Pneumokok pripada infekcijama koje se prenose kapljičnim putom, kojima je ulazno mjesto početni dio dišnoga sustava
Pneumokok (Streptococcus pneumiae) najznačajniji je bakterijski uzročnik infekcija dišnoga sustava i invazivnih bakterijskih bolesti u male djece. Pneumokok uzrokuje infekcije tijekom cijeloga života, no incidencija pneumokoknih infekcija/bolesti značajno je najveća u djeca najranije dobi, osobito one u dobi od 6 mjeseci do 3 godine, kao i osoba treće životne dobi.
Prenosi se kapljičnim putem
Iako su pneumokokne bolesti najčešće u najmlađih i najstarijih pripadnika zajednice, to nikako ne znači da od pneumokoknih bolesti ne mogu oboljeti i pripadnici ostalih dobnih skupina. Također, valja reći da pneumokok posebno teške oblike bolesti uzrokuje u osoba koje boluju od nekih kroničnih bolesti, odnosno pridruženih stanja, poput kroničnih bolesti dišnih organa (astma, kronična opstruktivna plućna bolest), kroničnih bolesti drugih organskih sustava (bubrezi, jetra, srčanožilni sustav), kao i u bolesnika s nasljednim ili naknadno stečenim imunodeficijencijama.
Dijabetes: Broj oboljele djece utrostručio se u 30 godina
Pneumokok pripada infekcijama koje se prenose kapljičnim putom, odnosno kojima je ulazno mjesto početni dio dišnoga sustava čovjeka. Infekcija pneumokokom, dakle, uvijek započinje kolonizacijom na sluznicu nosa. Kolonizacija može biti prolazan događaj bez razvoja kliničkih simptoma bolesti, što je i najčešći scenarij.
U manjem broju slučajeva kolonizacija s vremenom prelazi u “pravu” infekciju koja se uobičajeno manifestira povišenom tjelesnom temperaturom (vrućicom), ponekad tresavicom te općim simptomima (klonulost, loše osjećanje, glavobolja). Uz ove nespecifične simptome, razvijaju se i specifični simptomi koji ovise o tome koji je organ zahvaćen infekcijom.
Najčešće pogađa organe dišnog sustava
Pneumokokna infekcija najčešće pogađa organe dišnoga sustava – srednje uho, paranazalne šupljine (sinusi) i pluća. Stoga su simptomi bol u uhu, bol u kostima lica, odnosno kašalj. Spomenute infekcije dišnoga sustava svrstavaju se u tzv. mukozne pneumokokne bolesti, tj. u bolesti koje se razvijaju na sluznici dišnoga sustava, a nastaju kao posljedica lokalnog širenja uzročnika.
Ovakve oblike bolesti uzrokuju pneumokoki nižega invazijskog potencijala, odnosno pneumokoki koji imaju tanju (“slabiju”) polisaharidnu kapsulu. To nikako ne znači da pneumokoki sa “slabijom” kapsulom ne mogu uzrokovati i teže oblike bolesti, no to se ipak događa rjeđe u usporedbi sa sojevima koji imaju deblju kapsulu. Svakako valja naglasiti kako u razvoju mukoznih pneumokoknih infekcija značajnu ulogu igra prethodno oštećenje sluznice dišnoga sustava.
Kako prepoznati razliku između neugodnoga kašlja i upale pluća?
U realnom životu oštećenje sluznice najčešće nastaje kao posljedica virusne infekcije. Dakle, najčešći scenarij, a osobito je to tako u male djece, jest da dijete najprije akvirira virusnu infekciju gornjega dijela dišnog sustava, koja ošteti sluzničku barijeru i omogući bakteriji (pneumokoku) prodor u srednje uho, sinuse, odnosno donji dio dišnoga sustava (traheja, pluća). Kako su virusne infekcije dišnoga sustava češće u hladnijem dijelu godine, to se i prethodno opisani scenarij najčešće odvija tijekom kasne jeseni, zime i ranoga proljeća. Prijenosu virusnih infekcija i učestalosti pneumokokne kolonizacije pridonosi blizak kontakt između osoba, naročito za vrijeme boravka unutar zatvorenih kolektiva (vrtić, škola, domovi za starije osobe) pa su i pneumokokne infekcije češće u djece koja pohađaju dječje kolektive, odnosno u starijih osoba koje žive u domovima za starije i nemoćne osobe.
Invazivne pneumokokne bolesti
Za razliku od mukoznih infekcija, postoje i tzv. invazivne pneumokokne bolesti – bolesti koje nastaju kao posljedica direktne invazije krvnoga optoka nakon prethodnog množenja bakterija na sluznici nosa. U ovu skupinu bolesti spadaju tzv. bakterijemična upala pluća, pneumokokna sepsa, gnojna upala plućne ovojnice (empijem pleure), upala mozgovnih ovojnica (meningitis) te, rjeđe, upala zglobova (artritis). U male je djece invazija krvotoka relativno česta pojava – za razliku od starijih osoba te osoba s nekom kroničnom bolešću, u djece se prodor pneumokoka u krv (pneumokokna bakterijemija) najčešće manifestira vrućicom i općim simptomima, a čak i bez liječenja (primjene antibiotika) dječji organizam može sam nadvladati bakterijemiju, bez razvoja “bolesti organa” (bakterijemične upale pluća, meningitisa).
Upala uha kod djece: kada se javlja razlog za brigu?
Iako se i invazivne pneumokokne bolesti češće javljaju u hladnije doba godine, s obzirom na to da su u pravilu uzrokovane invazivnijim sojevima pneumokoka, za nastanak im nije nužno potrebna prethodna virusna infekcija.
Najčešće pneumokokne bolesti u djece su akutna upala srednjega uha, a u odraslih i starijih ljudi pneumokokna upala pluća. Pneumokokna upala pluća u starih ljudi nerijetko bude finalni događaj u životu, odnosno neposredni uzrok smrti.
Upala pluća: u Hrvatskoj čak 60 tisuća oboljelih godišnje
Pneumokokne se bolesti učinkovito liječe antibioticima. Blaže je kliničke slučajeve dovoljno liječiti peroralnim antibiotikom, dok se teže bolesnike liječi parenteralnom (intravenskom) primjenom antibiotika, a ponekad je bolest tako teška da zahtijeva i prijam u bolnicu, pa i liječenje u okviru jedinica intenzivnog liječenja. Bakterijemična upala pluća, empijem pleure i meningitis najteži su klinički oblici pneumokokne bolesti koji zahtijevaju liječenje u bolnici. Dugogodišnja primjena antibiotika, osobito nekritična primjena antibiotika u izvanbolničkim sredinama utjecala je na osjetljivost pneumokoka prema najčešće primjenjivanim antibioticima – kažemo da je “pneumokok razvio rezistenciju” prema nekim antibioticima, a prvenstveno se to odnosi na penicilin i makrolidne antibiotike (u koje spada i azitromicin). Rezistencija pneumokoka prema antibioticima značajan je problem i u Hrvatskoj te stoga svaki liječnik prilikom propisivanja antimikrobnoga liječenja mora biti svjestan ove činjenice.
Prevencija cijepljenjem
Pneumokokne infekcije moguće je učinkovito prevenirati cijepljenjem. Prvo cjepivo protiv pneumokoknih infekcija razvijeno je 80-ih godina 20. stoljeća i sadržavalo je polisaharidne kapsule 23 različita pneumokokna soja. Cjepivo se pokazalo uspješnim u prevenciji invazivnih pneumokoknih bolesti u djece starije od dvije godine i odraslih. Nažalost, cjepivo nije bilo učinkovito u najmlađe djece koja najčešće obolijevaju od pneumokoknih bolesti, a nije preveniralo ni neinvazivne oblike bolesti koji su znatno češći od invazivnih i u starijih su bolesnika nerijetko i uzrok smrti. Tek je pronalazak tzv. konjugiranoga pneumokoknog cjepiva patentiranoga u SAD-u krajem 90-ih godina prošlog stoljeća omogućio zaštitu najmlađih, kao i prevenciju mukoznih infekcija.
Činjenica da konjugirano cjepivo djeluje na prvu stepenicu u razvoju pneumokokne bolesti – kolonizaciju na epitel nazofarinksa, ima dodatni učinak. Smanjujući kolonizaciju pneumokokom, cjepivo ne samo da prevenira razvoj svih oblika pneumokokne bolesti u cijepljenih nego i utječe na smanjenje mogućnosti prijenosa infekcije na drugu osobu, tj. utječe na smanjenu pojavnost pneumokoknih bolesti u cjelokupnoj populaciji.
Nakon početnog uspjeha prvog konjugiranog pneumokoknog cjepiva koje je sadržavalo sedam različitih kapsularnih antigena razvijena su i novija cjepiva koja sadržavaju deset, odnosno trinaest različitih kapsularnih antigena. Spomenuta su cjepiva danas sastavni dio preporučenog programa imunizacije djece u mnogim zemljama, a u Europskoj uniji univerzalna je primjena pneumokoknog konjugiranog cjepiva preporučena za svu djecu, osim u Estoniji i Hrvatskoj.
Sve zemlje koje su uvele pneumokokni konjugat u univerzalnu vakcinaciju djece bilježe znatno smanjenje pojavnosti pneumokokne bolesti u čitavoj populaciji.
S obzirom na činjenicu da postoji velik broj različitih kapsularnih tipova pneumokoka (više od 90), a da cjepivo sadrži samo deset, odnosno trinaest tipova, jasno je da serotipovi koji nisu u cjepivu nadomještaju one serotipove koje prevenira cijepljenje – pojava poznatija kao “serotipska zamjena”. Ipak, unatoč postojanju serotipske zamjene pneumokokna je bolest u zemljama koje provode cijepljenje znatno rjeđa nego u onima u kojima se cijepljenje ne provodi.
Bronhitis – simptomi, oblici i liječenje
Piše: prof. dr. sc. Goran Tešović, pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece, Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”
Foto: Shutterstock
