Sumnjate na ADHD kod svog djeteta? Sve što trebate znati o dijagnozi i testiranju

Sveobuhvatan vodič za roditelje o prepoznavanju simptoma ADHD-a kod djece, postupku dijagnostike, testiranju i koracima koje možete poduzeti.

Ako vaše dijete, član obitelji ili vi sami pokazujete poteškoće s koncentracijom, impulzivnošću ili pretjeranom aktivnošću, liječnik vam može preporučiti testiranje na ADHD (poremećaj pažnje s hiperaktivnošću).

Procjena ADHD-a, koju stručnjaci ponekad nazivaju i ADHD evaluacija, nije običan test s pitanjima i odgovorima, već je riječ o sveobuhvatnoj medicinsko-psihološkoj procjeni koja pomaže utvrditi ima li osoba ADHD ili možda drugi sličan poremećaj.

Što je zapravo ADHD?

ADHD (Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder) je neurobiološki razvojni poremećaj koji najčešće počinje u djetinjstvu, ali može trajati i kroz odraslu dob. Ranije se razlikovao oblik bez hiperaktivnosti, poznat kao ADD (poremećaj pažnje), no danas se i on smatra jednim od podtipova ADHD-a.

Osobe s ADHD-om mogu imati teškoće s:

• održavanjem pažnje i koncentracije
• organizacijom zadataka
• impulzivnim ponašanjem
• hiperaktivnošću
• dovršavanjem aktivnosti ili praćenjem uputa

Ovisno o tipu i jačini simptoma, ADHD može značajno utjecati na uspjeh u školi, poslu, obiteljskim odnosima i svakodnevnim aktivnostima.

Kada potražiti procjenu ADHD-a?

Procjena ADHD-a obično se pokreće kada roditelji, učitelji ili liječnici primijete da dijete ima trajne probleme s pažnjom, praćenjem uputa, učenjem ili ponašanjem. Slično vrijedi i za odrasle – mnogi od njih prepoznaju simptome tek kasnije u životu, kada poteškoće postanu izraženije u poslu ili odnosima.

Preporuke Američke akademije pedijatrije (AAP) potiču liječnike da redovito prate dječje ponašanje kroz razgovore s roditeljima, učiteljima i drugim skrbnicima, u više okruženja – kod kuće, u školi i na izvanškolskim aktivnostima.

Rano prepoznavanje simptoma i pravovremena dijagnoza mogu značajno poboljšati kvalitetu života, jer ADHD često prate i poteškoće u učenju, emocionalni problemi ili problemi u ponašanju.

Kako izgleda proces testiranja kod djece?

Ako sumnjate da vaše dijete ima ADHD, prvi korak je posjet pedijatru. Obratite se liječniku ako:

• dijete ima poteškoće s koncentracijom, mirnim sjedenjem ili čekanjem na red
• ponašanje ometa školsku izvedbu ili odnose s drugima
• primjećujete impulzivnost, česte ispade ljutnje ili zaboravljivost

ADHD kod odraslih

Iako se ADHD najčešće dijagnosticira u djetinjstvu, simptomi se mogu zadržati i u odrasloj dobi.
Procjenjuje se da oko 4% odraslih osoba redovito pokazuje ponašanja tipična za ADHD – često prisutna od djetinjstva, ali nikad prepoznata.

Kod odraslih se simptomi mogu očitovati drugačije nego kod djece. Češće se radi o problemima s koncentracijom, organizacijom, planiranjem vremena, emocionalnom regulacijom i dovršavanjem zadataka, dok hiperaktivnost može biti manje izražena.

Ako sumnjate da imate ADHD, razgovarajte sa svojim liječnikom ili psihijatrom koji može preporučiti detaljnu procjenu.

Tko provodi ADHD procjenu?

Procjenu obično provodi pedijatar, psihijatar, klinički psiholog ili liječnik obiteljske medicine s iskustvom u dijagnostici razvojnih i ponašajnih poremećaja. U složenijim slučajevima, liječnik može uputiti dijete ili odraslu osobu stručnjaku za neuropsihologiju ili dječju psihijatriju.

Kako izgleda ADHD testiranje?

U Hrvatskoj se procjena i dijagnostika ADHD-a najčešće provode prema smjernicama DSM‑5 ili njegove revizije DSM‑5‑TR, koje koriste psihijatri, psiholozi, pedijatri i defektolozi kao međunarodno priznati standard. Iako DSM‑5‑TR nije službeni zakonski dokument hrvatskog zdravstvenog sustava, njegova primjena omogućuje dosljednu i pouzdanu procjenu simptoma ADHD-a.

Dijagnostički proces obično uključuje tri osnovna koraka:

1. Identifikacija simptoma i procjena utjecaja na svakodnevno funkcioniranje

Stručnjak prikuplja podatke o ponašanju djeteta ili odrasle osobe kod kuće, u školi, na poslu i u drugim situacijama, te procjenjuje koliko simptomi otežavaju svakodnevni život.

2. Isključenje drugih uzroka sličnih simptoma

Liječnik ili psiholog provjerava mogu li slični simptomi biti posljedica drugih stanja, poput:

• poremećaja spavanja
• anksioznosti ili depresije
• socijalnih problema ili stresa u obitelji
• drugih medicinskih ili neuroloških stanja

3. Utvrđivanje komorbiditeta

Stručnjaci također ispituju postoje li dodatni poremećaji ili teškoće, koji se često javljaju uz ADHD, primjerice:

• poteškoće u učenju
• autizam
• intelektualni poremećaji
• anksiozni poremećaji
• poremećaji raspoloženja

Dodatni aspekti procjene u Hrvatskoj

Dostupnost procjena: dijagnostičke procedure obično se provode u pedijatrijskim i psihijatrijskim ustanovama, poliklinikama za djecu i mlade, edukacijsko-rehabilitacijskim centrima ili privatnim centrima. Postupci su često besplatni ako se provode preko HZZO-a ili školskih uputnica.

Multidisciplinarni pristup: evaluacija obično uključuje kombinaciju kliničkog intervjua, upitnika, standardiziranih testova pažnje i neuropsiholoških evaluacija.

Prilagodba lokalnim standardima: budući da neki testovi nisu normirani za hrvatsku populaciju, stručnjaci interpretiraju rezultate s oprezom.

Što sve uključuje ADHD evaluacija?

Evaluacija ADHD-a u Hrvatskoj obično je multidisciplinarna i uključuje nekoliko koraka kako bi se dijagnoza postavila pouzdano i u skladu s međunarodnim smjernicama.

1. Medicinski, fizički i neurološki pregled

Pedijatar, neurolog ili psihijatar provodi pregled kako bi se isključili drugi zdravstveni uzroci simptoma, poput poremećaja spavanja, problema sa štitnjačom, epilepsije ili drugih neuroloških stanja. Po potrebi mogu se uključiti i laboratorijske pretrage.

2. Psihološke ljestvice i upitnici

Stručnjaci koriste standardizirane upitnike i skale, primjerice Conners, T.O.V.A. ili ADHD Rating Scale, prilagođene za hrvatsku populaciju kad je to moguće. Ovi alati pomažu u bilježenju simptoma i usporedbi s referentnim kriterijima, što doprinosi objektivnoj procjeni ADHD-a.

3. Razgovori i promatranje

Liječnik ili psiholog razgovara s roditeljima, učiteljima, partnerima ili drugim relevantnim osobama kako bi prikupio višestruke perspektive ponašanja. Također, promatra se dijete ili odrasla osoba u različitim situacijama kako bi se uočili simptomi nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti.

4. Analiza povijesti razvoja i obiteljske anamneze

Stručnjaci prikupljaju podatke o trudnoći, ranom razvoju, školskim uspjesima i obiteljskoj povijesti. Ovo je ključno jer simptomi ADHD-a moraju biti prisutni od djetinjstva (najčešće prije 12. godine) kako bi se mogla postaviti dijagnoza.

Koji su kriteriji za dijagnozu?

Za postavljanje dijagnoze ADHD-a, moraju biti zadovoljeni određeni kriteriji:

• Kod djece: prisutno najmanje 6 simptoma nepažnje i/ili hiperaktivnosti-impulzivnosti tijekom najmanje 6 mjeseci.
• Kod odraslih: najmanje 5 simptoma u jednoj kategoriji tijekom 6 mjeseci.
• Simptomi moraju biti prisutni u najmanje dva okruženja (npr. dom i škola, dom i posao).
• Ponašanje mora značajno ometati svakodnevno funkcioniranje.
• Simptomi su započeli prije 12. godine života.
• Poremećaj se ne može bolje objasniti drugim stanjima poput depresije, anksioznosti ili poremećaja spavanja.

Primjeri pitanja tijekom procjene

Tijekom intervjua liječnik može postaviti pitanja poput:

• Koliko često vi ili vaše dijete imate problema dovršiti zadatak nakon što obavite teže dijelove?
• Ima li netko u vašoj obitelji slične poteškoće?
• Koliko često se nemirno pomičete rukama ili nogama kad trebate dugo sjediti?
• Koliko vas često ometaju buka ili događanja u okolini?
• Koliko često imate problema čekati svoj red?

U razgovoru se često uključuju i učitelji, partneri ili članovi obitelji, jer njihova opažanja pomažu u objektivnijem razumijevanju ponašanja u različitim situacijama.

Što sve može oponašati ADHD?

Niz drugih stanja može uzrokovati simptome slične ADHD-u, uključujući:

• anksioznost i depresiju
• poteškoće u učenju
• autizam
• epilepsiju i neotkrivene napadaje
• poremećaje rada štitnjače
• trovanje olovom
• nedostatak sna ili poremećaje spavanja

Zbog toga je stručna procjena nužna – samo liječnik može razlikovati ADHD od drugih mogućih uzroka.

Koliko traje procjena i kako se pripremiti?

Procjena ADHD-a obično traje 1 do 3 sata, no u složenijim slučajevima može potrajati i dulje.
Pripremite:

• popis svih lijekova koje dijete ili vi uzimate
• informacije o zdravstvenoj i obiteljskoj povijesti
• školske izvještaje ili mišljenja učitelja
• bilješke o ponašanju kod kuće

Nosite udobnu odjeću jer može biti obavljen i fizički pregled.

Što očekivati nakon procjene?

Ako liječnik potvrdi dijagnozu ADHD-a, razgovarat će s vama o mogućnostima liječenja, koje može uključivati:

• farmakoterapiju (lijekove)
• bihevioralne i psihoterapijske pristupe
• edukaciju i podršku roditeljima
• strategije učenja i organizacije

Liječnik može zakazati kontrolni pregled za nekoliko tjedana kako bi pratio napredak. Ako se pokaže da simptomi nisu povezani s ADHD-om, mogu se preporučiti dodatni testovi ili upućivanje drugom specijalistu.

Postoje li rizici ADHD testiranja?

Ne postoje fizički rizici povezani s procjenom ADHD-a. U rijetkim slučajevima, mogu biti potrebni dodatni laboratorijski ili neurološki testovi kako bi se isključila druga medicinska stanja – tada liječnik objašnjava sve moguće rizike.

Pomažu li online testovi?

Na internetu postoje brojni upitnici za samoprocjenu ADHD-a, no oni ne mogu postaviti dijagnozu.
Takvi testovi mogu biti koristan prvi korak u prepoznavanju mogućih simptoma, ali samo stručnjak može provesti punu evaluaciju i dijagnozu.

Vrste ADHD-a prema dijagnozi

Ako su kriteriji zadovoljeni, liječnik može dijagnosticirati jedan od četiri tipa ADHD-a:

1. Pretežno hiperaktivno/impulzivni tip – izraženi impulzivni i nemirni obrasci ponašanja, bez značajne nepažnje.
2. Pretežno nepažljivi tip (ranije ADD) – dominantna nepažnja, bez značajne hiperaktivnosti.
3. Kombinirani tip – prisutni simptomi i nepažnje i hiperaktivnosti (najčešći oblik kod djece).
4. Drugi specificirani/nespecificirani tip – kada su prisutni neki simptomi ADHD-a, ali ne u punom opsegu kriterija.

Kada možete očekivati rezultate?

Vrijeme dobivanja rezultata ovisi o složenosti procjene i eventualnim dodatnim testovima. U nekim slučajevima dijagnoza se može postaviti isti dan, dok u drugima može biti potrebno nekoliko tjedana. Liječnik će vas obavijestiti o procijenjenom roku i sljedećim koracima.

Ako sumnjate na ADHD kod sebe ili svog djeteta, obratite se liječniku – pravovremeno prepoznavanje prvi je korak prema razumijevanju i uspješnom nošenju s ovim izazovom.

(Ordinacija.hr)