Sve je više studija koje govore o manama i nedostacima video igrica – smatra se kako one potiču dječju agresivnost te utječu na introvertiranost najmlađih.
Kakav je zapravo utjecaj video
igrica na psihičko i fizičko zdravlje, te u kojoj mjeri vrijeme provedeno na
ovaj način vodi većoj agresiji? Za odgovore smo se obratili psihologu Mihaelu Kozini.
Na agresivno ponašanje djece utječe niz čimbenika, primjerice hormoni ili obiteljska
dinamika, a video igrice nasilnog sadržaja samo su jedan od njih. No, što više
vremena djeca provode igrajući video igrice, to one imaju veći utjecaj na
njihovo ponašanje.
“Moje iskustvo u radu s djecom i mladima pokazuje da što su djeca mlađa to
je utjecaj video igrica na njihovo ponašanje veći. Faza simboličke igre uloga
kod djece počinje nakon druge godine života – djeca tada oponašaju ono čime su okružena. Postoji veća vjerojatnost kako će se djeca koja
mnogo vremena provode uz video igrice agresivnog sadržaja, a malo vremena u drugačijim aktivnostima, ponašati agresivno”,
kaže psiholog Kozina.
Zbog egocentrizma, djeca se teže uživljavaju u tuđi položaj
pa je veća vjerojatnost od nanošenja ozljeda drugima (u video igricama za
primjenu nasilja dobivaju se nagradni bodovi). “Ono što se može
primijetiti jest da djeca koja igraju nasilne igrice osim što se ponašaju agresivnije postaju i tolerantnija prema
agresiji. Nadalje, djeca koja se ponašaju agresivno češće će birati igrati
igrice agresivnog sadržaja. Dakle, radi se o zatvorenom krugu nasilja“, dodaje
psiholog Kozina.
S obzirom kako djeca predškolske dobi nemaju veliku mogućnost održavanja
koncentracije, nemaju ni potrebu biti za kompjuterom dulje vrijeme. Kako rastu,
tako se njihova mogućnost održavanja koncentracije produžava pa je stoga moguće
i produljiti vrijeme koje provode za kompjuterom (npr. školska djeca sat
vremena dnevno).
Kao najvažnije osobe u životu djece, roditelji bi s
njima trebali razgovarati o posljedicama igranja video igrica agresivnog
sadržaja. “Razgovorom roditelji daju do znanja djeci da su zainteresirani
za to kako provode slobodno vrijeme i imaju priliku iznijeti svoj stav o tome
što su čuli i vidjeli. Roditelji koji kvalitetno provode vrijeme sa svojom
djecom umanjuju utjecaj video igrica na djetetovo ponašanje”, kaže naš sugovornik.
Kako bi se odrasli trebali postaviti kada su u pitanju
njihova djeca i igranje igrica? Psiholog Kozina savjetuje sljedeće:
- Trebamo biti kritični prema svim video igricama.
- Prije nego
dijete počne igrati igricu sami se trebamo upoznamo sa sadržajem i ciljem
igrice. - Komentiranjem prednosti i nedostataka neke igrice dijete se uči
kritički misliti. - Uvijek je dobro unaprijed dogovoriti koliko će vremena
dijete provesti na računalu. - Mlađa djeca ne bi trebala sama koristiti
računalo. - Roditelji djeci trebaju biti dobri modeli kako odgovorno i efikasno
koristiti računalo.
No, budućnost obrazovanja kao i svakodnevnog funkcioniranja
nezamisliva je bez računala i igranja video igrica. “Kompjutorske igrice imaju
neograničen potencijal kao iznimno učinkovit edukativni materijal. Pozitivan utjecaj kompjuterskih igrica na djecu može biti
višestruk samo u slučajevima kad su pravilno didaktički oblikovane. Igrajući
takve igrice djeca mogu neopterećeno usvajati nove sadržaje, vještine i
vježbati logički način zaključivanja”, naglašava Kozina.
Roditelji trebaju djetetu ukazati kako su kompjutorske igrice samo jedan od mogućih načina provođenja
slobodnog vremena. Kako bi to postigli potrebno je najmlađe poticati na druženje s vršnjacima i obitelji. “Što dijete doživljava
više uspjeha, uzbuđenja i zadovoljstva u stvarnom životu imat će manju potrebu
to kompenzirati kroz kompjutorske igrice”, zaključuje psiholog Kozina.
D. Šorgić