Gotovo bezopasna pojava za odrasle, herpes na usni predstavlja veliku opasnost za novorođenčad i bebe čiji se imunosni sustav još nije razvio.
Mali, bolni mjehurić na usni za većinu je odraslih tek neugodna i prolazna smetnja. No, kada se u domu nalazi novorođenče ili mala beba, ta ista, naizgled bezopasna pojava postaje izvor ozbiljne opasnosti. Virus Herpes simplex tip 1 (HSV-1), koji prema procjenama nosi oko 70 posto odrasle populacije, kod najmlađih može izazvati neonatalni herpes – rijetku, ali razornu bolest. Problem leži u činjenici da bebe, osobito u prvih šest tjedana života, nemaju razvijen imunosni sustav koji bi se mogao boriti protiv infekcije koja se kod njih širi iznimno brzo.
Virus se prenosi izravnim kontaktom
Glavni uzrok zabrinutosti je nerazvijenost obrambenog mehanizma novorođenčeta. Dok se tijelo odrasle osobe uspješno bori s virusom i ograničava ga na lokalizirano područje, kod bebe se infekcija može neometano proširiti na vitalne organe. Najteži oblici bolesti uključuju upalu mozga (encefalitis) i diseminirani herpes, kod kojeg virus napada više organa istovremeno, poput jetre i pluća.
Poljubac osobe s aktivnim herpesom, čak i onaj u čelo ili ruku, predstavlja najveći rizik. Virus je najzarazniji kada je mjehurić vidljiv, no može se prenijeti i putem sline ili dodira neposredno prije izbijanja, u fazi kada osoba osjeća samo svrab ili zatezanje na usni.
Virus se prenosi iznimno lako, najčešće izravnim kontaktom. Poljubac osobe s aktivnim herpesom, čak i onaj u čelo ili ruku, predstavlja najveći rizik. Virus je najzarazniji kada je mjehurić vidljiv, no može se prenijeti i putem sline ili dodira neposredno prije izbijanja, u fazi kada osoba osjeća samo svrab ili zatezanje na usni. Osim poljupcima, virus se širi i neopranim rukama. Dovoljno je da osoba nesvjesno dodirne svoj herpes, a zatim bebu, njezinu dudu, bočicu ili igračku, i prijenos je moguć. Zbog toga je higijena ruku apsolutni prioritet za svakoga tko je u kontaktu s djetetom.
Problem leži u činjenici da bebe, osobito u prvih šest tjedana života, nemaju razvijen imunosni sustav koji bi se mogao boriti protiv infekcije koja se kod njih širi iznimno brzo.
Postoji i određena prirodna zaštita, ali ona nije zajamčena. Majke koje su preboljele herpes znatno prije trudnoće razvile su antitijela koja tijekom trudnoće prenose na svoje dijete putem posteljice. Ta antitijela pružaju bebi pasivni imunitet koji traje prvih nekoliko mjeseci života i značajno smanjuje rizik od teškog oblika bolesti. Međutim, najveća opasnost prijeti bebama čije majke nikada nisu bile zaražene herpesom, pa stoga nemaju antitijela koja bi im mogle prenijeti. U tom su slučaju bebe potpuno nezaštićene od infekcije koju mogu dobiti od oca, rodbine ili bilo koje druge osobe s aktivnim herpesom.
Što nikada ne smijete raditi
Kada imate aktivan herpes i bebu u kući, opreza nikad dosta. Prvo i najvažnije pravilo je potpuna zabrana ljubljenja bebe. Nije važno radi li se o poljupcu u usta, lice ili čak ruke koje beba može staviti u usta – svaki je kontakt rizičan. Jednako je strogo zabranjeno dijeliti pribor za jelo, čaše, ručnike ili bilo kakve druge osobne predmete. Posebno opasna navika koje se roditelji moraju odreći jest “čišćenje” dude varalice vlastitim ustima, jer se tako virus izravno prenosi u bebina usta. Ako se, u rijetkim slučajevima, herpes pojavi na dojci ili bradavici, dojenje s te strane mora se odmah prekinuti sve dok rana u potpunosti ne zacijeli.
Kako prepoznati simptome kod bebe?
Simptomi neonatalnog herpesa mogu biti nejasni i lako ih je zamijeniti za znakove neke druge, manje opasne bolesti. Obično se pojavljuju između dva i 12 dana nakon izlaganja virusu. Roditelji bi trebali obratiti pozornost na bilo kakve promjene u ponašanju i izgledu djeteta. Jedan od najočitijih znakova je pojava malih mjehurića ili ranica na koži, oko usta ili očiju, no važno je znati da neće svaka zaražena beba razviti osip. Drugi rani simptomi uključuju iznenadno odbijanje hrane, povišenu temperaturu (iznad 38°C) ili, obrnuto, neuobičajeno nisku temperaturu. Beba može postati i pretjerano pospana, letargična, “mlohava” ili, pak, iznimno razdražljiva i neutješno plakati.
Drugi rani simptomi uključuju iznenadno odbijanje hrane, povišenu temperaturu (iznad 38°C) ili, obrnuto, neuobičajeno nisku temperaturu. Beba može postati i pretjerano pospana, letargična, “mlohava” ili, pak, iznimno razdražljiva i neutješno plakati.
Ukoliko se stanje pogorša, simptomi postaju dramatičniji i zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć. To uključuje poteškoće s disanjem, poput ubrzanog ili isprekidanog disanja te stenjanja, kao i promjenu boje kože u plavkastu ili sivkastu (cijanoza), što je posebno vidljivo na usnama i jeziku. Bilo kakvi trzaji udova nalik na napadaje, neobičan, prodoran i piskutav plač ili stanje u kojem je bebu iznimno teško probuditi, znakovi su za hitan odlazak u bolnicu. U slučaju sumnje na herpes, ne treba čekati – rana dijagnoza i primjena antivirusne terapije jedini su način da se spriječe najteže posljedice.
Prevencija je ključna
Najbolja zaštita za bebu je prevencija. Apsolutno najvažnija mjera jest redovito i temeljito pranje ruku sapunom i vodom prije svakog kontakta s bebom, bilo da se radi o hranjenju, presvlačenju ili maženju. To se pravilo odnosi na roditelje, ali i na sve posjetitelje. Osobe s aktivnim herpesom trebale bi, uz izbjegavanje poljubaca, prekriti mjehurić posebnim flasterom za herpes kako bi se smanjila mogućnost slučajnog dodira. Prilikom bliskog kontakta, poput hranjenja ili nošenja, preporučuje se i nošenje zaštitne maske za lice. Antivirusne kreme treba nanositi isključivo štapićem za uši, nikako prstima, kako se virus ne bi proširio na ruke, a zatim i na druge površine ili osobe. ( Ordinacija.hr )
