Iako se u Hrvatskoj godišnje sklapa sve više brakova, broj rastava ipak je puno češći. Tijekom godina povećava se starosna dob mladenaca; dok su 1998. godine mladenke spremno pristajale na zavjete u prosjeku s 23 godine, a mladoženje s 26, deset godina kasnije prosječna starost mladenka je oko 27 godina, tj. 30 kod pripadnika suprotnog spola.
Tijekom zadnjih nekoliko godina u
Hrvatskoj se raspao gotovo svaki četvrti brak, dok je u nekim sredinama to čak
svaki treći brak. Razvod braka u našoj zemlji glavni je
razlog velikog postotka samohranih roditelja, a mahom su to majke, u čak 83
posto slučajeva.
Kao najčešći
uzroci razvoda braka navode se nedostatak komunikacije, varanje partnera, emocionalna
nepovezanost, površno poznavanje partnera prije stupanja u brak, promjene u
ponašanju supružnika, ali i fizičko i psihičko zlostavljanje.
Prema
iskustvima stručnjaka u “Centru Sirius“ parovi najčešće potraže pomoć u slučaju
prijetnji razvodom partnera koji je otkrio nevjeru ili nakon dugogodišnjeg
nedostatka komunikacije, ali i osjećaja udaljavanja i nepovezanosti partnera.
Mirela Miharija, prof. psihologije i bračna savjetnica
“Svaka ljubavna
veza započinje s mnogo nada; netko će nas “prepoznati“ i prihvatiti svim srcem,
s tom osobom ćemo biti zaštićeni i sigurni, a strast koju osjećamo neće proći.
Međutim, zajednički život često donese puno razočarenja, potrebe se ne
podudaraju, ljutnja razdvaja i dijeli, ono što se nekad prihvaćalo s lakoćom
postaje teret, a osjećaj samoće postaje dio svakodnevnice iako se živi u paru“,
rekla nam je Mirela Miharija, prof. psihologije i bračna savjetnica Centra
Sirius.
Po
statistikama, bračni se partneri razvode najčešće nakon desete, tj. četrnaeste
godine braka, a u starosnoj dobi između 30. i 39. godine života. Prosječno
trajanje braka u Hrvatskoj je 14 godina, ali je sve više onih koji se rastanu i
nakon više od 25 godina zajedničkog života. Pa, dobro, gdje je nestala ta
ljubav, tolerancija, zajedničko ulaganje u brak, pitate li se i vi? Kako
učiniti brak uspješnim?
“Različita su
mišljenja o razlozima uspjeha braka. Neki smatraju da se radi o sreći
zahvaljujući kojoj uspijevamo pronaći onoga s kime se najbolje slažemo. Drugi
smatraju da je u pitanju strast i predanost zajedničkim interesima ili istim
vrijednostima ili o snazi obveze na koju smo pristali spram same ljubavi. Međutim,
iskustvo u radu s parovima, kao i istraživanja, upućuju na to da bliski odnosi
među partnerima ovise o uspjehu njegovanja skladnih odnosa, a za što su
potrebne određene vještine. Odnos među partnerima postaje bliskiji i
produbljeniji s međusobnim slušanjem, jasnom komunikacijom, pregovaranjem i
pravilnim postupanjem sa srdžbom (treba se znati svađati, nije dovoljno samo
urlati na drugoga, niti je mudro izbjegavati sukob). Ovo je u stvari jako dobro
i daje nadu mnogim parovima jer se vještine komuniciranja mogu savladati i
naučiti, za razliku od osjećaja, strasti, sreće i sl. Za to je naravno potrebno
puno dobre volje i strpljenja a nerijetko i pomoć stručnjaka. Možemo reći da je
za to potrebno i hrabrosti, čak i više nego što to traži odustajanje od odnosa
i napuštanje partnera, jer čak i onda kada razumijete i shvatite što je pošlo
po zlu u vašem odnosu i što je potrebno činiti da se stvari promijene na bolje,
promijene neće doći naglo niti će biti konačne. Odnos će se mijenjati na bolje
zato što se bili dosljedni, strpljivi i uporni u razvijanju vještina međusobne
komunikacije, a to zahtijeva cjeloživotnu posvećenost razvoju uzajamnog
poštovanja i uvažavanja“, savjetuje Miharija.
Ponekad ljudi
prilikom zasnivanja braka budu sami sebi neprijatelji
; uđu u brak s osobom za
koju su svjesni da nije za njih, neozbiljno i bez ljubavi. Isto tako, parovi
koji se jako mladi odluče na tako veliki korak, ispostavi se kako u većini
slučajeva isti završi rastavom ili pak netrpeljivom zajednicom. Najveći problem
se dogodi kada jedno evoluira, a drugo ostane na istom stupnju gdje je bilo i
par godina prije.
“Iako ne
možemo reći da postoje veze koje su sigurno osuđene na propast, u nekim vezama
postoji točka s koje nema povratka. To je onaj trenutak kada se skupi toliko
povrijeđenosti, razočaranja i odbijanja da svaki osjećaj prema partneru zamre
ili ostaju samo negativni osjećaji. No, da bi odnos došao do ove faze potrebne
su godine i godine potiskivanja osjećaja, zanemarivanja vlastitih potreba i
bezuspješnih i krivih pokušaja spašavanja veze.“
Nakon silnih i
neuspjelih pokušaja, puno bračnih parova poseže za najgorim riješenjem
spašavanja braka; možda će još jedno dijete vratiti ljubav i sve će ponovo biti
kao u bajci. Razmišljate li o tome, dozvolite nam da vas odmah prekinemo. Ovo
je jedan od najneuspješnijih pokušaja spašavanja brak, usudit ćemo se reći i
najnezreliji. Umjesto još jednoga djeteta, pronađite bračnog savjetnika i
krenite na zajedničku terapiju. Isto tako, smatrate li kako vam je brak
katastrofa, stalno se svađate, ali se ne rastajete radi djece – idete u krivom
smjeru, savjetuju stručnjaci. Koliko god će djeci to biti veliki, ali i kratkotrajni
šok, neće cijeli život morati gledati loš odnos svojih roditelja i na krivom
primjeru učiti što je to ljubav.
“Kada su u
pitanju djeca i njihov utjecaj na brak roditelja, većina stručnjaka je suglasna
da brak ne treba održavati samo radi djece. Nesretni roditelji koji ostaju u
braku uvijek će više štetiti djeci nego što bi im štetio razvod takvih
roditelja. Bez obzira koliko roditelji nastojali pred djecom skrivati svoje
osjećaje, to im neće uspjeti. Djeca osjećaju kada su njihovi roditelji
nesretni, bili u braku ili razvedeni. Osim toga, djeca osjećaju odgovornost za
usrećivanje roditelja i ukoliko roditelji ostaju u nesretnoj vezi radi njih,
time im ne čine uslugu. U ovom slučaju djeca će razviti nepovjerenje prema
ljubavi i vezama, kao i nemogućnost izražavanja ljubavi ili osjećaja
dostojnosti primanja ljubavi, a radi negativnih uzora koje su imali priliku
vidjeti u svojim roditeljima. Djeca ne bi trebala biti sredstvo za spašavanje
braka svojih roditelja, ali bi roditelji radi svoje djece trebali uložiti
maksimalne napore i učiniti sve kako bi popravili svoj odnos“, rekla nam je za
kraj Mirela Miharija, prof. psihologije.
Naposlijetku,
probali ste sve. Godine truda, razgovora, ulaganja, posjete bračnim
savjetnicima i sl. – trud je uložen i nemate se za što kriviti. Iza ugla, neki
se novi život smiješi za vas. Priznajte poraz i recite si: “Nije nam bilo
suđeno, ali nikada nije kasno krenuti iz početka, samo ovoga puta sami“.
Unatoč porazu
kojeg ostavljate iza sebe nemojte nikada prestati vjerovati u ljubav. Ona
postoji!
Ivana Grbavac
