Gubitak zubne cakline i skraćivanje zubi problem je koji pogađa sve veći broj ljudi, a mnogi ga postanu svjesni tek kada se jave bol, osjetljivost ili estetski problemi. Riječ je o patološkom trošenju zubi, stanju koje nije uzrokovano karijesom, već kombinacijom mehaničkih i kemijskih sila koje postupno, ali nepovratno uništavaju strukturu zuba.
Iako je određena razina trošenja zubi prirodan proces koji se događa starenjem, stomatolozi sve češće svjedoče ubrzanom i prekomjernom gubitku tvrdih zubnih tkiva, poznatom kao patološko trošenje. Ovo stanje nadilazi normalno “habanje” i postaje ozbiljan problem koji može dovesti do značajnih posljedica, od povećane osjetljivosti na toplo i hladno, preko pucanja zubi i ispadanja plombi, pa sve do bolova u čeljusnom zglobu i kroničnih glavobolja. Za razliku od karijesa, ovdje krivac nije loša higijena, već moderni životni stil, prehrambene navike i, vrlo često, nesvjesna navika koja se događa dok spavamo. Pacijenti obično primjećuju da im zubi postaju kraći, ravniji, s nazubljenim rubovima, a ponekad se na griznim plohama mogu vidjeti i udubljenja žućkaste boje, što je znak da je caklina potrošena i da je dentin postao izložen.
Tihi uništavač osmijeha
Uzroci ovog tihog uništavača osmijeha mogu se svrstati u tri glavne kategorije koje se često isprepliću i međusobno pogoršavaju. Prva je erozija, odnosno kemijsko otapanje zubne cakline kiselinama koje ne potječu od bakterija. Glavni izvori tih kiselina su vanjski, poput gaziranih pića, voćnih sokova i alkohola, čija prekomjerna konzumacija omekšava površinu zuba i čini je podložnijom oštećenjima. Drugi izvor kiselina je unutarnji, a odnosi se na želučanu kiselinu koja dospijeva u usta uslijed gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB) ili poremećaja u prehrani. Drugi uzrok je abrazija, mehaničko trošenje zuba uzrokovano vanjskim faktorom. Najčešći primjer je nepravilna tehnika četkanja zubi, pogotovo korištenjem pretvrde četkice i agresivnih pokreta, što dovodi do stvaranja utora na vratovima zubi. U abraziju spadaju i loše navike poput grickanja noktiju, olovaka ili korištenja zubi kao alata.
Sile koje se stvaraju tijekom bruksizma mogu biti i do dvadeset puta jače od onih pri žvakanju hrane, što dovodi do dramatičnog trošenja griznih ploha, pucanja zubi i oštećenja postojećih protetskih radova
Treći i možda najdestruktivniji uzrok je atricija, trošenje koje nastaje kontaktom zuba o zub. Iako se to događa i tijekom normalnog žvakanja, problem eskalira kod bruksizma, parafunkcijske aktivnosti koja uključuje nesvjesno i snažno stiskanje te škripanje zubima. Sile koje se stvaraju tijekom bruksizma mogu biti i do dvadeset puta jače od onih pri žvakanju hrane, što dovodi do dramatičnog trošenja griznih ploha, pucanja zubi i oštećenja postojećih protetskih radova. Bruksizam je izrazito česta pojava, a dijeli se na onaj u budnom stanju, koji je najčešće povezan sa stresom i anksioznošću, te na noćni bruksizam, kojeg osoba najčešće uopće nije svjesna. Upravo je kombinacija erozije, primjerice zbog česte konzumacije kiselih pića, i bruksizma posebno opasna jer kiselina oslabi caklinu, a snažne sile škripanja je zatim vrlo brzo i lako uklanjaju.
Rizik od bruksizma povećavaju stres, anksioznost, poremećaji spavanja poput apneje, ali i konzumacija kofeina, alkohola i duhana. S obzirom na to da je caklina jedino tkivo u tijelu koje se ne može samo obnoviti, rano prepoznavanje problema i prevencija daljnjeg trošenja su od presudne važnosti.
Mnogi ljudi godinama nesvjesno škripe zubima noću, a prvi znakovi koji ih na to mogu upozoriti često nisu vezani direktno za zube. Buđenje s osjećajem umora i napetosti u mišićima čeljusti, jutarnje glavobolje u području sljepoočnica, bol u uhu ili ograničeno otvaranje usta jasni su pokazatelji da se noću nešto događa. Rizik od bruksizma povećavaju stres, anksioznost, poremećaji spavanja poput apneje, ali i konzumacija kofeina, alkohola i duhana. S obzirom na to da je caklina jedino tkivo u tijelu koje se ne može samo obnoviti, rano prepoznavanje problema i prevencija daljnjeg trošenja su od presudne važnosti. Redoviti posjeti stomatologu ključni su jer stručnjak može uočiti početne znakove trošenja puno prije nego što pacijent osjeti ikakve simptome i savjetovati o promjenama životnih navika.
Udlaga kao ključno rješenje
Kada je patološko trošenje zubi, posebno ono uzrokovano bruksizmom, već prisutno, najvažniji korak u liječenju i sprječavanju daljnje štete je izrada okluzalne udlage. Riječ je o individualno izrađenom, najčešće prozirnom štitniku od tvrde akrilatne smole koji se postavlja na gornje ili donje zube. Udlaga se tipično nosi noću i njezina je primarna funkcija stvaranje fizičke barijere između zubnih lukova. Na taj način, umjesto da se zubi troše jedni o druge, sile se prenose na udlagu koja ih apsorbira i ravnomjerno raspoređuje. Time se štite zubi od daljnjeg trošenja i pucanja, ali se štite i postojeće plombe, krunice i mostovi. Osim zaštitne uloge, udlaga pomaže i u opuštanju žvačnih mišića, što dovodi do smanjenja napetosti i ublažavanja simptoma poput bolova u čeljusti i glavobolja.
Nije svaka udlaga ista
Važno je naglasiti da postoje različite vrste udlaga, a izbor ovisi o specifičnom problemu pacijenta. Najčešće se koriste stabilizacijske udlage koje pokrivaju sve zube jedne čeljusti i služe primarno zaštiti od posljedica bruksizma. Postoje i kompleksnije, repozicijske udlage, koje se koriste u terapiji poremećaja čeljusnog zgloba (TMD) s ciljem postavljanja donje čeljusti u ispravniji položaj. Iako su u slobodnoj prodaji dostupne i mekane, univerzalne udlage, stomatolozi upozoravaju da one često nisu adekvatno rješenje. Mogu biti neudobne, ne prianjaju dobro, a kod nekih pacijenata mogu čak i pojačati refleks stiskanja. Individualno izrađena udlaga od tvrdog materijala, napravljena prema otisku pacijentovih zubi, jedino je dugoročno i učinkovito rješenje. Cijena takve udlage kreće se od nekoliko stotina eura naviše, ovisno o složenosti, no predstavlja investiciju u očuvanje zdravlja zubi i sprječavanje daleko skupljih protetskih i kirurških zahvata u budućnosti. ( Ordinacija.hr )
