Koilocitoza je promjena epitelnih stanica izazvana HPV infekcijom. Saznajte što znači pozitivan PAPA test, kako se dijagnosticira, prati i liječi te kako se možete zaštititi.
Cijelo naše tijelo, i izvana i iznutra, prekriveno je epitelom – slojem stanica koji štiti organe i omogućuje im normalno funkcioniranje. Epitelne stanice nalazimo u dubljim slojevima kože, plućima, jetri i drugim organima.
Koilociti, poznati i kao halo stanice, posebna su vrsta epitelnih stanica koje nastaju nakon infekcije humanim papiloma virusom (HPV). Ove stanice razlikuju se od normalnih epitelnih stanica, prvenstveno po strukturi njihove jezgre koja može imati nepravilnu veličinu, oblik ili boju. Koilocitoza označava prisutnost koilocita i smatra se potencijalnim prethodnikom određenih vrsta raka.
Simptomi koilocitoze
Sama koilocitoza ne izaziva simptome, ali je uzrokovana HPV-om, spolno prenosivim virusom koji može izazvati različite tegobe.
Postoji više od 200 tipova HPV-a, a mnogi ne izazivaju nikakve simptome i prolaze spontano. No, određeni visokorizični tipovi HPV-a povezani su s razvojem karcinoma epitelnih stanica, posebice karcinoma vrata maternice.
Rak vrata maternice zahvaća cerviks, uski prolaz između vagine i maternice. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), gotovo svi slučajevi raka vrata maternice uzrokovani su HPV infekcijom. Simptomi se obično pojavljuju tek u uznapredovaloj fazi bolesti i mogu uključivati:
- krvarenje između menstruacija
- krvarenje nakon spolnog odnosa
- bol u nozi, zdjelici ili leđima
- gubitak težine i apetita
- umor
- nelagodu u vagini
- vaginalni iscjedak koji može biti tanak, vodenast ili više nalik gnoju s neugodnim mirisom
HPV je povezan i s karcinomima epitelnih stanica anusa, penisa, vagine, vulve te dijelova grla. Druge vrste HPV-a ne uzrokuju rak, ali mogu izazvati genitalne bradavice.
Uzroci koilocitoze
HPV se prenosi spolnim odnosom – vaginalnim, analnim i oralnim. Rizik postoji ako imate spolni odnos s osobom koja ima virus. Budući da infekcija HPV-om često ne izaziva simptome, mnogi ne znaju da su zaraženi i mogu ga nesvjesno prenijeti partneru.
Virus ciljano napada epitelne stanice, najčešće u genitalnim područjima, primjerice na cerviksu. HPV unosi vlastite proteine u DNA stanica, a neki od njih izazivaju strukturne promjene koje dovode do nastanka koilocita. Određeni proteini mogu također povećati rizik od razvoja raka.
Kako se dijagnosticira koilocitoza
Koilocitoza u cerviksu otkriva se PAPA testom ili biopsijom cerviksa.
PAPA test je rutinski pregled za HPV i rak vrata maternice. Tijekom testa, liječnik uzima uzorak stanica s površine cerviksa malim štapićem. Uzorak se potom analizira u laboratoriju na prisutnost koilocita.
Ako je rezultat pozitivan, liječnik može preporučiti kolposkopiju ili biopsiju cerviksa. Tijekom kolposkopije cerviks se osvjetljava i povećava posebnim instrumentom kako bi se bolje uočile promjene. Biopsija uključuje uzimanje malog uzorka tkiva za detaljniju analizu.
Pozitivan nalaz ne znači nužno da imate rak ili da ćete ga dobiti, ali zahtijeva praćenje i eventualno liječenje kako bi se spriječio razvoj raka.
Koilocitoza i rak
Koilocitoza u cerviksu smatra se prethodnikom raka vrata maternice, a rizik se povećava kada je prisutno više koilocita uzrokovanih određenim tipovima HPV-a.
Dijagnoza koilocitoze nakon PAPA testa ili biopsije zahtijeva učestalije preglede. Liječnik će odrediti kada se trebate ponovno testirati. Praćenje obično uključuje preglede svakih 3–6 mjeseci, ovisno o vašem riziku.
Koilociti mogu biti povezani i s karcinomima drugih dijelova tijela, poput anusa ili grla, no rutinski pregledi za te karcinome nisu toliko dobro definirani kao za rak cerviksa.
Liječenje
Koilocitoza je posljedica HPV infekcije, za koju trenutačno ne postoji lijek. Liječenje se usmjerava na komplikacije izazvane virusom, poput genitalnih bradavica, predkanceroznih promjena na cerviksu ili drugih HPV-om izazvanih karcinoma. Rano otkrivanje i liječenje predkanceroznih promjena značajno povećava šanse za oporavak.
Kod predkanceroznih promjena na cerviksu praćenje rizika učestalim pregledima često je dovoljno. Neke žene zahtijevaju liječenje, dok se kod drugih promjene spontano povuku. Moguće metode liječenja predkanceroznih promjena uključuju:
- LEEP (Loop electrosurgical excision procedure) – uklanjanje abnormalnog tkiva žičanom petljom koja prenosi električnu struju.
- Kriokirurgija – smrzavanje abnormalnog tkiva te njegovo uništavanje tekućim dušikom ili ugljičnim dioksidom.
- Laserska kirurgija – uklanjanje predkanceroznog tkiva laserskim zrakom.
- Histerektomija – kirurško uklanjanje maternice i cerviksa, obično kada druge metode nisu uspjele.
Zaključak
Pronađeni koilociti tijekom rutinskog PAPA testa ne znače nužno da imate rak ili da ćete ga dobiti. No, obavezno zahtijevaju češće kontrole kako bi eventualni rak cerviksa bio otkriven na vrijeme i uspješno liječen.
Za prevenciju HPV-a preporučuje se siguran spolni odnos. Ako imate 45 godina ili manje, ili imate dijete te dobi, razgovarajte s liječnikom o cjepivu protiv određenih tipova HPV-a.
(Ordinacija.hr)
