Seboreični dermatitis je kronično upalno stanje koje pogađa milijune ljudi, uzrokujući neugodan svrbež, crvenilo i ljuštenje kože. Iako lijeka za potpuno i trajno izlječenje nema, postoje brojni učinkoviti medicinski i prirodni načini kako simptome držati pod kontrolom i vratiti narušeno samopouzdanje.
Seboreični dermatitis predstavlja jedan od najčešćih dermatoloških izazova današnjice, manifestirajući se kao kronična, ponavljajuća upalna bolest koja prvenstveno zahvaća područja kože bogata žlijezdama lojnicama. Iako se često pogrešno smatra tek estetskim problemom ili običnom prhuti, ovo stanje može biti iznimno neugodno i fizički i psihički za oboljelu osobu. Karakteriziraju ga eritematozne mrlje prekrivene masnim, žućkastim ljuskama koje se najčešće pojavljuju na vlasištu, ali i na središnjem dijelu lica, osobito oko nosa, obrva, ušiju te na prsima i leđima. Pacijenti se nerijetko žale na intenzivan svrbež koji može varirati od blagog do nepodnošljivog, a često je prisutan i osjećaj pečenja na zahvaćenim područjima. Osim fizičke nelagode, vidljive lezije na licu i ramenima prekrivenim ljuskicama mogu dovesti do značajnog pada samopouzdanja, socijalne anksioznosti i emocionalnog stresa, stvarajući začarani krug jer upravo stres dodatno pogoršava simptome bolesti. Kod dojenčadi se ovo stanje naziva tjemenica i obično je prolaznog karaktera, dok kod odraslih bolest poprima kroničan tijek s fazama poboljšanja i pogoršanja, značajno utječući na kvalitetu života.
Zimi se simptomi pogoršavaju
Razumijevanje uzroka dermatitisa ključno je za njegovo uspješno liječenje, no etiologija ovog stanja još uvijek nije u potpunosti razjašnjena već se smatra multifaktorijalnom. Znanstvenici se slažu da ključnu ulogu igra interakcija između pojačanog lučenja loja (sebuma), prisutnosti kvasca iz roda Malassezia te individualnog imunološkog odgovora domaćina. Malassezia je gljivica koja prirodno nastanjuje kožu većine ljudi, hraneći se lipidima iz sebuma, no kod osoba sklonih seboroičnom dermatitisu dolazi do prekomjernog razmnožavanja ovog mikroorganizma ili pretjerane imunološke reakcije na njegove nusprodukte. Važno je napomenuti da seboroični dermatitis nije zarazan i nije posljedica loše higijene, što je česta zabluda koja dodatno stigmatizira oboljele. Genetika također igra važnu ulogu, pa je vjerojatnost razvoja bolesti veća ako je netko u obitelji već imao slične probleme. Osim toga, okolišni čimbenici poput hladnog i suhog vremena zimi često dovode do pogoršanja simptoma, dok se stanje ljeti, uslijed djelovanja UV zraka koje inhibiraju rast gljivica, kod mnogih pacijenata poboljšava.
Za razliku od psorijaze, koja se obično manifestira oštro ograničenim plakovima sa srebrnasto-bijelim ljuskama, ljuske kod seboroičnog dermatitisa su masnije i žućkaste, a rubovi lezija slabije definirani.
Dijagnostika seboreičnog dermatitisa primarno se temelji na kliničkoj slici i povijesti bolesti, a iskusni dermatolozi prepoznaju stanje pregledom karakterističnih lezija na tipičnim mjestima. Međutim, diferencijalna dijagnoza može biti izazovna jer se simptomi mogu preklapati s drugim kožnim bolestima, posebice psorijazom, rozacejom ili atopijskim dermatitisom. Za razliku od psorijaze, koja se obično manifestira oštro ograničenim plakovima sa srebrnasto-bijelim ljuskama, ljuske kod seboroičnog dermatitisa su masnije i žućkaste, a rubovi lezija slabije definirani. Ponekad se ova dva stanja mogu javiti istovremeno, što se naziva sebopsorijaza. Određena zdravstvena stanja povećavaju rizik od razvoja težih oblika bolesti, uključujući neurološke poremećaje poput Parkinsonove bolesti, te stanja oslabljenog imuniteta poput HIV-a, gdje se bolest javlja u znatno većem postotku nego u općoj populaciji. Također, hormonske promjene, nezdrava prehrana bogata šećerima i kvascima te konzumacija alkohola mogu djelovati kao okidači za nove upalne epizode.
Liječenje seboreičnog dermatitisa zahtijeva strpljenje i dosljednost jer je cilj terapije kontrola simptoma i prevencija novih izbijanja, a ne trajno izlječenje koje za sada nije moguće. Pristup liječenju ovisi o dobi pacijenta, zahvaćenom području i težini kliničke slike. Edukacija pacijenta o pravilnoj njezi kože, izbjegavanju agresivnih sapuna i korištenju prilagođene dermokozmetike sastavni je dio uspješnog terapijskog plana.
Terapijske strategije
Kada je riječ o liječenju vlasišta, koje je najčešće zahvaćeno područje, zlatni standard predstavljaju medicinski šamponi. Ovi proizvodi sadrže aktivne sastojke poput ketokonazola, cinkovog piritiona, selenijevog sulfida, salicilne kiseline. Za maksimalnu učinkovitost, dermatolozi savjetuju da se šampon umasira u vlasište i ostavi da djeluje 5 do 10 minuta prije ispiranja, čime se omogućuje prodiranje aktivnih tvari u kožu. U početnoj fazi liječenja šamponi se koriste dva do tri puta tjedno, a nakon smirivanja simptoma upotreba se prorjeđuje na jednom tjedno ili rjeđe radi održavanja stanja. Često se preporučuje i rotacija šampona s različitim aktivnim sastojcima svakih nekoliko mjeseci kako bi se spriječilo da gljivice razviju otpornost na određeni lijek. Kod tvrdokornih naslaga na vlasištu, prije pranja se mogu koristiti uljni pakunzi s maslinovim ili mineralnim uljem koji omekšavaju ljuske i olakšavaju njihovo mehaničko uklanjanje.
U početnoj fazi liječenja šamponi se koriste dva do tri puta tjedno, a nakon smirivanja simptoma upotreba se prorjeđuje na jednom tjedno ili rjeđe radi održavanja stanja
Osim farmakološkog liječenja, promjene u životnom stilu i prehrani mogu značajno doprinijeti kontroli bolesti. Iako ne postoje stroge dijete koje garantiraju izlječenje, mnogi pacijenti primjećuju poboljšanje nakon smanjenja unosa rafiniranih šećera, kvasca i zasićenih masti, te uvođenjem protuupalne prehrane bogate omega-3 masnim kiselinama, koje se nalaze u plavoj ribi, lanenim sjemenkama i orasima. Probiotici također mogu biti korisni u uspostavljanju ravnoteže crijevne i kožne flore. Smanjenje stresa kroz tehnike opuštanja, redovitu tjelovježbu i dovoljno sna igra nezanemarivu ulogu u prevenciji recidiva, s obzirom na to da je stres jedan od glavnih okidača upalnih procesa u tijelu. Za one koji preferiraju prirodniji pristup, ulje čajevca (razrijeđeno) ili gel aloe vere mogu pružiti olakšanje zbog svojih antimikrobnih i umirujućih svojstava, no potreban je oprez zbog mogućih alergijskih reakcija.
Seboreični dermatitis je stanje koje zahtijeva individualan pristup i često metodu pokušaja i pogrešaka dok se ne pronađe optimalna kombinacija proizvoda i navika koja odgovara pojedinom pacijentu. Ključ uspjeha leži u kontinuiranoj njezi kože čak i u fazama kada simptomi nisu prisutni, kako bi se ojačala kožna barijera i spriječila nova pogoršanja. ( Ordinacija.hr )
