Bubrežni kamenci su tvrde naslage minerala koje mogu izazvati jednu od najjačih boli poznatih medicini. Iako se mogu formirati mjesecima, pa čak i godinama, bez ikakvih simptoma, njihov iznenadni pokret kroz mokraćni sustav signalizira početak agonije koja pogađa svakog desetog čovjeka.
Bubrežni kamenac, medicinski poznat kao nefrolitijaza ili urolitijaza, predstavlja čvrstu, kristalnu masu koja nastaje unutar bubrega iz minerala i soli prisutnih u urinu. Više od pola milijuna ljudi godišnje završi na hitnom prijemu zbog problema s kamencima, a procjenjuje se da će se svaka deseta osoba tijekom života suočiti s ovim bolnim stanjem. Problem nastaje kada urin postane prezasićen tvarima koje stvaraju kristale, poput kalcija, oksalata i mokraćne kiseline, a istovremeno mu nedostaje tekućine koja bi te tvari razrijedila i tvari koje prirodno sprječavaju njihovo sljepljivanje. Kamenci mogu biti sitni poput zrna pijeska i proći neprimjetno, no mogu narasti i do veličine loptice za golf, uzrokujući ozbiljne komplikacije. Često se razvijaju mjesecima ili godinama bez ikakvih naznaka, sve dok se ne pokrenu i započnu svoje bolno putovanje kroz mokraćni sustav.
Najčešći simptom
Najdramatičniji i najčešći simptom koji signalizira problem je iznenadna, oštra i probadajuća bol poznata kao bubrežna kolika. Ova bol često počinje u boku i leđima, ispod rebara, te se može širiti prema donjem dijelu trbuha i preponama. Pacijenti je opisuju kao jednu od najintenzivnijih boli koje su ikada doživjeli, a karakteristično je da dolazi u valovima i mijenja intenzitet kako se kamenac pomiče kroz uske mokraćovode. Bol je toliko jaka da oboljeli često ne mogu pronaći udoban položaj, bilo da sjede, stoje ili leže. Upravo je ova nepodnošljiva bol glavni razlog za hitan odlazak liječniku, a njezina lokacija može se mijenjati kako se kamen spušta prema mjehuru, što dodatno pojačava osjećaj nelagode i panike.
Uz bol, ključni pokazatelji problema su promjene u mokrenju i izgledu urina. Kako se kamenac spušta prema spoju mokraćovoda i mjehura, može izazvati snažan i stalan nagon za mokrenjem, čak i ako je mjehur prazan, te osjećaj peckanja ili boli tijekom samog čina mokrenja. Ovi simptomi često se pogrešno zamjenjuju za urinarnu infekciju, iako je moguće imati i infekciju i kamenac istovremeno. Još jedan alarmantan znak je pojava krvi u urinu, stanje poznato kao hematurija. Urin može postati ružičast, crven ili smeđ, iako krv ponekad nije vidljiva golim okom i može se otkriti samo laboratorijskom analizom. Također, urin može postati zamućen ili imati neugodan, jak miris, što može ukazivati na prisutnost infekcije povezane s kamencem.
Urin može postati ružičast, crven ili smeđ, iako krv ponekad nije vidljiva golim okom i može se otkriti samo laboratorijskom analizom.
Kada se tijelo bori s prolaskom kamenca, mogu se javiti i opći, sistemski simptomi koji dodatno iscrpljuju organizam. Mučnina i povraćanje česti su pratioci intenzivne boli, jer ista živčana vlakna opskrbljuju bubrege i probavni trakt. Pojava povišene temperature i zimice posebno je zabrinjavajuća jer može signalizirati da je kamenac izazvao blokadu i posljedičnu infekciju u mokraćnom sustavu. Takvo stanje zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju kako bi se spriječile ozbiljnije komplikacije poput oštećenja bubrega. Stoga, ako osjetite bol toliko jaku da ne možete mirovati, praćenu mučninom, povraćanjem, groznicom, zimicom, ili primijetite krv u urinu i imate poteškoća s mokrenjem, nužno je odmah potražiti liječničku pomoć.
Zašto se kamenci stvaraju?
Iako točan uzrok nastanka bubrežnih kamenaca često ostaje nepoznat, postoji niz faktora rizika koji značajno povećavaju vjerojatnost njihova razvoja. Apsolutno najvažniji faktor je nedovoljan unos tekućine, odnosno dehidracija. Kada tijelo nema dovoljno vode, urin postaje koncentriraniji, što stvara idealne uvjete za kristalizaciju minerala i soli. Obiteljska i osobna povijest bolesti također igraju veliku ulogu; ako ste već imali kamenac ili ga je imao netko u vašoj obitelji, rizik je znatno veći. Pretilost, dijabetes i povišeni krvni tlak također su povezani s većom učestalošću kamenaca. Prehrambene navike su ključne: prehrana bogata životinjskim proteinima, natrijem (soli) i šećerom može povećati rizik od određenih vrsta kamenaca. Određena medicinska stanja, poput upalnih bolesti crijeva, kroničnog proljeva, gihta i ponavljajućih urinarnih infekcija, mijenjaju probavne procese i kemijski sastav urina, čime pogoduju stvaranju kamenaca.
Dijagnoza i moderne metode liječenja
Kada se pacijent javi sa simptomima, liječnik će prvo obaviti fizički pregled i zatražiti detaljan opis simptoma. Za potvrdu dijagnoze koriste se različite metode. Analiza urina može otkriti prisutnost krvi, kristala ili znakova infekcije, dok krvne pretrage mogu pokazati povišene razine kalcija ili mokraćne kiseline. Najpreciznija metoda za vizualizaciju kamenca je najčešće CT pretraga, koja može točno odrediti veličinu i lokaciju kamenca, čak i onih vrlo malih. Ultrazvuk je također korisna i neinvazivna opcija. Liječenje ovisi o veličini, vrsti i položaju kamenca. Mali kamenci (obično manji od 4 mm) najčešće izlaze sami od sebe. U tom slučaju, liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma i uključuje pijenje velikih količina vode (2 do 3 litre dnevno), uzimanje lijekova protiv bolova te ponekad alfa-blokatora koji opuštaju mišiće mokraćovoda i olakšavaju prolazak kamenca. Za veće kamence koji uzrokuju jaku bol, blokadu ili infekciju, potrebne su naprednije metode. Jedna od najčešćih je izvantjelesna litotripsija udarnim valovima (ESWL), neinvazivni postupak gdje se zvučni valovi koriste za “razbijanje” kamenca u sitnije komadiće koji se zatim lakše izmokre. Druga opcija je ureteroskopija, pri kojoj se kroz mokraćnu cijev uvodi tanak, fleksibilan instrument s kamerom kako bi se kamenac locirao, a zatim razbio laserom ili uklonio hvataljkom. Za vrlo velike kamence primjenjuje se perkutana nefrolitotomija, minimalno invazivna kirurška metoda kojom se kamenac uklanja kroz mali rez na leđima.
Kako spriječiti povratak kamenca?
Nakon što jednom iskusite bol bubrežnog kamenca, najvažniji cilj postaje sprječavanje njegova povratka. Najvažnija i najjednostavnija mjera prevencije je adekvatna hidracija- piti dovoljno tekućine, prvenstveno vode, kako biste proizveli najmanje 2 litre urina dnevno. Cilj je da urin bude svijetložute ili gotovo prozirne boje. Promjene u prehrani također su ključne. Smanjenje unosa soli (natrija) je od iznimne važnosti jer previše soli povećava količinu kalcija u urinu. Preporučuje se i umjeren unos životinjskih proteina, poput crvenog mesa. Ovisno o vrsti kamenca, liječnik može savjetovati i smanjenje unosa hrane bogate oksalatima, kao što su špinat, blitva, orašasti plodovi, čokolada i čaj. Važno je napomenuti da se unos kalcija iz hrane ne bi trebao ograničavati, jer on veže oksalate u crijevima, no potreban je oprez s dodacima prehrani na bazi kalcija. Održavanje zdrave tjelesne težine i redovita tjelesna aktivnost dodatno smanjuju rizik, čineći promjenu životnog stila najboljim lijekom protiv ponovnog nastanka ovog bolnog stanja. ( Ordinacija.hr )
