Otitis externa odnosno “plivačko uho” je infekcija ušnog kanala, cjevastog otvora koji prenosi zvuk s vanjske strane tijela do bubnjića. Ovu neugodnu pojavu mogu uzrokovati različite vrste bakterija ili gljivica.
Infekcija se obično
javlja kod osoba koje provode puno vremena u vodi. Naime, prevelika količina
vlage pogoduje razmnožavanju bakterija ili gljivica. U područjima s umjerenom klimom, otitis externa se češće javlja u
ljetnim mjesecima, kada je plivanje jedna od omiljenih aktivnosti.
Simptomi infekcije
Primarni simptomi infekcije su bolovi u uhu, koji se
mogu pogoršati pri pritisku na vanjski dio uha. Nekim
je osobama zbog bolova čak teško žvakati hranu. Kod drugih se pacijenata prije pojave boli može javiti svrbež ušnog kanala. Njegovo oticanje može uzrokovati osjećaj punoće ili neugodnosti u uhu. Vanjski dio uha
može pocrvenjeti ili nateknuti, a limfni čvorovi oko uha se mogu povećati.
Moguća je pojava i iscjetka iz ušnog kanala; na početku može biti proziran, a
zatim postati žućkaste boje nalik gnoju. Ako iscjedak ili oticanje
kanala blokira prolaz zvuka kroz uho, sluh može biti privremeno pogođen. Kod
nekih se osoba može javiti groznica, iako ona nije uobičajena u većini
slučajeva. Treba znati da otitis externa nije zarazna.
Marko Strahija
S problemom “plivačkog
uha“ susreo se i naš poznati plivač Marko Strahija. Simptomi infekcije ušnog
kanala počeli su ga mučiti iznimno rano, odnosno sa 7 ili 8
godina.
“Simptomi koje sam osjećao su pulsirajuća i oštra bol u uhu koje je bilo
bolno na dodir. Osim spomenutih simptoma, mučilo me i stvaranje iscjetka u uhu.
Ako upala nije bila jaka, nastojao sam ne izostajati s treninga. Međutim, kod uznapredovale
sam upale ipak morao propustiti nekoliko treninga“, priča nam Strahija.
Liječenje “plivačkog uha” ovisi o težini infekcije i intenzitetu
bolova. Ono se, u većini
slučajeva, provodi pomoću antibiotskih kapi za uši. Upotrebljavaju se nekoliko
puta dnevno od 7 do 10 dana. Spomenute antibiotske kapi su u djetinjstvu pomagale i Marku Strahiji.
“Kasnije
sam čuo da biljka pod nazivom “čuvar kuće” uspješno liječi upalne procese. Jednom
sam probao istisnuti sok iz lista biljke te ukapao tekućinu u uho. Nakon
nekoliko tretmana upala je nestala tako da i dan danas koristim “čuvara kuće”
umjesto antibiotskih kapi“, dodaje Strahija.
Međutim, da biste oboljeli od “plivačkog uha”
ne morate plivati. Do infekcije može dovesti sve što uzrokuje pucanje kože uhu. Ekcem, grebanje ušnog kanala,
grubo čišćenje uha pamučnim štapićem ili umetanjem stranih predmeta kao što ukosnice
ili spajalica, može povećati rizik za razvoj upale vanjskog zvukovoda.
Ako netko ima infekciju srednjeg uha, gnoj nakupljen u srednjem uhu može se izlučivati u ušni kanal kroz rupicu u bubnjiću
i uzrokovati simptome “plivačkog uha”.
Prevencija prije svega
Kako biste izbjegnuli upalu vanjskog zvukovoda, vodite računa o suhoći ušiju. Nakon izloženosti vlazi uslijed
plivanja ili kupanja, osušite
samo vanjski dio uha i to mekanim ručnikom. Kako biste iz uha izbacili mogući
višak vode, nagnite glavu u stranu. Uši možete osušiti pomoću fena
odnosno sušila za kosu. Podesite ga na najnižu brzinu i držite podalje od uha.
Ako se želite zaštiti od upale, predlažemo da isprobate maslinovo ulje! Ova ljekovita zlatna tekućina u narodnoj je medicini već dugo poznata kao sredstvo koje u uhu stvara masni film. On odbija vodu i na taj način štiti od upale.
Izbjegavajte stavljati razne predmete u uho. Nikada ne pokušavajte iskopati višak ili stvrdnuti ušni vosak pamučnim
štapićima, spajalicama ili ukosnicama. Spomenuti predmeti
mogu dodatno potisnuti materijal dublje u ušni kanal, iritirati tanku kožu
unutar uha ili uzrokovati ogrebotine.
Pitate se na koji se način plivač Marko Strahija čuva od ponavljanja upale vanjskog zvukovoda? Evo i odgovora:
“Vrlo je važno osušiti sluhovod nakon treninga ili tuširanja
kako voda ne bi ostala u uhu. Zimi nosim kapu i obavezno sušim kosu prije izlaska
na zrak”, zaključuje naš poznati plivač Marko Strahija.
Ordinacija.hr
