Karcinom bronha, izvan svake sumnje, povezan je s pušenjem duhana. Do 90 posto slučajeva karcinoma bronha u muškaraca, a do 80 posto slučajeva istog karcinoma u žena, javlja se upravo u pušača.
Čimbenici koji povisuju učestalost karcinoma u pušača uključuju početak pušenja u ranoj dobi te visoki broj dnevno
popušenih cigareta.
U takvih se osoba češće
javljaju kancerogene promjene u stanicama, nakon višegodišnjeg zagađenja dišnih
puteva karcinogenima koji, uz razne organske supstance, mogu sadržavati i
anorganske poput arsena i nikla. Spomenute se promjene događaju kao rezultat
prodiranja karcinogena do DNA stanica stijenke bronha. Kao posljedica, uređeni
sustav stanica pretvara se u tumorsku nakupinu nekontroliranog rasta na jednom
ili nekoliko mjesta unutar stijenke bronha.
Mjere poput uporabe cigareta
s filtrom i odbacivanja napola popušene cigarete, mogle bi pomoći u
sprječavanju ranog nastupa karcinoma bronha, ali nisu
protektivnog karaktera. Uporaba lula i nastavaka na cigaretama pokazuju nižu učestalost karcinoma bronha, no s druge strane, povećavaju učestalost
karcinoma usne, ždrijela i jednjaka.
Opasnost od pasivnog
pušenja, kao uzroka karcinoma bronha, dobro je utvrđena u istraživanjima pušača
i njihovih nepušačkih supružnika, a također i u nepušača izloženih pasivnom
pušenju. Udisanjem izdahnutog dima, pasivni
pušači udišu izrazito visoke koncentracije karcinogena, no u njih je učestalost karcinoma bronha ipak niža nego u pušača.
Kod pušača koji su rijetko
konzumirali duhan, a odlučili su prestati pušiti, sklonost razvoju karcinoma
bronha pada na istu razinu koja postoji u nepušača, deset godina nakon odluke o
apstinenciji. U pušača koji su često konzumirali duhan, ta je vjerojatnost
samo za dva i pol puta manja od one koja inače postoji u pušača.
Moćan inicijator karcinoma
bronha je i izloženost prašini te industrijskim plinovima. Azbest je jedan od
sastojaka s popisa opasnih inhaliranih supstanci koji, osim azbestoze, može
uzrokovati mezoteliom (karcinom plućne pleure) te bronhalni karcinom. Iako
izloženost azbestu uzrokuje mezoteliom i u nepušača, karcinom bronha gotovo se
nikad ne pojavljuje u rudara azbesta koji nisu pušači. U pušača izloženih
azbestu, rizik za razvoj karcinoma bronha devet je puta veći u nepušača
izloženih azbestu, a 92 puta veći nego u nepušača koji nisu izloženi azbestu.
Pojava karcinoma bronha u
rudarskoj industriji također je povezana s podzemnom radioaktivnošću, a
slijedom toga i s radioaktivnom prašinom iz ruda urana, fluorita i željeza.
Utvrđena je snažna povezanost aditivnog efekta pušenja duhana i pojave
karcinoma bronha kod radnika izloženih spomenutim rudama. Također je dokazana
karcinogenost i ostalih industrijskih supstanci poput nikla, soli kroma i
arsena, korištenih u metalurškoj i kemijskoj industriji.
Genetska sklonost razvoju
karcinoma bronha, usprkos tomu što ju je teško kvantificirati, nesumnjivo će
doprinijeti nastupu bolesti u manjeg broja osoba koje imaju obiteljsku sklonost
karcinogenezi.
Zagađenje zraka, usprkos
nedvojbenoj povezanosti s pojavom kronične opstruktivne bolesti pluća te
pogoršanja astme, nije dokazano kao siguran čimbenik u nastupu karcinoma
bronha.
Branimir Gnjatović
