Ekipa stručnjaka sa sveučilišta Kalifornija ustanovila je kako česta crijevna bakterija promiče rast raka kod genetički podložnih miševa, no razvoj tumora može se obuzdati ako se miševi izlože proteinskom enzimu koji ima funkciju kočenja.
Stručnjaci, na čelu s doktorom Eyalom
Razom, profesorom medicine na sveučilištu San Diego, ovim su otkričem pridonijeli potencijalno novom obliku liječenja ljudi koji imaju familijarnu adenomatoznu
polipozu ili FAP. Radi se o nasljednoj
bolesti koja je obilježena nastajanjem
brojnih polipa u debelom crijevu, a eventualno se može
transformirati u maligni rak debelog crijeva.
Raz i kolege razmatrali su interakciju između niza različitih bakterija
pronađenih u gastrointestinalnom traktu. U normalnim okolnostima, bakterija i
trakt uspostavljaju svojevrsno stanje homeostaze. “Kod normalnog domaćina,
ove bakterije zapravo imaju važnu ulogu, poput podržavanja proizvodnje
stanica”, kaže Raz. ” No kod nesklonih domaćina, prisutnost
bakterije postaje štetna”.
Točnije, Raz i koautori ustanovili su kako su miševi s umjetno
proizvedenom mutacijom kako bi se izazvalo stanje slično FAP-u kod ljudi,
bili podložniji upalnim procesima koje proizvodi obična
bakterijska aktivnost. Stalne upale pojačavaju izražajnost onkogena nazvanog c-Myc.
Vrlo brzo, kod miševa su se razvili brojni tumori u debelom crijevu,
te nisu preživjeli dulje od šest mjeseci.
Kod ljudi FAP može biti jednako razoran. To je genetsko stanje kod kojeg
pacijenti u mladoj dobi razviju stotine do tisuću polipa u debelom crijevu. Do
35. godine starosti 95 posto osoba s FAP-om ima polipe. Oni su u početku
benigni, no naposljetku se, bez liječenja, pretvaraju u maligne. Trenutno
osnovno liječenje sastoji se od profilaktičke operacije – odstranjenje polipa
prije nego postanu kancerogeni.
“Osobe s FAP-om nemaju puno mogućnosti na raspolaganju”,
kaže Raz. “Rak dobiju rano u životu, a jedini tretman je operacija, često
i odstranjivanje cijelog debelog crijeva. A to još uvijek ne isključuje mogućnost
razvoja tumora na drugim dijelovima tijela”.
Upravo je zato drugi dio studije bio posebno ohrabrujući. Kada su stručnjaci upravljali proteinskim
enzimom ekstracelularno
regulirane kinaze ili ERK, pokazalo se da oni potiskuju razvoj
tumora debelog crijeva kod miševa, jer su se proteini raka brže razgrađivali, a povećalo se vrijeme preživljavanja miševa. Ako se ovaj enzim i drugim
studijama potvrdi kao učinkovit, liječnici bi mogli pacijentima s FAP-om
ponuditi više opcija od samo kirurgije.
Studija je objavljena u časopisu Nature Medicine.
D. Šorgić
