Unatoč stogodišnjoj tradiciji i zahtjevnom obrazovanju, medicinske sestre u Hrvatskoj i dalje se suočavaju s niskim plaćama, nedostatkom motivacije i odlaskom u inozemstvo.
Početkom ove godine proslavili smo osnutak prve Škole za sestre pomoćnice, koja je osnovana sada već davne 1921. godine, što je označilo i početak ispisivanja povijesti školovanja medicinskih sestra koje se protezalo od jednogodišnjeg, dvogodišnjeg, trogodišnjeg i četverogodišnjeg obrazovanja. Škole za dječje njegovateljice, bolničarske škole i srodne često su bile u sastavu medicinskog fakulteta u Zagrebu, sve do današnjeg akademskog obrazovanja.
S razvojem medicine i sve većim zahtjevima njege bolesnika, otvaraju se i više škole za medicinske sestre, među kojima i prva Viša škola za medicinske sestre u Hrvatskoj, koja je u Zagrebu osnovana akademske godine 1953./1954., i to ponajviše zahvaljujući trudu Andrije Štampara. Bila je pripojena Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a prva generacija diplomirala je 1956. godine.
Medicinske sestre i tehničari oduvijek su bili temelj zdravstvenog sustava, pružajući ne samo fizičku, već i emocionalnu podršku, kako bolesnicima tako i zdravim osobama, kada je riječ o prevenciji bolesti i edukaciji. Tijekom povijesti oslanjali su se na različite materijale i opremu kako bi pružili učinkovitu zdravstvenu njegu, a educirani kadar bio je potreban svim političkim i društvenim uređenjima, bilo u miru, ratnim stanjima ili prirodnim katastrofama.
Odora i značka od samih su početaka oznaka pripadnosti, staleža i statusa. Otvarale su sva vrata i sva srca. Medicinske su sestre bile prisutne bilo da je trebalo liječiti dušu ili tijelo, educirati, pripremati za život ili dati podršku na bojištima, gdje su i same ostavljale svoje živote.
Nakon stogodišnjeg razdoblja, od jednogodišnje škole pa do današnjeg petogodišnjeg strukovnog obrazovanja, medicinska sestra ostaje uz zdravog i bolesnog čovjeka i to je njezin osnovni postulat. Njihovo je obrazovanje oduvijek bilo teško i naporno jer obuhvaća i teorijsku i praktičnu nastavu. Unatoč velikom naporu koji učenici moraju uložiti, i dalje postoji interes za upis ovog smjera.
Sestrinstvo kao profesija doživjelo je niz promjena koje zahtijevaju dodatnu razinu znanja, pa tako primjerice danas medicinske sestre pohađaju i doktorski studij. Unatoč iznimno zahtjevnom djelokrugu rada, sestre su pokazale volju i želju za daljnjim napredovanjem u struci, a viša razina obrazovanja neminovno utječe i na kvalitetu zdravstvene njege.
Svjedoci smo da u Hrvatskoj postoji mnogo medicinskih sestara i tehničara čija razina obrazovanja nije vrednovana adekvatnom novčanom naknadom. Danas, a i unatrag petnaestak godina govori se uporno o velikom nedostatku medicinskih sestra na radilištima, ali i o njihovu odlasku u druge zemlje Europske unije. No usuđujem se reći da vladajuće strukture ne poduzimaju konkretne korake da poboljšaju školovanje medicinskih sestara kao ni da preveniraju njihov odlazak iz struke.
Za to treba imati jasnu viziju i cilj jer su za svaki održivi zdravstveni sustav ključne obrazovane medicinske sestre i skrbnice odnosno tehničari. Doduše, oni izlaz traže u drugim zanimanjima i zemljama gdje je njihov rad bolje plaćen i cijenjen nego u Republici Hrvatskoj.
Živimo u vremenima u kojima su umjetna inteligencija i robotika sve više zastupljene. Međutim, djelokrug rada medicinske sestre u skrbi za bolesnika nemoguće je zamijeniti. Potrebno je uložiti dodatne napore za pronalazak adekvatnih rješenja kako bi medicinske sestre u Hrvatskoj bile zadovoljnije i motiviranije te da se spriječi njihov odlazak iz zemlje.
(Josip Božić, profesor u Školi za medicinske sestre Vinogradska u Zagrebu)
