Test evocirane otoakustičke emisije, poznatiji kao OAE test, ključan je i bezbolan postupak za provjeru sluha kod novorođenčadi i djece. Saznajte zašto je ovaj pregled postao standard u rodilištima i u kojim se sve situacijama koristi za rano otkrivanje mogućih problema sa sluhom.
Gotovo svaki roditelj u Hrvatskoj susreo se s pojmom OAE testa neposredno nakon rođenja djeteta, budući da je riječ o standardnom probiru sluha koji se provodi u svim rodilištima. Puni naziv, test evocirane otoakustičke emisije, zvuči složeno, no iza njega se krije iznimno jednostavan, brz i potpuno bezbolan postupak koji daje ključne informacije o funkciji unutarnjeg uha. Riječ je o objektivnoj metodi, što znači da ne ovisi o suradnji ili svjesnim reakcijama djeteta, zbog čega je idealna za testiranje novorođenčadi i vrlo male djece. Test mjeri zvukove, odnosno emisije, koje proizvode sićušne vanjske slušne stanice unutar pužnice, ključnog dijela unutarnjeg uha. Kod zdravog uha, ove stanice na zvučni podražaj odgovaraju stvaranjem vlastitog, vrlo tihog zvuka ili “eha”, koji se potom može zabilježiti.
Bez nelagode
Sam postupak izvođenja testa traje svega nekoliko minuta po uhu i ne uzrokuje nikakvu nelagodu. Zdravstveni djelatnik nježno postavlja malu, mekanu sondu u djetetov zvukovod. Ta sonda u sebi sadrži minijaturni zvučnik i vrlo osjetljiv mikrofon. Zvučnik emitira tihe, nježne zvukove, najčešće u obliku klikova ili tonova, koji putuju do unutarnjeg uha i potiču reakciju slušnih stanica. Mikrofon zatim osluškuje i bilježi povratni odgovor, odnosno spomenuti “eho” iz pužnice. Kako bi se dobili pouzdani rezultati, ključno je da dijete tijekom testa bude mirno i tiho, a okolina što je moguće manje bučna. Upravo zato se testiranje novorođenčadi najčešće provodi dok spavaju ili su tek nahranjeni i opušteni.
Glavni razlog zbog kojeg je OAE test postao zlatni standard je njegova uloga u univerzalnom probiru sluha novorođenčadi.
Rezultati testa su jednostavni i najčešće se prikazuju kao “prolaz” (engl. pass) ili “upućivanje na daljnju obradu” (engl. refer). Prolazan rezultat znači da je uređaj zabilježio urednu otoakustičku emisiju, što s velikom vjerojatnošću ukazuje na to da pužnica ispravno funkcionira i da je sluh djeteta unutar granica normale, odnosno s pragom boljim od 30 do 40 decibela. S druge strane, rezultat “refer” ne znači automatski da dijete ima trajno oštećenje sluha i ne bi trebao biti razlog za paniku. Kod novorođenčadi je čest slučaj da zaostala plodna voda u srednjem uhu, nakupine cerumena ili čak privremena začepljenost zvukovoda blokiraju put zvučnim valovima i tako onemoguće bilježenje odgovora. U takvim se situacijama testiranje ponavlja nakon nekog vremena ili se dijete upućuje na dodatne dijagnostičke pretrage.
Prema smjernicama, cilj je otkriti moguće oštećenje sluha do prvog mjeseca života, postaviti konačnu dijagnozu do trećeg te započeti s odgovarajućom intervencijom, poput slušnih pomagala ili terapije, do šestog mjeseca
Glavni razlog zbog kojeg je OAE test postao zlatni standard je njegova uloga u univerzalnom probiru sluha novorođenčadi. Rano otkrivanje oštećenja sluha od presudne je važnosti jer se sluh počinje razvijati još u maternici, a prve godine života ključne su za razvoj govora, jezika i kognitivnih vještina. Prema smjernicama, cilj je otkriti moguće oštećenje sluha do prvog mjeseca života, postaviti konačnu dijagnozu do trećeg te započeti s odgovarajućom intervencijom, poput slušnih pomagala ili terapije, do šestog mjeseca. Pravovremena reakcija djeci s oštećenjem sluha omogućuje da dosegnu govorne i jezične ishode usporedive s njihovim vršnjacima koji čuju uredno.
Kada se još dijete šalje na OAE test?
Osim rutinskog probira u rodilištu, OAE testiranje koristi se i u nizu drugih situacija tijekom djetinjstva. Liječnik ili audiolog preporučit će testiranje ako postoji bilo kakva sumnja na probleme sa sluhom, primjerice ako roditelji primijete da se dijete ne trza na glasne zvukove, ne okreće glavu prema izvoru zvuka ili ne reagira na pozive. Jedan od najčešćih razloga za upućivanje na OAE test jest kašnjenje u razvoju govora. Ako dijete ne počne gukati, brbljati ili izgovarati prve riječi u očekivanoj dobi, provjera sluha je prvi i osnovni korak u utvrđivanju uzroka. Testiranje se također provodi kod djece s poznatim faktorima rizika za oštećenje sluha. To uključuje djecu s obiteljskom povijesti nagluhosti, one čije su majke tijekom trudnoće imale određene infekcije (poput citomegalovirusa ili rubeole), nedonoščad, djecu koja su provela više od pet dana na intenzivnoj njezi, imala tešku žuticu koja je zahtijevala transfuziju krvi ili su rođena s određenim anatomskim anomalijama glave i lica. Također, OAE se koristi za praćenje stanja sluha kod djece koja su preboljela meningitis ili su primala ototoksične lijekove, poput nekih antibiotika ili kemoterapije, koji mogu oštetiti osjetljive stanice u unutarnjem uhu.
Razlika između probira i dijagnostike
Važno je razumjeti da je OAE prvenstveno metoda probira, čiji je cilj brzo i učinkovito izdvojiti djecu kod koje postoji rizik od oštećenja sluha od one kod koje taj rizik nije prisutan. Prolazan rezultat na OAE testu s velikom sigurnošću isključuje značajnije oštećenje pužnice, no test ne daje informacije o vrsti ili stupnju eventualnog gubitka sluha. Također, OAE testira isključivo funkciju pužnice, ali ne i cijeli slušni put do mozga. Postoje rjeđa stanja, poput slušne neuropatije, gdje pužnica uredno prima zvuk, ali je prijenos signala do mozga oštećen. U takvim slučajevima, OAE test može biti uredan unatoč postojanju problema sa sluhom. Upravo zbog toga, ako dijete ne prođe OAE probir ili ako postoji trajna sumnja na oštećenje sluha, upućuje se na potpunu audiološku obradu. Ona može uključivati detaljnije testove poput automatskog testa slušne evocirane aktivnosti moždanog debla (AABR), koji mjeri odgovor slušnog živca i mozga na zvuk, te bihevioralne audiometrije kod starije djece koja mogu surađivati. Ti testovi zajedno daju cjelovitu sliku o stanju sluha i omogućuju postavljanje precizne dijagnoze. ( Ordinacija.hr )
