U našoj rubrici Halo, Doktore! liječnici svakodnevno odgovaraju na vaša pitanja. Maja Vučić, prof. psihologije, psihoterapeutkinja, odgovara čitateljici na pitanje vezano za promjenu ponašanja
Pitanje čitatelja: Uskoro punim 20. U djetinjstvu sam bila veliki introvert. Godinama i “iskustvom” to se upravo promijenilo. Ja sam jako kontradiktorna ličnost. Jedan dan želim jedno, a drugi sasvim drugo. Jako sam neodlučna osoba, ne mogu da odlučim šta je najbolje za mene. U drugu ruku imam jako širok spektar interesiranja, od politike preko turizma pa do filozofije, bukvalno sve me zanima. Imam česte promjene raspoloženja, od melankolije do euforičnosti, sve u jednom danu. Volim biti samokritična ali tuđu kritiku ne prihvaćam baš najbolje. Imam ubrzana strujanja misli, sto će se dogoditi, kako će se sve završiti. Konstantno nešto prognoziram, uglavnom negativno. Često uhvatim sebe da brinem o sasvim nebitnim stvarima. Volim da budem u centru pažnje ali imam ogroman strah od javnog nastupa. Javnog sramoćenja uopće. Ne sviđa mi se osjećaj kada nešto pogriješim, prekorijevam se. U jednom trenutku sam pretolerantna prema sebi, u drugom već prestroga. Kao da u meni žive dvije djevojke. Istraživala sam, najviše se pronalazim u simptomima ciklotimije, bipolarnog poremećaja i socijalne anksioznosti. Uglavnom se sve u životu, svaki postupak, svaka misao svodi na to da idem iz krajnosti u krajnost. Nigdje balansa. Ili ipak samo sve umišljam. Koje je Vaše mišljenje?
Što kad jedan partner odbija pomisao o umjetnoj oplodnji?
Odgovara Maja Vučić, prof. psihologije:
Poštovana, ako sam dobro shvatila, vaše pitanje je umišljate li vi sve ovo što ste naveli ili ne. I hipohondar umišlja da je bolestan, ali su njegova patnja i strah oko potencijalne bolesti jako stvarne i zato treba pomoć.
Način na koji doživljavamo sebe i stvari oko nas nam određuje što ćemo misliti o sebi i drugima, kako ćemo se osjećati i kako ćemo se ponašati.
Način na koji vi opisujete svoj život zvuči dosta turbulentno u doživljavanju emocija i nošenja s negativnim mislima. Osoba treba potražiti stručnu pomoć onda kad ima emocionalne patnje poput osjećaja straha, tjeskobe, ljutnje, tuge, zbog kojih nije u stanju normalno funkcionirati u svakodnevnom životu, jer ga često preplavljuju. Treba potražiti pomoć i onda kad često negativno razmišlja o prošlim, sadašnjim ili budućim događajima i zbog takvog sklopa razmišljanja strah ili tjeskoba je ometa u svakodnevnim situacijama.
Ako vi osjećate da vam sve ovo što ste naveli o sebi stvara poteškoću savjetujem vam da odete na psihoterapiju.
Dijagnozu je nekada teško dati i nakon nekoliko susreta s osobom, a dr. Google zna često pogriješiti i dodatno opteretiti osobu pa vam ne preporučujem druženje s njim. Ako želite znati imate li neki psihološki problem i kako se on zove najbolje je da odete na psihodijagnostički pregled kod psihologa.
Foto: Shutterstock
