Ako se rekreativno bavite sportom, sasvim ste se sigurno već navikli na saniranje ozljeda i ozljedica koje se događaju za vrijeme sportskih aktivnosti.
Vaše toaletne torbice i medicinski ormarići sportaša vjerojatno su puni su zavoja, flastera, analgetskih gelova za mišiće i drugih proizvoda koji vam pomažu kod ogrebotina, natisaka, iščašenja, udaraca i slično. Međutim, medicinske posljedice bavljenja sportom nisu baš uvijek mehaničke prirode.
Bavljenje sportom, pogotovo dvoranskim sportovima, podrazumijeva zatvorenu obuću i pojačano znojenje stopala. Jednom kada naš sportski termin završi, dijelimo tople i vlažne svlačionice, toalete i tuševe s drugim rekreativnim sportašima. Pritom često hodamo bosi, a sve navedeno stvara idealne uvjete za razvoj gljivičnih infekcija.
Jedna od najčešćih gljivičnih infekcija kože
Atletsko stopalo jedna je od najčešćih gljivičnih infekcija kože općenito, a koje za vrijeme života doživi između 15 i 25 posto ljudi. Kao što ime sugerira, najčešće se manifestira na koži stopala, no može se s njih proširiti i na druge dijelove tijela.
Stručni, latinski naziv ove bolesti je Tinea pedis, a Atletsko stopalo, ime pod kojim je većini poznato, dobila je upravo zato što je posebno česta među sportašima koji redovito vrijeme provode u zajedničkim svlačionicama. No, bez obzira na podrijetlo naziva, Atletsko stopalo može se pojaviti kod bilo koga, ne samo kod sportaša.
Iako kod inače zdravih osoba nije životno ugrožavajuća bolest, Atletsko stopalo zna biti poprilično neugodna i uporna bolest. Može se javiti u nekoliko oblika:
- “interdigitalni” oblik –zahvaćena koža između nožnih prstiju (najčešći oblik)
- “mokasina” oblik – zahvaćena koža tabana, naziv prema području zahvaćanja (tabani, postranični dijelovi stopala)
- “vezikulo-bulozni” oblik – uglavnom počinje na tabanima s mjehurićima (vezikule) ili većim mjehurima (bule) na koži (najrjeđi oblik)
Međutim, mogu biti zahvaćeni i nokti koji često služe kao rezervoar za širenje gljivične infekcije na druge dijelove kože stopala.
Glavni simptomi “interdigitalnog” oblika bolesti su crvenilo kože, bjelkasti sekret, osjećaj svrbeža i/ili peckanja na zahvaćenim područjima kože, a mogu biti prisutne i pukotine kože između prstiju. Ukoliko se radi o “mokasina” obliku, najčešći simptom je suhoća i ljuskanje kože stopala ispod čega je koža crvena, a u kroničnom obliku mogu biti prisutne bolne pukotine u tvrdoj, suhoj koži.
Vjerojatno većinu ipak najviše muči pojava neugodnog mirisa stopala koji je prisutan kod svih oblika Atletskog stopala, a posljedično tome i sram prilikom skidanja obuće pred drugim osobama.
Ako se gljivična infekcija ne liječi ili se liječenje odgađa, ona se može širiti na druge dijelove kože tijela i može joj se pridružiti bakterijska infekcija čime liječenje postaje dugotrajnije i kompleksnije
Zašto je specifična za sportaše
Nekih od razloga zašto ova bolest često napada baš sportaše već smo se dotaknuli. No, potrebno je dodatno naglasiti da je Atletsko stopalo zarazna bolest. Prenosi se s osobe na osobu, a to se najčešće događa u toplim i vlažnim zajedničkim prostorima u kojima ljudi hodaju bez obuće, što može biti neki od sportskih objekata, ali i zajedničko kućanstvo.
Uzročnik Atletskog stopala su gljivice iz roda Dermatofita. Spore Dermatofita mogu na ljudskoj koži mogu preživjeti i do 12 mjeseci, a vlažne i tople svlačionice idealne su za njihovo razmnožavanje i prelazak s jedne osobe na drugu. Jednom kad smo dobili gljivičnu infekciju, ukoliko joj pružimo povoljne uvjete kao što su uska, sintetička obuća i sintetičke čarape koji potiču znojenje stopala, dermatofiti se počinju ubrzano razmnožavati.
Kako se sprječava i liječi
Pojava Atletskog stopala relativno se jednostavno može spriječiti. Jedna od najvažnijih mjera sprječavanja gljivične infekcije stopala je da se ona po završetku sportske aktivnosti operu i pomno osuše, posebno područja između nožnih prstiju. Dobro je koristiti poseban, vlastiti ručnik za sušenje stopala, kod kuće ne nositi cipele i nositi pamučne čarape koje dopuštaju stopalu da “diše”.
Iako je jedan od karakterističnih simptoma bolesti neugodan svrbež, pokušajte se ne grebati, jer to može dovesti do širenja osipa na druge dijelove tijela. U svlačionicama i u zajedničkim tuševima poželjno je nositi papuče.
Ukoliko ste ipak dobili Atletsko stopalo, to nažalost nije boljka koje će proći sama od sebe. No, srećom postoje učinkoviti načini liječenja koji ovise o stadiju razvoja i proširenosti bolesti.
Ukoliko je zahvaćeno manje područje kože, Tinea pedis može se liječiti kremama, gelovima, sprejevima ili kapima protiv gljivica koji se nanose lokalno, direktno na zahvaćeno područje kože. U slučajevima kada se gljivična infekcija proširila, može biti potrebno liječenje lijekovima protiv gljivica koji se uzimaju na usta, a ako joj je pridružena i bakterijska infekcija treba uključiti lijekove koji djeluju na gljivice i na bakterije.
Jedan od učinkovitih lijekova za liječenje Atletskog stopala je Exoderil®. Exoderil® je lijek koji je dostupan kao krema i otopina i namijenjen je liječenju gljivičnih infekcija kože. Sadrži naftifin koji učinkovito djeluje na gljivice i određene bakterije, te otklanja simptome kao što su svrbež i žarenje ili crvenilo. Uvijek je bolje spriječiti nego liječiti, no ako je potrebno liječiti na raspolaganju je i Exoderil®.
Prije upotrebe pažljivo pročitajte uputu o lijeku, a o rizicima i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.
Sponzorirani članak. Izvori:
1. Athlete’s Foot (Tinea pedis). Dostupno na:https://www.health.harvard.edu/a_to_z/athletes-foot-tinea-pedis-a-to-z, pristupljeno 4.2021.
2. Crawford F. Athlete’s foot. Clinical Evidence 2009;07:1712. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2907807/, pristupljeno 4.2021.
3. Athlete’s foot. Dostupno na: https://kidshealth.org/en/teens/athletes-foot.html#:~:text=Fungal%20skin%20infections%20are%20also,anyone%20can%20get%20this%20infection, pristupljeno 4.2021.
4. Fungal Disease in Britain and the United States 1850–2000: Mycoses and Modernity. Chapter 2. Athlete’s Foot. A Disease of Fitness and Hygiene. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK169220/, pristupljeno 4.2021.
5. Hygiene-related Diseases. Dostupno na https://www.cdc.gov/healthywater/hygiene/disease/athletes_foot.html#athletesfoot-one, pristupljeno 4.2021.
6. Athlete’s foot. Dostupno na: https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/athletes-foot/symptoms-causes/syc-20353841#:~:text=Athlete’s%20foot%20(tinea%20pedis)%20is,causes%20itching%2C%20stinging%20and%20burning, pristupljeno 4.2021.
7. Athlete’s foot. Dostupno na: https://www.britannica.com/science/athletes-foot#ref314418, pristupljeno 4.2021.
8. Athlete’s foot. Dostupno na: https://www.nhs.uk/conditions/athletes-foot/, pristupljeno 4.2021.
9. Gupta AK et al. Treatments of tinea pedis. Dermatol Clin. 2003 Jul;21(3):431-62. Dostupno na: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/12956197/, pristupljeno 4.2021.
Foto: Shutterstock
