Psovanje aktivira refleksne mehanizme u mozgu i tijelu, oslobađa prirodne analgetike i pomaže nam bolje podnijeti bol i stresne situacije.
Sigurno vam se barem jednom dogodilo: udarite nožni prst o okvir kreveta i prije nego što uopće shvatite bol, iz vaših usta izlete psovke. Oštre, glasne i… iznenađujuće zadovoljavajuće.
Iako se psovanje, piše ScienceAlert, često smatra nepristojnim ili lošim odgojem, ono zapravo ima duboko ukorijenjenu biološku funkciju. Riječ je o refleksu koji uključuje mozak i autonomni živčani sustav, a evolucija ga je “osmislila” kako bismo lakše podnijeli bol i šok.
Istraživanja pokazuju da povremena psovka može:
- ublažiti bol,
- regulirati rad srca,
- povećati fizičku snagu u određenim situacijama,
- pomoći tijelu da se brže oporavi od stresa.
Drugim riječima, rijedak ispad nije moralni propust – to je prirodni zaštitnički mehanizam tijela.
Psovanje – refleks, a ne svjesni govor
Većina našeg svakodnevnog govora, ističe Michelle Spear, profesorica anatomije sa Sveučilišta u Bristolu, potječe iz cerebralnog korteksa, dijela mozga gdje se misli pretvaraju u riječi. Psovanje, međutim, aktivira stariju mrežu – limbički sustav, koji kontrolira emocije, pamćenje i reakcije preživljavanja.
Ključne strukture uključuju:
- amigdalu – emocionalni “alarm” koji reagira na bol i prijetnju,
- bazalne ganglije – skup struktura koje kontroliraju pokrete i automatsko ponašanje, uključujući instinktivno glasanje.
Ova područja šalju brze signale niz moždano stablo prije nego što razmišljajući dio mozga može reagirati. Zato psovke izlaze gotovo automatski – riječ je o drevnom refleksu koji priprema tijelo da se obrani ili povuče iz opasnosti.
Što se događa u tijelu kad psujemo
Kada psujemo, aktivira se autonomni živčani sustav, što izaziva:
- privremeni porast otkucaja srca, krvnog tlaka i budnosti,
- zatezanje mišića – priprema udova za akciju,
- eksplozivan glas kroz kontrakciju dijafragme i međurebrenih mišića,
- reakcije kože – aktivacija znojnih žlijezda i male električne promjene, s kapljicama vlage koje označavaju emocionalni potpis tijela.
Duboko u mozgu, hipofiza i periakveduktalna siva tvar (stupac sive tvari u srednjem mozgu) oslobađaju beta-endorfine i enkefaline, prirodne analgetike tijela. Ovi kemijski spojevi ublažavaju bol i stvaraju osjećaj olakšanja, pretvarajući jezik u fizički čin koji mobilizira dah, mišiće i krv prije nego što se tijelo vrati u mirno stanje.
Psovanje doista smanjuje bol
Nedavna istraživanja potvrđuju da psovanje može stvarno povećati prag boli. Pregled studija iz 2024. pokazao je da osobe koje ponavljaju “tabu” riječi mogu držati ruke u ledenoj vodi znatno dulje od onih koji ponavljaju neutralne riječi.
Drugi izvještaj iz iste godine otkrio je da psovanje može povećati i fizičku snagu pri određenim zadacima. To sugerira da psovanje nije samo emocionalni ventil, već aktivira stvarne fiziološke mehanizme.
Jedno objašnjenje je da nagla automatska tjelesna uzbuda pokreće prirodne sustave kontrole boli, oslobađajući endorfine i enkefaline, što olakšava podnošenje nelagode. Efekt je najsnažniji kod osoba koje ne psuju redovito, što znači da novost i emocionalno nabijanje igraju ključnu ulogu.
Još nije posve jasno, kaže Spear, koliko je učinak psihološki, a koliko fiziološki. Mogući doprinos imaju smanjena samosvijest, povećano samopouzdanje i odvraćanje pažnje od boli.
Psovanje i oporavak od stresa
Kad smo šokirani ili ozlijeđeni, hipotalamus i hipofiza oslobađaju adrenalin i kortizol u krvotok, pripremajući tijelo za reakciju. Ako energija ostane “zarobljena”, živčani sustav može ostati u povišenom stanju, što može dovesti do anksioznosti, problema sa spavanjem, oslabljenog imuniteta i dodatnog opterećenja srca.
Psovanje može izazvati kratki porast stresa, nakon čega slijedi brži povratak u stanje smirenosti. Taj “odskok” pomaže tijelu da se brže oporavi nego kada zadržavamo riječi u sebi.
Evolucijski pogled na psovanje
Anatomski gledano, psovanje je jedan od refleksivnih vokalnih činova – poput uzdaha, smijeha i vike – oblikovan drevnim neuronskim krugovima. Drugi primati, objašnjava Spear, također proizvode oštre zvukove pod boli ili prijetnjom, aktivirajući ista područja u srednjem mozgu koja se pale kada ljudi psuju.
Emocionalno nabijena psovka povezuje um i tijelo, dajući oblik i zvuk visceralnom iskustvu. Kada se ispravno koristi, ona je prirodni i zaštitnički refleks, evolucijski očuvan kroz tisućljeća.
(Ordinacija.hr)
