Pelenski osip, poznat i kao pelenski dermatitis, česta je i neugodna upala koja pogađa više od polovice beba. Donosimo vam sveobuhvatan vodič o uzrocima, prevenciji i najučinkovitijim prirodnim rješenjima za umirivanje bebine osjetljive kože.
Pelenski osip je upalno stanje kože koje se javlja u području koje prekriva pelena, a predstavlja jednu od najčešćih briga novih roditelja. Statistike pokazuju da će više od 50 posto djece barem jednom iskusiti ovaj problem, najčešće u dobi između devetog i dvanaestog mjeseca života. Manifestira se kao crvena, nadražena i ponekad natečena koža na guzi, bedrima i genitalijama, uzrokujući nelagodu i plačljivost kod bebe. Iako je prizor zabrinjavajuć, u većini slučajeva radi se o blagoj i prolaznoj iritaciji koja se uz pravilnu njegu može brzo sanirati. Ključni uzrok leži u kombinaciji vlage, trenja i kontakta s nadražujućim tvarima iz urina i stolice, što stvara idealno okruženje za razvoj upale na osjetljivoj dječjoj koži.
Glavni krivac amonijak iz urina
Osjetljiva bebina koža izuzetno je tanka i ranjiva, a dugotrajna izloženost vlazi u peleni omekšava njezin zaštitni sloj i čini je podložnijom oštećenjima. Glavni krivci su amonijak iz urina i probavni enzimi iz stolice, koji izravno iritiraju kožu. Situaciju dodatno pogoršava trenje same pelene, pogotovo ako je preusko stegnuta. Promjene u prehrani, poput uvođenja krute hrane, mogu promijeniti sastav i učestalost stolice, što također povećava rizik od osipa. Na već oštećenoj koži lako se mogu razviti i sekundarne infekcije, najčešće gljivične, uzrokovane Candidom albicans, ili bakterijske. Ponekad uzrok mogu biti i kemikalije iz proizvoda za njegu, poput mirisa i alkohola u vlažnim maramicama ili agresivnih deterdženata korištenih za pranje platnenih pelena.
Najbolji lijek za pelenski osip je prevencija, a ona se temelji na održavanju pelenskog područja što čišćim i sušim. To podrazumijeva redovito mijenjanje pelena, idealno čim primijetite da su mokre ili zaprljane, odnosno svaka dva do četiri sata kod novorođenčadi.
Najbolji lijek za pelenski osip je prevencija, a ona se temelji na održavanju pelenskog područja što čišćim i sušim. To podrazumijeva redovito mijenjanje pelena, idealno čim primijetite da su mokre ili zaprljane, odnosno svaka dva do četiri sata kod novorođenčadi. Prilikom svake promjene, guzu je najbolje oprati čistom toplom vodom i nježno posušiti mekim ručnikom tapkajući, nikako trljajući. Ako koristite vlažne maramice, birajte one bez alkohola i mirisa. Jedan od najvažnijih koraka je dopustiti koži da diše. Kad god ste u prilici, ostavite bebu da neko vrijeme provede bez pelene na čistoj prostirci ili ručniku. Ove “zračne kupke” ubrzavaju sušenje kože i potiču njezino zacjeljivanje.c
Jedan od najvažnijih koraka je dopustiti koži da diše. Kad god ste u prilici, ostavite bebu da neko vrijeme provede bez pelene na čistoj prostirci ili ručniku.
Stvaranje zaštitne barijere između bebine kože i vlage ključan je dio prevencije i liječenja pelenskog osipa. U tu svrhu koriste se zaštitne kreme koje se nanose u tankom sloju nakon svakog čišćenja i sušenja, a prije stavljanja čiste pelene. Najdokazaniji sastojci u ovim kremama su cinkov oksid i petrolatum (vazelin). Cinkov oksid djeluje kao fizička barijera koja odbija vlagu, a istovremeno ima blaga protuupalna i isušujuća svojstva koja pomažu umiriti nadraženu kožu. Pri odabiru kreme važno je izbjegavati proizvode s dodanim mirisima, bojama i drugim potencijalnim iritansima.
Kada potražiti pomoć liječnika
Biljni pripravci stoljećima se koriste za njegu kože, a posebno su korisni kod pelenskog osipa. Krema od nevena (calendula) poznata je po svojim izvanrednim iscjeljujućim i protuupalnim svojstvima koja ubrzavaju regeneraciju kože i smanjuju crvenilo. Slično djeluje i kamilica, koja umiruje iritaciju, a može se koristiti u obliku blagog čaja za ispiranje ili kao sastojak u kremama. Ipak, važno je znati što izbjegavati. Iako se ponekad preporučuju, pripravci poput sode bikarbone ili jabučnog octa mogu narušiti prirodni pH bebine kože i dodatno je iritirati. Posebno treba izbjegavati korištenje bilo kakvih pudera, uključujući dječji puder ili kukuruzni škrob, jer njihove sitne čestice beba može udahnuti, a u vlažnom okruženju pelene mogu pogodovati razvoju gljivica. Ako osip ne pokazuje znakove poboljšanja nakon tri do četiri dana kućnog liječenja, ako se pogoršava, širi, ili ako se pojave mjehurići, ranice s gnojem, povišena temperatura ili proljev, obavezno se javite pedijatru. Takvi simptomi mogu ukazivati na ozbiljniju bakterijsku ili gljivičnu infekciju koja zahtijeva specifično medicinsko liječenje.
( Ordinacija.hr )
