Dijagnoza tumora mokraćnog mjehura postavlja brojna pitanja, a ključno je ono o liječenju. Kirurški zahvat često je neizbježan i prvi korak u borbi protiv ove opasne bolesti, a vrsta operacije i tijek oporavka ovise o stadiju i proširenosti karcinoma.
Suočeni s dijagnozom karcinoma mokraćnog mjehura, pacijenti i njihove obitelji prolaze kroz teško razdoblje, no važno je znati da je operacija metoda izbora i često ključan korak prema izlječenju. Zloćudni tumori opasni su po život jer imaju potencijal probiti stijenku mjehura i proširiti se na okolne organe, zbog čega je njihovo kirurško uklanjanje apsolutni prioritet. Ovisno o tome je li tumor površinski i ograničen na unutarnju sluznicu mjehura ili je prodro dublje u mišićni sloj, liječnički tim odlučuje o vrsti zahvata. Cilj je uvijek isti: potpuno ukloniti kancerogeno tkivo i spriječiti povratak bolesti, čime se pacijentu pruža najbolja moguća prognoza.
Bez vanjskih rezova
Za površinske, odnosno neinvazivne tumore, koji čine većinu dijagnosticiranih slučajeva, standardni postupak je transuretralna resekcija tumora mjehura, poznata pod kraticom TURBT. Riječ je o minimalno invazivnom endoskopskom zahvatu koji se izvodi kroz mokraćnu cijev, bez ikakvih vanjskih rezova na koži. Kirurg koristi poseban instrument, resektoskop, opremljen kamerom i malom žičanom omčom, kako bi precizno uklonio vidljive tumore i dio okolnog tkiva sve do mišićnog sloja. Uklonjeno tkivo šalje se na patohistološku analizu, što je ključno za postavljanje točne dijagnoze i određivanje stadija bolesti. Nakon uklanjanja tumora, područje se često tretira visokofrekventnom strujom (fulguracija) kako bi se uništile preostale stanice raka i zaustavilo krvarenje.
Kirurg koristi poseban instrument, resektoskop, opremljen kamerom i malom žičanom omčom, kako bi precizno uklonio vidljive tumore i dio okolnog tkiva sve do mišićnog sloja.
Međutim, ako je tumor prodro duboko u mišićni sloj stijenke mjehura, ako je velik ili se vraća unatoč prethodnim tretmanima, potreban je znatno opsežniji zahvat – cistektomija, odnosno uklanjanje mjehura. Djelomična cistektomija, pri kojoj se uklanja samo dio mjehura zahvaćen tumorom, izvodi se rijetko zbog visokog rizika od povratka bolesti. Češći i preporučeni zahvat je radikalna cistektomija. To podrazumijeva uklanjanje cijelog mokraćnog mjehura i obližnjih limfnih čvorova. Kod muškaraca se pritom uklanjaju i prostata te sjemeni mjehurići, dok se kod žena uz mjehur odstranjuju maternica, jajnici, jajovodi i dio rodnice. Ovaj se zahvat može izvesti klasičnom otvorenom operacijom ili modernijim, minimalno invazivnim laparoskopskim ili robotskim pristupom koji omogućuje brži oporavak.
Kod muškaraca se pritom uklanjaju i prostata te sjemeni mjehurići, dok se kod žena uz mjehur odstranjuju maternica, jajnici, jajovodi i dio rodnice. Ovaj se zahvat može izvesti klasičnom otvorenom operacijom ili modernijim, minimalno invazivnim laparoskopskim ili robotskim pristupom.
Trajanje operacije i boravak u bolnici značajno se razlikuju. TURBT je relativno kratak zahvat, koji u prosjeku traje od 45 minuta do dva sata, a pacijenti najčešće odlaze kući isti ili sljedeći dan. S druge strane, radikalna cistektomija je složena operacija koja može trajati od četiri do šest sati, nakon čega slijedi boravak u bolnici od otprilike tjedan dana. Neposredno nakon TURBT-a, pacijent ima postavljen kateter koji se uklanja unutar dan-dva, dok je oporavak nakon cistektomije postepen i zahtijeva pažljivo praćenje te prilagodbu novom stanju.
Oporavak i povratak u svakodnevicu
Nakon TURBT-a, pacijenti se mogu vratiti uobičajenim aktivnostima unutar tjedan ili dva, iako potpuno zacjeljivanje rane unutar mjehura traje i do tri mjeseca. U prvim tjednima mogu se javiti neugodni simptomi poput peckanja i bolova pri mokrenju, učestalog nagona za mokrenjem i pojave krvi u urinu, no oni s vremenom slabe. Preporučuje se piti puno tekućine, izbjegavati dizanje teških tereta i veće fizičke napore najmanje šest tjedana. S druge strane, potpuni oporavak nakon radikalne cistektomije traje znatno duže, od šest do dvanaest tjedana, ovisno o općem zdravstvenom stanju pacijenta i vrsti operacije.
Život nakon uklanjanja mjehura
Najveća promjena nakon radikalne cistektomije jest stvaranje novog načina za pohranu i izlučivanje urina. Kirurzi primjenjuju nekoliko tehnika, a najčešća je izrada ilealnog konduita, gdje se pomoću dijela tankog crijeva stvara kanal koji spaja mokraćovode sa stomom – otvorom na trbušnoj stijenci. Urin se neprestano cijedi u vanjsku vrećicu pričvršćenu na stomu. Druga opcija je kontinentna urostoma, unutarnji rezervoar također napravljen od crijeva, koji pacijent prazni nekoliko puta dnevno pomoću katetera. Najsloženija, ali i najsličnija prirodnom funkcioniranju, jest izrada neomjehura, novog mjehura od crijevnog tkiva koji se spaja na mokraćnu cijev, omogućujući pacijentu da mokri na uobičajen način, iako bez prirodnog osjećaja nagona. Odluka o vrsti urinarne derivacije donosi se u dogovoru s pacijentom, uzimajući u obzir njegove želje i zdravstveno stanje.
Rizici i posljedice na kvalitetu života
Kao i svaki kirurški zahvat, i operacije mjehura nose rizike poput infekcija, krvarenja i krvnih ugrušaka. Međutim, radikalna cistektomija sa sobom nosi i dugoročne posljedice koje utječu na kvalitetu života, posebice na seksualnu funkciju. Kod muškaraca, uklanjanje prostate i sjemenih mjehurića dovodi do nemogućnosti ejakulacije (suhi orgazam) i često uzrokuje erektilnu disfunkciju zbog oštećenja živaca. Kod žena, uklanjanje dijela rodnice može učiniti spolni odnos neugodnim, a oštećenje živaca može utjecati na uzbuđenje i postizanje orgazma. O ovim je posljedicama iznimno važno otvoreno razgovarati s liječničkim timom, jer postoje tehnike i terapije koje mogu pomoći u očuvanju seksualne funkcije. Redovite kontrole i praćenje nakon operacije ključni su za rano otkrivanje eventualnog povratka bolesti i osiguravanje dugoročnog zdravlja. ( Ordinacija.hr )
