Ipak, važno je razumjeti da povišena vrijednost ne znači automatski dijagnozu raka, kao što ni niska ne isključuje opasnost.
Rak jajnika s razlogom nosi zloglasni nadimak “tihi ubojica” jer se zbog nespecifičnih simptoma u više od 60 posto slučajeva dijagnosticira tek u uznapredovalom stadiju, što drastično smanjuje izglede za preživljenje. Upravo zato, svaki ultrazvučni nalaz koji pokaže postojanje mase ili ciste u zdjelici kod pacijentica izaziva veliku zabrinutost i otvara niz pitanja o prirodi promjene. Kako bi liječnici što preciznije procijenili je li otkrivena tvorba dobroćudna ili potencijalno zloćudna, razvijeni su moderni alati, a jedan od najvažnijih danas je ROMA indeks. On služi kao statistički putokaz koji pomaže u donošenju odluke o daljnjem liječenju, ali je ključno znati da on nije i ne može biti konačna dijagnoza.
Nije klasična dijagnostička pretraga
ROMA indeks (engl. Risk of Ovarian Malignancy Algorithm) nije klasična dijagnostička pretraga koja potvrđuje bolest, već sofisticirani matematički algoritam. Njegova svrha je procijeniti statističku vjerojatnost da je novootkrivena masa u zdjelici zapravo epitelni karcinom jajnika. Izračun se temelji na kombinaciji triju ključnih parametara: vrijednosti tumorskog markera CA 125, vrijednosti novijeg i specifičnijeg markera HE4 (Human Epididymis Protein 4) te menopauzalnog statusa žene. Snaga ovog indeksa leži upravo u sinergiji dvaju markera. Naime, CA 125 je dugo bio standard, ali je poznat po niskoj specifičnosti jer njegove vrijednosti mogu biti povišene i kod brojnih benignih stanja poput endometrioze, mioma, upalnih bolesti zdjelice ili čak tijekom menstruacije. S druge strane, HE4 je znatno rjeđe povišen kod dobroćudnih bolesti, pa njegova kombinacija s CA 125, ugrađena u ROMA algoritam, pruža znatno veću pouzdanost u razlikovanju benignih od malignih promjena.
Za žene u premenopauzi, vrijednost indeksa manja od 1.14 smatra se niskim rizikom, dok vrijednost jednaka ili veća od 1.14 ukazuje na visok rizik.
Rezultat ROMA indeksa pacijentice svrstava u kategoriju niskog ili visokog rizika za malignitet, a granične vrijednosti strogo su definirane ovisno o menopauzalnom statusu. Za žene u premenopauzi, vrijednost indeksa manja od 1.14 smatra se niskim rizikom, dok vrijednost jednaka ili veća od 1.14 ukazuje na visok rizik. Kod žena u postmenopauzi, granica je postavljena više, pa se vrijednost manja od 2.99 smatra niskim rizikom, a sve iznad toga visokim. Glavna klinička svrha ove podjele jest pomoći liječniku u ključnoj odluci, a to je treba li pacijenticu s otkrivenom masom uputiti izravno ginekološkom onkologu na operativni zahvat. Dokazano je da pacijentice s karcinomom jajnika imaju značajno bolje ishode liječenja ako ih operira subspecijalist ginekološke onkologije u specijaliziranom centru.
Unatoč svojoj velikoj korisnosti, ROMA indeks ima i značajna ograničenja koja pacijentice i liječnici moraju imati na umu. Prije svega, ovo nije test za probir (screening) i ne bi se smio koristiti kod zdravih žena bez simptoma ili bez prethodno utvrđene mase na jajniku.
Unatoč svojoj velikoj korisnosti, ROMA indeks ima i značajna ograničenja koja pacijentice i liječnici moraju imati na umu. Prije svega, ovo nije test za probir (screening) i ne bi se smio koristiti kod zdravih žena bez simptoma ili bez prethodno utvrđene mase na jajniku. Njegova primjena u općoj populaciji s niskom prevalencijom bolesti dovela bi do velikog broja lažno pozitivnih rezultata i posljedično nepotrebnih invazivnih zahvata. Također, algoritam nije validiran za trudnice, žene mlađe od 18 godina ili pacijentice koje su već podvrgnute kemoterapiji. Važno je naglasiti da ni povišen indeks nije apsolutna potvrda raka, kao što ni nizak nalaz u potpunosti ne isključuje malignu bolest. Konačna i jedina sigurna dijagnoza karcinoma jajnika postavlja se isključivo patohistološkom analizom tkiva dobivenog nakon operacije.
Kada je ROMA indeks najpouzdaniji?
Brojne znanstvene studije i meta-analize potvrdile su visoku dijagnostičku točnost ROMA indeksa, posebice kod žena u postmenopauzi, gdje pokazuje superiorne rezultate u odnosu na pojedinačno mjerenje markera CA 125 ili HE4. Ipak, njegova prava vrijednost dolazi do izražaja kada se interpretira u širem kliničkom kontekstu. To znači da se nalaz ROMA indeksa nikada ne gleda izolirano, već se obavezno mora razmatrati zajedno s nalazima detaljnog kliničkog pregleda i slikovnih metoda, prvenstveno transvaginalnog ultrazvuka s Color Dopplerom. Tek spoj svih tih informacija omogućuje liječniku donošenje najbolje moguće odluke za pacijenticu.
Novi alati u dijagnostici
Medicina neprestano napreduje, pa tako i alati za procjenu rizika od raka jajnika. Iako je ROMA indeks i dalje jedan od najčešće korištenih i najpouzdanijih, važno je znati da postoje i drugi, još kompleksniji modeli. Jedan od takvih je ADNEX model, koji osim tumorskih markera uključuje i devet različitih kliničkih i ultrazvučnih parametara kako bi procijenio rizik. Neke studije pokazale su da ADNEX može imati još bolju diskriminacijsku sposobnost od ROMA indeksa. To samo potvrđuje da je ROMA indeks iznimno važan, ali i samo jedan korak u složenom procesu dijagnostike koji zahtijeva multidisciplinaran pristup i korištenje svih raspoloživih alata kako bi se na vrijeme prepoznala ova opasna bolest.
( Ordinacija.hr )
