično
ovisi o klimatskim promjenama, odnosno globalnom zatopljenu, posljedica kojega je
širenje prostora na kojima obitavaju zaraženi krpelji. Tvrdi ili obični krpelj
(Ixodes ricinus) je glavni vektor srednjeeuropskog tipa virusa.
KME je proljetno-ljetna bolest i pojava bolesti u čovjeka neposredno je
povezana s učestalijim boravcima u prirodi i intenziviranjem aktivnosti
krpelja. U 50-80 posto bolesnika s KME postoji podatak o recentnom ujedu krpelja.
Većina slučajeva iz zemalja Srednje Europe, kao i iz Švedske, Italije,
Francuske i Španjolske javlja se u osoba profesionalno ili rekreativno uključenih
u djelatnosti koje se obavljaju u endemskim šumovitim područjima. Prisutnost
KME u Hrvatskoj po prvi je puta zabilježena 1953. Iako je nekoliko slučajeva
bolesti zabilježeno i u priobalnom području, većina oboljelih dolazi iz
šumovitih područja sjeverozapadnog i istočnog kontinentalnog dijela Hrvatske.
Bolest uzrokovana KMEV varira u intenzitetu od blagih, nerijetko
subkliničkih oblika pa do teške infekcija središnjega živčanog sustava koja
ostavlja trajna neurološka oštećenja, a može uzrokovati i smrtni ishod. Prvi
simptomi bolesti obično se javljaju 7-14 dana nakon ujeda krpelja. U najvećeg
broja oboljelih, osobito u djece, bolest uzrokuje povišenje tjelesne
temperature i nespecifične simptome poput bolova u zglobovima i kostima.
Simptomi traju nekoliko dana. U većine zaraženih, bolest ovime završava. U
20-30 posto bolesnika, nakon kratkotrajnog nestanka simptoma (najčešće ne dulje od 1
tjedna), razvija se tzv. “druga faza” bolesti u kojoj dominiraju simptomi
koji su posljedica infekcije središnjega živčanog sustava (glavobolja,
vrtoglavica, slabost udova, poremećaj svijesti, konvulzije). Većina bolesnika
(oko 50 posto) koji razviju simptome upale središnjeg živčanog sustava, boluje od
najblažeg oblika bolesti (aseptični ili serozni meningitis), oko 40 posto bolesnika
ima teži oblik bolesti (meningoencefalitis), a samo 10 posto oboljelih boluje od
najtežega oblika bolesti (meningoencefalomijelitis).
Bolesnici s aseptičnim
meningitisom i meningoencefalitisom najčešće se oporave u potpunosti dok u
bolesnika s meningoencefalomijelitisom mogu zaostati i trajna neurološka
oštećenja, a 1 do 2 posto bolesnika i umre tijekom akutne faze bolesti. U Sibiru i
na dalekom istoku Rusije, bolest učestalije ima teži tok, pa smrtnost može
iznositi i do 30 posto.
Obzirom da u ovom trenutku ne postoji specifični antivirusni lijek kojim bi
se mogli liječiti oboljeli od KME, od iznimnoga je značenja cijepljenje protiv ove
bolesti, obzirom da postoji učinkovito cjepivo. Cjepivo se sastoji od
umrtvljenoga virusa koji pripada srednjeeuropskom tipu, a učinkovit je protiv
svih tipova virusa. Cijepiti se smiju sve osobe starije od 12 mjeseci, a da bi
se postigla doživotna zaštita, nakon što se obavi primarna serija cijepljenja
koja se sastoji od tri doze cjepiva, potrebno je nadocjepljivati se svakih pet
godina. Cijepljenje se osobito preporuča osobama koje žive u endemskim
područjima, a naročito onima koji su rekreativno ili profesionalno povezani s
učestalim boravcima u šumskim područjima.
Autor teksta:
Doc. dr. sc. Goran Tešović Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb
Katedra za infektologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
