Fizički aktivni adolescenti s fibromijalgijom se suočavaju s nižom razinom boli i invaliditeta, pokazali su rezultati najnovijeg istraživanja objavljenog u časopisu Journal of Pain.
Riječ je o prvom
istraživanju koje je fizičku aktivnost pratilo uz pomoć aktigrafije (metoda za snimanje i analizu podataka koji nastaju uslijed pokreta),
a sve s ciljem mjerenja odnosa boli, funkcionalnih oštećenja i depresivnih
simptoma kod adolescenata sa sindrom primarne fibromijalgije. U istraživanju su sudjelovala
104 adolescenata, u dobi od 11-18 godina.
Rezultati su jasno pokazali da sudionici istraživanja sa
sindromom primarne fibromijalgije nisu
sudjelovali u fizičkim aktivnostima i aerobnim vježbama, preporučenim od
strane liječnika. Samo 23 posto ispitanika je sudjelovalo
u 30-minutnoj dnevnoj fizičkoj aktivnosti. Samo jedan adolescent se svakodnevno
bavio 60-minutnim vježbanjem.
Niska razina vježbanja kod bolesnika sa
sindromom primarne fibromijalgije
zabrinjava stručnjake. Oni naime smatraju da vježbanje predstavlja glavnu komponentu
za olakšanje boli.
Autori su naglasili da adolescenti sa sindromom primarne
fibromijalgije imaju i druge simptome koji bi
mogli umanjiti interes za tjelesnu aktivnost, kao što su umor i poremećaj sna.
Nadalje, prema izvješćima roditelja, neaktivna grupa ispitanika je
imala višu razinu depresivnih simptoma i funkcionalne onesposobljenosti. Međutim, treba naglasiti da je kod određenog broja
pacijenata koji su održavali vrlo visoku razinu tjelesne aktivnosti, razina boli
bila niža nego kod neaktivnih sudionika. Njihovi
roditelji su također prijavili nižu razinu depresivnih simptoma nego kod adolescenata koji nisu prakticirali fizičku aktivnost.
K. R.
