Strömer ističe da razumna regulativa, zasnovana na činjenicama i znanstvenim podacima, može omogućiti sigurnije alternative cigaretama i dugoročno smanjiti broj pušača i preranu smrtnost.
Iako više od 20% švedske populacije još uvijek konzumira nikotin, broj pušača ondje je višestruko manji od europskog prosjeka, a smrtnost od bolesti povezanih s pušenjem gotovo dvostruko niža. Rezultat je to zamjene cigareta bezdimnim proizvodima, među kojima je najpoznatiji tradicionalni snus – usitnjeno lišće duhana u vrećici koja se stavlja ispod gornje usne, a koji je već stoljećima dio švedske tradicije.
Kad je Švedska početkom 1990-ih pregovarala o ulasku u Europsku uniju, pitanje snusa postalo je ključno. Bruxelles je tražio zabranu svih oralnih duhanskih proizvoda, no Šveđani su uvjetovali članstvo trajnim izuzećem, koje su i dobili.
Još kao student, tijekom 90-ih godina, snus je, kaže, počeo koristiti i Patrik Strömer, švedski stručnjak u području industrijske politike te tajnik‐general Udruge švedskih proizvođača snusa.
Kada osobno iskustvo postaje misija
Iako nikada nije bio strastveni pušač, nakon nekoliko godina konzumiranja snusa, odlučio je prestati s korištenjem. No sve se, ističe, promijenilo kada je prije nešto više od deset godina, donesena nova europska Direktiva o duhanskim proizvodima.
– Tada je objavljeno jedno znanstveno izvješće koje se bavilo bezdimnim duhanskim proizvodima. Zaključak je bio da postoje proizvodi koji su povezani s povećanim rizikom od raka, no to se nije odnosilo na švedski snus, koji se proizvodi prema zakonima o hrani i ima znatno manji rizik. Međutim, u izvješću koje je poslano Europskoj komisiji ta je rečenica jednostavno izbrisana. Kada je to dospjelo u švedske novine, pročitao sam članak i rekao sebi: „Ako će se znanost ovako iskrivljavati, ponovno ću početi koristiti snus i borit ću se za svoje pravo.“ Ne možeš graditi javne politike Europske unije na pogrešnim pretpostavkama i zataškavanju činjenica. Pomislio sam: što je toliko opasno u ovom proizvodu da se moraju brisati točni znanstveni podaci? – prisjeća se Strömer.
Nekoliko godina kasnije osnovana je i Udruga švedskih proizvođača snusa čiji je cilj očuvati švedsku tradiciju snusa, ali i istaknuti njegovu ulogu u smanjenju broja pušača i bolesti povezanih s pušenjem. Kao jedan od brojnih članova udruge, u koju se uključio ubrzo po njezinu osnivanju, Strömer najvećim problemom smatra zabranu marketinga, no s godinama, ističe, i to se mijenja.
Fokus na smanjenju štete i bolesti
– Ne smijete reći da je proizvod manje štetan od cigareta, iako to pokazuju znanstveni podaci. Javne institucije još uvijek polaze od pretpostavke da su svi duhanski i nikotinski proizvodi jednako loši, i cilj im je bio smanjiti ukupnu potrošnju, bez obzira o kojem se proizvodu radi. To se sada polako mijenja. Fokus više nije na smanjenju potrošnje pod svaku cijenu, nego na smanjenju štete i bolesti. To je pozitivan pomak. Ipak, još uvijek postoji dio javnosti i organizacija koje jednostavno ne vjeruju duhanskoj industriji. Smatraju da, ako kompanija koja je proizvodila cigarete sada proizvodi snus ili druge alternative, i ti proizvodi moraju biti loši – napominje.
To još uvijek, dodaje, predstavlja velik problem, a ako se u obzir ne uzimaju činjenice i statički podaci, taj se problem, smatra, ni ne može riješiti jer se najprije jasno mora definirati predstavlja li problem pušenje cigareta, velik broj pušača koji umiru prerano zbog bolesti uzrokovanih pušenjem ili su pak problem duhan, nikotin ili sama industrija.
– Ako ne znaš što zapravo pokušavaš riješiti, nikada nećeš pronaći rješenje. U Švedskoj smo, čini mi se, taj problem riješili. I bolesti i prerane smrti povezane s pušenjem značajno su smanjene. Zanimljivo je i da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje povećanje poreza na sve duhanske proizvode, tvrdeći da je to najučinkovitiji način smanjenja pušenja. No Švedska ima najjeftinije cigarete u Skandinaviji, i istovremeno najnižu stopu pušenja. To jasno pokazuje da postoje i učinkovitiji načini za smanjenje pušenja – ističe.
Promjene u industriji
Najvećim promjenama u regulativi i percepciji proizvoda bez dima, Strömer smatra promjene u samoj industriji, koje često, kaže, voli uspoređivati s onima u automobilskoj industriji.
– U prošlom smo stoljeću imali automobile s motorima s izgaranjem, i duhan koji se sagorijevao u našim ustima. Danas živimo u novom stoljeću, a duhanske tvrtke okreću se proizvodima koji ne sagorijevaju duhan jer ne štete zdravlju na isti način kao cigarete. To se posebno intenzivno dogodilo u posljednjih deset godina. Swedish Match bio je pionir, ali danas i globalne kompanije prihvaćaju ovu novu paradigmu – dodaje.
Na to uvelike danas utječu i moderne tehnologije zahvaljujući kojima su razvijene električne cigarete, proizvodi koji zagrijavaju, ali ne sagorijevaju duhan („heat-not-burn“), nikotinske vrećice, pa čak i novi materijali poput biokeramike, a svaka inovacija koja može smanjiti svakodnevno pušenje, ističe Strömer, dobra je stvar.
A koja bi bila najvažnija lekcija iz prošlosti industrije bezdimnih proizvoda kojom bi se trebali voditi u budućnosti?
– Najvažnija lekcija je da nikada ne smijete lagati. Morate se držati činjenica, promatrati, učiti iz podataka i biti dovoljno ponizni da priznate kada niste u pravu. Možda postoji i drugo objašnjenje, ali morate biti znatiželjni i iskreni. Nažalost, ne mogu reći da su svi u ovoj raspravi uvijek iskreni, ali danas je zanimljivo da se upravo duhanska industrija drži činjenica i javno dostupnih podataka, možda više nego neki njezini kritičari – napominje Strömer koji znatiželju i priznavanje činjenica smatra ključnim koracima koje možemo napraviti već danas kako bismo u budućnosti potaknuli pozitivan razvoj koji vodi ka prestanku pušenja, no tu je i širenje informacija koje danas smatra izuzetno izazovnim.
– Jako je ograničeno ono što se uopće smije reći javno. U Švedskoj, primjerice, ne smijete objaviti oglas u kojem piše da je neki proizvod manje štetan od cigareta. Dakle, informiranje dolazi od ljudi, od usta do usta. Netko kaže prijatelju: „Prestao sam pušiti, prešao sam na ove proizvode, osjećam se puno bolje.“ I tako se znanje širi. Nažalost, dok javne vlasti ne priznaju zdravstvene razlike među proizvodima, teško je provoditi širu edukaciju – ističe.
Što nas očekuje u budućnosti?
Prestanak pušenja, a samim time i konzumacija bezdimnih proizvoda, dodaje, usko je povezana i s javnim zdravljem, zbog čega Švedska danas ima najnižu stopu raka pluća u Europskoj uniji, posebno među muškarcima koji su, prema statističkim podacima, uglavnom prestali pušiti u ranijoj životnoj dobi.
– Za mene je to jasan dokaz. Ako država ima dostupne proizvode bez dima, njezino će javno zdravlje imati koristi. Zato očekujem da će u budućnosti postojati velike razlike među zemljama. Neke će države poticati razumnu regulaciju, dostupnost i pristupačnost alternativnih proizvoda, a druge će i dalje biti stroge prema svemu što nije cigareta. Tada ćemo moći jasno vidjeti razliku. Grčka bi, primjerice, mogla bi biti sljedeći dobar primjer zemlje u kojoj su ljudima dane stvarne opcije. To više nije pitanje „prestani pušiti ili umri“, nego „prestani pušiti uz pomoć nečeg sigurnijeg“ – kaže.
Očekuje li nas do 2050. potpuni prelazak na bezdimne proizvode? Idealnim scenarijem Strömer smatra kada bi u svakoj zemlji u kojoj je dopuštena konzumacija i prodaja cigareta, bili dozvoljeni i bezdimni proizvodi.
– U tom slučaju bi potrošači sami odlučivali, a industrija bi se morala prilagoditi. Na kraju krajeva, potrošači su ti koji imaju moć jer bez njih nema proizvodnje. Tome u prilog ide i zabrana pušenja na javnim mjestima, a mislim da švedski primjer to jako dobro pokazuje. Nakon zabrane pušenja na vanjskim terasama, posebno među mlađim ženama, došlo je do značajnog pada pušenja. Ne samo zbog zabrane, nego i zato što su imale alternativu. Ne možete samo kažnjavati pušače i očekivati dobre rezultate, već im morate ponuditi i druge mogućnosti. To, po meni, djeluje. Nema razloga da nepušači toleriraju dim oko sebe, ali isto tako treba omogućiti ljudima da prestanu pušiti na realan način. Kombinacija zabrana, poreza i dostupnih alternativa pokazuje se kao najučinkovitiji pristup – zaključuje Strömer.
(Ida Balog)
