Infekcije mokraćnog sustava među najčešćim su infekcijama u tijelu, no njihovi rani znakovi često se pripisuju drugim stanjima. Prepoznavanje suptilnih simptoma ključno je za pravovremeno liječenje i izbjegavanje ozbiljnih komplikacija koje mogu ugroziti i funkciju bubrega.
Infekcija urinarnog trakta, nastaje kada mikroorganizmi, najčešće bakterije, uđu u mokraćni sustav. Iako može zahvatiti bilo koji njegov dio – bubrege, mokraćovode, mjehur ili mokraćnu cijev – većina infekcija događa se u donjem dijelu, odnosno u mjehuru (cistitis) i mokraćnoj cijevi (uretritis). Žene su pod znatno većim rizikom zbog kraće mokraćne cijevi, što bakterijama olakšava put do mjehura. Najčešći uzročnik, odgovoran za gotovo 90 % slučajeva, je bakterija Escherichia coli, koja prirodno obitava u našem probavnom sustavu. Kada dospije na pogrešno mjesto, poput urinarnog trakta, brzo se razmnožava i uzrokuje upalu koja, ako se ne liječi, može postati bolna i neugodna, a u težim slučajevima i opasna po život.
Bol pri mokrenju
Prvi i najprepoznatljiviji simptomi obično su vezani uz sam čin mokrenja. Mnogi osjete iznenadno i snažno peckanje ili bol pri mokrenju, što je jasan znak upale sluznice. Uz to se javlja i neprestana, gotovo neodgodiva potreba za odlaskom na toalet, čak i kada je mjehur gotovo prazan, što rezultira izbacivanjem vrlo malih količina urina. Bol se može osjetiti i kao pritisak u donjem dijelu trbuha, točnije u području zdjelice i oko stidne kosti. Urin također može promijeniti svoj izgled i miris; često postaje zamućen, može imati neugodan, oštar miris, a ponekad se u njemu pojavljuje i krv, zbog čega poprima crvenkastu, ružičastu ili boju cole. Ovi klasični simptomi obično se razviju unutar 48 sati od ulaska bakterije u mokraćni sustav.
Ako se infekcija proširi iz mjehura prema bubrezima, razvija se pijelonefritis, ozbiljnije stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Simptomi tada uključuju visoku tjelesnu temperaturu, drhtavicu i groznicu, bol u leđima ili boku.
Međutim, infekcija se ne manifestira uvijek na isti način, a neki znakovi mogu biti suptilniji i lako ih je zamijeniti sa simptomima drugih stanja. Ako se infekcija proširi iz mjehura prema bubrezima, razvija se pijelonefritis, ozbiljnije stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Simptomi tada uključuju visoku tjelesnu temperaturu, drhtavicu i groznicu, bol u leđima ili boku, obično ispod rebara, te mučninu i povraćanje. Kod starijih osoba, simptomi mogu biti potpuno atipični; umjesto boli i peckanja, mogu se javiti nagle promjene u ponašanju, poput zbunjenosti, uznemirenosti ili delirija, kao i pogoršanje postojeće inkontinencije. Kod djece, uz povišenu temperaturu, čest znak je i razdražljivost, gubitak apetita ili čak povraćanje.
Promjene u tijelu tijekom perimenopauze i menopauze, uslijed pada razine estrogena, također mijenjaju pH rodnice i povećavaju osjetljivost na infekcije. Stanja koja otežavaju potpuno pražnjenje mjehura, poput povećane prostate kod muškaraca ili bubrežnih kamenaca, stvaraju idealne uvjete za razmnožavanje bakterija.
Razumijevanje faktora rizika ključno je za prevenciju. Osim ženske anatomije, rizik povećavaju i seksualna aktivnost, koja može olakšati prijenos bakterija prema mokraćnoj cijevi, te korištenje određenih vrsta kontracepcije. Promjene u tijelu tijekom perimenopauze i menopauze, uslijed pada razine estrogena, također mijenjaju pH rodnice i povećavaju osjetljivost na infekcije. Stanja koja otežavaju potpuno pražnjenje mjehura, poput povećane prostate kod muškaraca ili bubrežnih kamenaca, stvaraju idealne uvjete za razmnožavanje bakterija. Dodatni rizični faktori uključuju oslabljen imunološki sustav, dijabetes, nedovoljan unos tekućine te korištenje urinarnog katetera.
Kako se liječiti ?
Iako se blagi simptomi ponekad mogu povući uz povećan unos tekućine, u većini slučajeva potrebno je potražiti stručnu pomoć. Liječniku se obavezno javite ako primijetite krv u urinu, imate visoku temperaturu, bolove u leđima, mučninu ili ako se simptomi ne poboljšaju unutar 48 sati. Trudnice, muškarci, dijabetičari i osobe s ponavljajućim infekcijama (dvije ili više u šest mjeseci) trebale bi se odmah javiti liječniku. Dijagnoza se obično postavlja na temelju simptoma i analize urina. Liječenje se provodi antibioticima, a ključno je popiti cijelu propisanu kuru, čak i ako se simptomi povuku ranije, kako bi se spriječio povratak infekcije i razvoj otpornosti bakterija. Za ublažavanje bolova mogu pomoći analgetici poput paracetamola, odmor i pijenje puno vode kako bi se isprale bakterije iz sustava. Preventivne mjere, uključuju pravilnu higijenu, mokrenje prije i nakon spolnog odnosa te izbjegavanje iritirajućih proizvoda za intimnu njegu. ( Ordinacija.hr )
