Sve više stručnjaka upozorava da bez psihološke podrške nema cjelovitog liječenja karcinoma, jer dijagnoza snažno utječe na emocije, obitelj i svakodnevni život oboljelih.
Dijagnoza karcinoma za većinu ljudi znači nagli rez u dotadašnjem životu. Uz medicinski dio liječenja, sve se više naglašava i važnost psihološke podrške, jer bolest ne pogađa samo tijelo, nego i emocionalni svijet oboljele osobe. Stručnjaci iz područja onkologija i psihijatrija upozoravaju da se bez razumijevanja psihološke dimenzije bolesti teško može govoriti o cjelovitom liječenju.
Mlada Slavonka Jelena Palčec nedavno se suočila s dijagnozom raka dojke. Prisjeća se kako je prvi osjećaj bio – strah.
– Mislim da svima bude tako. Jedino što ti u tom trenutku treba je da ti netko kaže da će sve biti u redu. To sam dobila kada sam došla u bolnicu i razgovarala s liječnikom – kaže Jelena.
Dodaje kako se bolest ne tiče samo nje nego i cijele njezine okoline.
– Rak je zapravo bolest koja ne pogađa samo mene nego i cijelu moju obitelj, moje prijatelje, posao, sve. To je nešto što ti mijenja život iz korijena. To je neko novo normalno – govori.
Emocije bez cenzure
Strah, tuga, ljutnja i nada često se izmjenjuju iz dana u dan, a ponekad i iz sata u sat. Jelena naglašava kako nije uvijek lako biti “pozitivan”, unatoč dobrim namjerama okoline.
– Mislim da ti ponekad netko treba reći da je u redu i da plačeš i da je u redu biti tužan i nesretan. Trebamo biti pozitivni, ali si trebamo dopustiti i da budemo ono što jesmo – kaže.
Posebno joj, ističe, znači susret s osobama koje su prošle sličan put.
– Meni jako znači kada upoznam nekoga tko mi može reći: ti ćeš biti dobro. Takva rečenica od osobe koja je prošla isto ovo puno znači – dodaje.
Stručnjaci pritom upozoravaju da se kod dijela oboljelih razvijaju i ozbiljnije poteškoće poput depresije ili anksioznog poremećaja, zbog čega je važno na vrijeme prepoznati potrebu za dodatnom pomoći.
Predsjednica Društva psihologa Brodsko-posavske županije Katarina Škegro naglašava da dijagnoza raka nikada nije samo medicinska.
– Tu su i psihološki aspekti bolesti, različite emocije i ponašanja koja se vezuju uz dijagnozu i sam proces liječenja. Želimo educirati ljude kako biti empatičniji i kako se odnositi prema oboljelima – ističe.
Odgovarajući na pitanje treba li svaka osoba s dijagnozom karcinoma razgovarati sa stručnjakom, Škegro je jasna:
– Svakako da je potrebno. Podrška obitelji je važna, ali stručni radnici su tu da vas saslušaju, razumiju kako funkcionirate i pomognu vam nositi se sa svim poteškoćama koje bolest nosi.
Uloga stručne pomoći
U praksi, to znači da psiholozi, psihoterapeuti ili psihijatri mogu pomoći pacijentima da lakše obrade dijagnozu, donose odluke o liječenju i pronađu načine suočavanja sa stresom. Upravo se zato u modernoj medicini razvija i psihoonkologija – područje koje povezuje liječenje raka i mentalno zdravlje.
Iako ne postoji formalna obveza da svaki pacijent mora potražiti takvu pomoć, međunarodne preporuke, uključujući i one World Health Organization, sve više naglašavaju važnost dostupnosti psihološke podrške kao dijela standardne skrbi.
Važno je naglasiti i da potreba za stručnom pomoći nije jednaka kod svih pacijenata niti se javlja u isto vrijeme. Dok neki već na početku traže razgovor i podršku, drugi se s emocijama suočavaju kasnije, primjerice tijekom terapije ili nakon završetka liječenja, kada izostane intenzivan kontakt s liječnicima, a ostane prostor za suočavanje s posljedicama bolesti. Upravo zato stručnjaci sve češće govore o potrebi kontinuiranog praćenja psihološkog stanja oboljelih, a ne samo jednokratne pomoći. Otvoreni razgovori, bilo s profesionalcima bilo unutar grupa podrške, mogu znatno smanjiti osjećaj izoliranosti i straha te pomoći oboljelima da lakše prihvate promjene koje bolest donosi.
Za Jelenu, ključ je u kombinaciji – stručna pomoć, ali i podrška najbližih.
– Uz obitelj, prijatelje i sve oko sebe, nekako guramo dalje – kaže.
U toj rečenici možda je i najjednostavnije sažeta stvarnost života s dijagnozom karcinoma: put nije lak, ali uz podršku – medicinsku i psihološku – postaje podnošljiviji.
(Vedran Balen)
