Virus je pronađen isključivo u sustavima za nadzor otpadnih voda, koji služe kao ključan sustav ranog upozoravanja. No, Svjetska zdravstvena organizacija i Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) upozoravaju da je svako otkrivanje poliovirusa poziv na buđenje
Dječja paraliza, bolest koja je stoljećima prijetila djeci, za većinu Europljana postala je zaboravljena prijetnja iz prošlosti. Zahvaljujući uspješnim programima cijepljenja, regija je 2002. godine proglašena slobodnom od endemskog polija i taj je status održavala više od dva desetljeća. Međutim, nedavna otkrića poliovirusa u kanalizacijskim sustavima diljem kontinenta upalila su crveni alarm i poslužila kao bolan podsjetnik da borba još nije gotova. Između rujna i prosinca 2024. godine, poliovirus izveden iz cjepiva tipa dva (VDPV2) otkriven je u otpadnim vodama čak četrnaest gradova u pet europskih zemalja: Španjolskoj, Poljskoj, Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Finskoj. Ovaj niz otkrića šokirao je javnozdravstvene stručnjake, ne samo zbog rasprostranjenosti, već i zbog genetskih karakteristika virusa.
Virus u uzorku otpadnih voda
Analiza je pokazala da svi izolirani virusi pripadaju istoj liniji (NIE-ZAS-1) koja je prvi put otkrivena u Nigeriji 2020. godine i otad se proširila u više od dvadeset afričkih zemalja. Znanstvenici su utvrdili značajnu genetsku raznolikost među europskim uzorcima, što upućuje na neuobičajen događaj – vjerojatno je došlo do više gotovo istovremenih i neovisnih unosa virusa u Europu. Još više zabrinjava činjenica da genetska analiza sugerira kako je virus prije otkrivanja cirkulirao negdje drugdje, neotkriven, otprilike godinu dana. Dok su se vlasti još bavile ovim nalazima, krajem 2025. godine iz Hamburga je stigla još alarmantnija vijest. U uzorku otpadnih voda identificiran je divlji poliovirus tipa jedan (WPV1), genetski vrlo sličan soju koji cirkulira u Afganistanu. To je bio prvi pronalazak divljeg tipa virusa, koji se danas smatra endemskim samo u Afganistanu i Pakistanu, na europskom tlu u više od deset godina.
Svjetska zdravstvena organizacija i Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) upozoravaju da je svako otkrivanje poliovirusa poziv na buđenje. Prisutnost virusa u okolišu znači da on aktivno traži nezaštićene pojedince.
Srećom, do danas nije zabilježen nijedan slučaj paralize povezan s ovim otkrićima. Virus je pronađen isključivo u sustavima za nadzor otpadnih voda, koji služe kao ključan sustav ranog upozoravanja. No, Svjetska zdravstvena organizacija i Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) upozoravaju da je svako otkrivanje poliovirusa poziv na buđenje. Prisutnost virusa u okolišu znači da on aktivno traži nezaštićene pojedince. Dok god virus cirkulira bilo gdje u svijetu, uvoz u Europu je neizbježan, a ako pronađe plodno tlo u necijepljenim zajednicama, može doći do izbijanja bolesti i povratka paralitičkih slučajeva, kao što se dogodilo u Tadžikistanu, Ukrajini, Izraelu i Ujedinjenom Kraljevstvu između 2021. i 2022. godine.
Nedovoljno cijepljenih zajednica
Problem leži u činjenici da, unatoč visokoj ukupnoj procijepljenosti u većini europskih zemalja, postoje “džepovi” nedovoljno cijepljenih zajednica. Iako se nacionalne stope cijepljenja s tri doze cjepiva protiv polija kreću između 85 i 93 posto, podaci na lokalnim razinama otkrivaju drastične razlike. U nekim zajednicama obuhvat cijepljenja pada i do 43 posto, ostavljajući tisuće djece opasno izloženima. Prema procjenama ECDC-a, u razdoblju od deset godina, od 2012. do 2021., oko 2,4 milijuna djece u Europskoj uniji možda nije primilo sve potrebne doze cjepiva. Tom broju treba dodati još 600.000 djece za 2022. i 2023. godinu. Upravo su te nezaštićene populacije najveći rizik za ponovno uspostavljanje lokalne cirkulacije virusa nakon što on bude uvezen.
Pojačan nadzor
Kao odgovor na ove prijetnje, europske zemlje pojačale su nadzor otpadnih voda i nadzor nad akutnom mlohavom paralizom, kliničkim simptomom polija. Svjetska zdravstvena organizacija i ECDC usko surađuju s nacionalnim vlastima kako bi se identificirale rupe u imunitetu i razvili ciljani programi za povećanje procijepljenosti. Poruka je jasna: sve zemlje moraju zatvoriti postojeće praznine u cijepljenju. Budućnost bez dječje paralize ostaje naš cilj, ali nipošto nije zajamčena. Nedavni događaji bolno su nas podsjetili da je put do iskorjenjivanja krhak, a visoka procijepljenost u svakoj zajednici jedina je obrana koja Europu štiti od povratka ove opake bolesti. ( Ordinacija.hr )
