Novo brazilsko istraživanje objavljeno u prestižnom časopisu Neurology izazvalo je globalnu zabrinutost. Znanstvenici su otkrili uznemirujuću vezu između redovite konzumacije umjetnih zaslađivača i ubrzanog starenja mozga, no stručna zajednica upozorava na preuranjene zaključke.
Opsežna studija sa Sveučilišta u São Paulu donosi zabrinjavajuće vijesti za ljubitelje “light” i “zero” proizvoda. Istraživanje je pokazalo da su osobe koje su konzumirale najveće količine određenih umjetnih zaslađivača – ekvivalent samo jednoj dijetalnoj limenci gaziranog pića dnevno – doživjele značajno brži pad kognitivnih funkcija. Prema riječima voditeljice studije, dr. Claudije Kimie Suemoto, kod tih je pojedinaca zabilježen čak 62% brži globalni kognitivni pad u usporedbi s onima koji su konzumirali najmanje zaslađivača, što je ekvivalentno starenju mozga od dodatnih 1,6 godina. Čak i umjerena konzumacija, otprilike trećina spomenute količine, bila je povezana s 35% bržim padom, odnosno starenjem mozga od 1,3 godine. Ovi se zaslađivači masovno koriste u ultraprerađenoj hrani, od jogurta i deserata do energetskih napitaka, često pod krinkom “zdravije” alternative šećeru.
Razdoblje od osam godina
Istraživanje je pratilo gotovo 13.000 odraslih Brazilaca u dobi od 35 do 75 godina tijekom prosječnog razdoblja od osam godina. Na početku studije prikupljeni su detaljni podaci o njihovim prehrambenim navikama, a kognitivne sposobnosti, poput verbalne fluentnosti, radne memorije i brzine obrade informacija, testirane su tri puta tijekom trajanja studije. Znanstvenici su analizirali unos sedam popularnih zaslađivača: aspartama, saharina, acesulfama-K, eritritola, ksilitola i sorbitola. Svi su, osim jednog, povezani s bržim kognitivnim propadanjem. Jedina iznimka bio je tagatoza, rijetki šećer koji nije pokazao povezanost s negativnim ishodima.
Posebno su se istaknula dva nalaza. Prvo, veza između visoke konzumacije zaslađivača i kognitivnog pada bila je najizraženija kod osoba mlađih od 60 godina, što sugerira da prehrambene navike u srednjoj životnoj dobi mogu imati dugoročne posljedice na zdravlje mozga desetljećima kasnije. Drugo, učinak je bio još snažniji kod osoba s dijabetesom. Dr. Suemoto objašnjava da dijabetes sam po sebi predstavlja rizik za kognitivno zdravlje, a veća izloženost zaslađivačima, koje dijabetičari češće koriste, vjerojatno čini mozak još ranjivijim. Iako studija ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu, stručnjaci teoretiziraju da bi mehanizam mogao uključivati promjene u crijevnom mikrobiomu i poticanje upalnih procesa koji posredno štete mozgu.
Međutim, brojni znanstvenici pozivaju na oprez pri tumačenju ovih rezultata. Ističu kako je riječ o opservacijskoj studiji koja može utvrditi samo korelaciju, ali ne i uzročnost. Kritike se odnose na činjenicu da su podaci o prehrani prikupljeni samo jednom, na početku studije, te se temelje na samoprocjeni sudionika, što je podložno pogreškama. Također, metodologija koja sve zaslađivače, unatoč njihovim kemijskim razlikama, svrstava u jednu skupinu smatra se problematičnom. Postoji i mogućnost obrnute uzročnosti, osobito kod dijabetičara, koji zbog svoje bolesti češće posežu za zaslađivačima, a istovremeno imaju veći rizik od kognitivnog pada.
Zašto studiju treba uzeti s oprezom
Međunarodno udruženje zaslađivača (ISA) reagiralo je priopćenjem u kojem ističe da je sigurnost zaslađivača s malo ili bez kalorija dosljedno potvrđena od strane vodećih svjetskih zdravstvenih autoriteta, poput američke Agencije za hranu i lijekove (FDA). Naglašavaju kako ovi aditivi prolaze rigorozne toksikološke procjene prije odobrenja te se za svaki određuje prihvatljivi dnevni unos (ADI), koji predstavlja količinu sigurnu za doživotnu svakodnevnu konzumaciju. Iako je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2023. godine objavila smjernicu koja ne preporučuje zaslađivače za kontrolu tjelesne težine, to ne implicira njihovu toksičnost, već činjenicu da nisu lijek za mršavljenje.
Konačni zaključak stručnjaka nije povratak šećeru, čiji su štetni učinci na zdravlje, uključujući i mozak, dobro dokumentirani. Umjesto toga, preporučuje se postupan rad na smanjenju ukupne potrebe za slatkim okusom i okretanje prehrani temeljenoj na cjelovitim, neprerađenim namirnicama bogatim vlaknima, poput voća, povrća i cjelovitih žitarica. Iako se kao alternativa spominju prirodni šećeri poput meda ili javorovog sirupa, važno je zapamtiti da su i oni metabolički samo šećeri. Stoga, ključ za dugoročno zdravlje mozga leži u umjerenosti i svjesnom odabiru hrane, a ne u jednostavnoj zamjeni jedne vrste slatkoće drugom. ( Ordinacija.hr )
