Zašto se bebe bude noću, koliko drijemeži u pokretu pomažu i što je normalno – stručnjaci razotkrivaju najčešće zablude i daju praktične savjete.
Ako ste roditelj, vjerojatno ste se barem jednom probudili noću uz bebin plač i pomislili: “Zašto ona opet ne spava cijelu noć?” Spavanje beba može biti jednako čarobno koliko i iscrpljujuće, a informacije koje nalazimo online ili u knjigama često dodatno zbunjuju i zabrinjavaju roditelje.
Možda ste čuli da bebe “trebaju spavati 12 sati noću”, da dnevni drijemeži nužno poboljšavaju noćni san ili da će dijete prestati buditi se noću čim ga naučite na pravila. Istina je, međutim, da su mnoga uvjerenja oko spavanja beba zapravo mitovi, piše BBC.
1. Većina beba ne spava “kroz noć”
San “kroz noć” za roditelje često je ideal kojem teže, no stvarnost je drugačija. Velike studije pokazuju da je buđenje noću kod beba gotovo pravilo, a ne iznimka.
Primjerice, istraživanje provedeno na više od 55.000 beba u Norveškoj pokazalo je da gotovo sedam od deset šestomjesečnih beba barem jednom probudi noću, dok se više od četvrtine 18-mjesečnih beba također budi. Slično, finska studija na 5.700 djece pokazala je da su se bebe od tri, šest i osam mjeseci u prosjeku budile više od dva puta po noći, dok su se 12-mjesečne budile 1,8 puta.
No, kako bebe rastu, broj noćnih buđenja se smanjuje. Dok se gotovo osam od deset osmomjesečnih beba budilo noću, samo četvrtina dvogodišnjaka imala je takva buđenja. Roditelji trebaju znati da su jedno do tri buđenja noću u prvih godinu dana života potpuno uobičajena i ne predstavljaju znak problema. Ipak, svaka beba je individualna, pa neka mogu imati i više buđenja.
2. Noćna buđenja nisu uvijek “normalna”
Neki roditelji čuju savjet da će se djeca buditi noću dok ih se ne nauči drugačije, no to ne odražava stvarnost. Većina beba s vremenom sama stabilizira svoj san, ali ponekad česta buđenja mogu ukazivati na zdravstvene probleme.
Primjerice, nedostatak željeza, koji pogađa oko 15% malodobne djece u SAD-u, može izazvati česta noćna buđenja, nemir i poteškoće s uspavljivanjem. Ostali uzroci uključuju alergije na hranu, refluks (GERB), upale uha, ali i poremećaje spavanja poput opstruktivne apneje, koja pogađa oko 6% djece, s vrhuncem između druge i šeste godine života.
Roditelji koji primijete česta buđenja, plač ili poteškoće s uspavljivanjem, posebno uz druge simptome poput gubitka apetita, iritabilnosti ili problema s rastom, trebaju se posavjetovati s pedijatrom. Pravovremeno prepoznavanje problema može spriječiti kronične poteškoće sa snom.
3. Za većinu beba 12 sati sna po noći je dosta
U online savjetima o spavanju beba često ćete naići na preporuku od 12 sati sna noću. Iako neka djeca stvarno trebaju toliko sna, mnoge spavaju kraće, a prerano polaganje u krevet može izazvati nemir, borbe oko spavanja ili rano ustajanje.
Australska studija na 5.000 beba pokazala je da djeca do gotovo pet godina spavaju u prosjeku 11 sati po noći, a slično je u drugim dijelovima svijeta. Primjerice, bebe u Australiji spavaju oko 10,17 sati, u Kanadi 9,96 sati, u UK 10,51 sati, dok su u Tajvanu i Hong Kongu prosjeci niži – 8,73, odnosno 9,02 sati.
Stručne organizacije, poput Američke akademije za medicinu spavanja, preporučuju ukupno 12–16 sati sna u 24 sata za bebe od četiri do 12 mjeseci i 11–14 sati za djecu od jedne do dvije godine, ne specificirajući koliko od toga treba biti noću, a koliko u drijemežima. Važno je znati da je normalno da djeca spavaju različito i da se ne može striktno primjenjivati “idealni” raspored.
4. Dnevni drijemeži u pokretu su oporavljajući
Postoji mit da drijemeži u kolicima, nosiljci ili u automobilu nisu oporavljajući. Ipak, znanstvena istraživanja pokazuju suprotno.
Studija na 64 dvomjesečne bebe pokazala je da su se bebe češće uspavljivale i rjeđe plakale kada su ih nježno ljuljali. Kod beba s opstruktivnom apnejom, ljuljanje je prepolovilo broj epizoda.
Istraživanja na odraslima također pokazuju da nježno ljuljanje povećava vrijeme provedeno u dubokom snu i pomaže u konsolidaciji pamćenja. Ovo je logično, jer su bebe provele oko 90% vremena spavajući dok su još bile u maternici, većinom dok su majke hodale i “ljuljale” ih u utrobi.
Stoga roditelji mogu biti sigurni da drijemeži u kolicima ili nosiljci nisu štetni i da mogu imati blagotvoran učinak na san, posebno kod beba koje se teško uspavljuju.
5. Spavanje ne “rađa” spavanje
Mnogi roditelji vjeruju da dulji dnevni san automatski znači bolji noćni san, no većina istraživanja to ne potvrđuje. Kod starije djece i one predškolske dobi, dulji drijemeži često dovode do duljeg uspavljivanja i češćih noćnih buđenja.
Jedna studija koja je koristila objektivne mjere spavanja pokazala je da kod šestomjesečnih beba dulji dnevni san gotovo nije utjecao na noćni san. Kod 24-tjednih beba pak duži drijemež bio povezan s nešto više sna noću, a razlika je bila minimalna: dodatni sat drijemeža rezultirao je samo 14 minuta više noćnog sna.
Glavni razlog tome leži u tzv. “pritisku sna” – biologiji koja regulira spavanje. Ako je beba prespavala dan, bit će joj teže zaspati navečer. Svaka beba ima individualne potrebe za snom i ne može se prisiliti da spava više nego što joj tijelo treba.
Savjeti za roditelje:
- Budite strpljivi – noćna buđenja u prvih godinu dana života su normalna.
- Promatrajte obrasce spavanja svoje bebe, ali se nemojte uspoređivati s “idealnim” satima spavanja iz knjiga ili s interneta.
- Pratite zdravlje bebe – česta buđenja, plač i nemir mogu ponekad biti znak zdravstvenog problema.
- Dnevni drijemeži, pa i u pokretu, nisu štetni i mogu pomoći u oporavku.
- Prihvatite individualne potrebe vaše bebe i prilagodite raspored spavanja prema njezinim signalima.
Spavanje beba složen je proces, ali razumijevanje znanstvenih činjenica i razotkrivanje mitova može roditeljima smanjiti stres i pomoći im da razviju zdrav odnos prema spavanju svog djeteta.
(Ordinacija.hr)
