Tradicionalna portugalska prehrana sve je češće uzor u zdravstvenim strategijama, no ni ova zemlja nije imuna na izazove industrijalizirane prehrambene ponude. Što Portugal radi bolje od Hrvatske – i što bismo mogli naučiti?
Tradicionalno pripremljen bakalar, odnosno “bacalhau à Brás”, slavna slastica “pastel de nata” ili zelena juha “caldo verde”… Portugal se često spominje kao zemlja s jednom od najprepoznatljivijih kulinarskih tradicija Europe, no iza toga se ne krije samo turistička atrakcija, nego i sve veći interes znanstvene zajednice za prehrambeni model koji bi mogao igrati važnu ulogu u očuvanju javnog zdravlja. Njihova prehrana, poznata kao atlantski model, temelji se na visokom unosu ribe, maslinovog ulja, povrća, mahunarki i cjelovitih žitarica, uz relativno nizak udio industrijski prerađenih proizvoda.
Atlantska dijeta
Pojam atlantske prehrane, iako se ne koristi jednako često kao mediteranski model, u posljednjih nekoliko godina dobiva sve više znanstvene potvrde. Studije provedene u Portugalu i susjednoj Galiciji ukazuju na jasne poveznice između ovog načina prehrane i nižih razina pretilosti, povoljnijih vrijednosti krvnog tlaka i nižeg rizika od razvoja metaboličkog sindroma. Jedna longitudinalna studija objavljena 2024. godine (The Galiat Study) pratila je obitelji koje su se pridržavale atlantskog modela tijekom šest mjeseci te pokazala smanjenje opsega struka i porast zaštitnog HDL kolesterola u usporedbi s kontrolnom skupinom. Osim prehrambenih navika, važan aspekt ovog modela jest i društveni kontekst objeda – konzumacija hrane u društvu, usporeno jedenje i poštivanje sezonskog ritma.
Portugalci godišnje konzumiraju gotovo 60 kilograma ribe po osobi, što ih svrstava među vodeće europske potrošače. U svakodnevnoj prehrani često se nalaze jela poput bakalara, a kažu da “postoje 365 načina da ga pripreme – za svaki dan u godini” . Ovaj sušeni i soljeni morski klasik priprema se na brojne načine – s krumpirom, vrhnjem, jajima, lukom, maslinovim uljem – i u gotovo svakom portugalskom domu ima svoju verziju „najboljeg recepta“
Osim toga, uobičajeno je konzumirati razne vrste mahunarki, krumpir, kelj i kupus, a za pripremu se koristi znatna količina maslinovog ulja, luka i češnjaka. Iako ostale slastice nisu zanemarene, pastel de nata – hrskava lisnata korica punjena kremom od jaja – i dalje je simbol portugalske slastičarske baštine, a tradicionalna prehrana ne temelji se na visokokaloričnim i industrijskim desertima, već na jednostavnim i lokalnim sastojcima.
Rast izazova: gdje tradicija više nije dovoljna
Ipak, ni Portugal nije imun na izazove suvremene prehrane. Posljednjih deset godina bilježi se rast konzumacije prerađene hrane, zaslađenih pića i slanih grickalica. Prema podacima portugalskog Zavoda za javno zdravstvo, gotovo 40 posto odrasle populacije ima prekomjernu tjelesnu težinu, a dodatnih 28 posto ulazi u kategoriju pretilosti. Udio osoba s dijabetesom tipa 2 iznosi oko 10 posto, a gotovo 36 posto odraslih ima dijagnosticiranu hipertenziju. Prosječan dnevni unos soli iznosi dvostruko više od preporuke Svjetske zdravstvene organizacije.
Kao odgovor na te trendove, portugalske vlasti posljednjih godina provode niz javnozdravstvenih intervencija. Nacionalni program za promicanje zdrave prehrane uključuje edukaciju u školama, regulaciju prehrane u javnim ustanovama te poticanje reformulacije prehrambenih proizvoda s ciljem smanjenja sadržaja soli, šećera i zasićenih masti.
Kampanje poput “O prato certo” (Pravi tanjur) promoviraju ravnotežu između skupina namirnica i potiču na smanjenje porcija mesa, osobito crvenog i prerađenog.
Usporedba s Hrvatskom
Usporedba s hrvatskim kontekstom pokazuje brojne sličnosti, ali i važne razlike. Hrvatska ima jednako snažnu gastronomsku tradiciju s temeljima u mediteranskom modelu, no u praksi se sve više udaljavamo od tih vrijednosti. Konzumacija ribe znatno je niža nego u Portugalu – u prosjeku manje od 20 kilograma godišnje po osobi – dok se udio prerađene hrane i šećera u prehrani povećava, osobito među mlađom populacijom. Podaci pokazuju da je i u Hrvatskoj više od polovice odrasle populacije prekomjerne tjelesne težine ili pretila.
Portugal u tom smislu može poslužiti kao referentna točka ne samo zbog prehrambenevtradicije, nego i zbog proaktivne uloge države u oblikovanju zdravijih prehrambenihvobrazaca. Hrvatska bi iz tog primjera mogla naučiti koliko je važno prehrambene politike promatrati dugoročno i sustavno, s naglaskom na edukaciju, javno dostupnu prehranu i pristupačnost kvalitetnih namirnica u svim dijelovima društva. Poticanje lokalne proizvodnje, smanjenje ekonomske barijere za zdravu prehranu i osnaživanje prehrambene pismenosti ključni su koraci koji mogu dugoročno pridonijeti zdravijoj populaciji.
( Stela Lechpammer )
