Istraživači su dokučili ključni razlog zbog kojeg oblik leukemije napreduje iz faze u kojoj se može liječiti u onu opasnu po život, tzv. blastnu krizu.
Istraživanje Centra za rak Sveučilišta Ohio State pokazalo
je kako kronična mijelocitna leukemija napreduje kada nezrele bijele krvne
stanice izgube molekulu miR-328. Taj gubitak zatoči stanice u brzo rastućem
nezrelom stanju, a one popune koštanu srž i prijeđu u krvotok. Upravo je ovo
znak kako je bolest prešla u blastnu krizu, koja predstavlja finalnu fazu
razvoja leukemije.
Znanstvenici se nadaju kako će ovo otkriće
pomoći u razumijevanju faze blastne krize kronične mijelocitne leukemije, te
moguće dovesti do nove strategije liječenja.
“Naši rezultati sugeriraju kako zadržavanje
razine ove mikroRNA može predstavljati novu terapeutsku strategiju za bolesnike
s blastnom krizom kronične mijelocitne
leukemije koji nisu reagirali na ciljane metode imatinibom i dasatinibom”,
objasnio je Danilo Perrotti, profesor molekularne virologije, imunologije i
medicinske genetike.
U ovom je slučaju njegov tim ustanovio kako se mikroRNA
može neposredno vezati za molekule proteina i promijeniti njihovu funkciju (molekula
miR-328 veže se za protein koji sprječava sazrijevanje nezrelih bijelih stanica).
“Vjerujemo kako se normalno ponaša kao molekula mamac, vežući protein i
omogućava bijelim krvnim zrncima sazrijevanja, onako kako bi trebali sazrjeti”,
tvrdi Perrotti.
Za vrijeme napredovanja kronične mijelocitne
leukemije, razina molekule miR-328 opada, te tako protein postaje izuzetno
aktivan. Ovaj korak sprječava sazrijevanje bijelih krvnih stanica i pogoduje
tranziciji iz kronične faze u blastnu krizu. Istraživanje je objavljeno u stručnom časopisu Cell.
Leukemija je maligna bolest koštane srži i limfnih
čvorova, a sama riječ na grčkom znači bijela krv.
Kronična mijelocitna leukemija zahvaća stanice koje
tvore granulocite – stanice koje brane naš organizam od bakterija, gljivica ili
drugih infektivnih čimbenika. U tih bolesnika u pravilu nema povećanja limfnih
čvorova ili tonzila, nego je karakteristično povećanje slezene.
K. Horvat
