Divertikuloza je jedno od najčešćih stanja probavnog sustava u zapadnom svijetu, a većina ljudi nije ni svjesna da ga ima dok ne dođe do komplikacija. Ključ prevencije i upravljanja simptomima leži u jednostavnim, ali presudnim promjenama u prehrani, s posebnim naglaskom na odabir pravog povrća i vlakana.
Divertikuloza je stanje koje karakterizira pojava malih, vrećastih izbočenja, poznatih kao divertikuli, na stijenci debelog crijeva. Iako zvuči zabrinjavajuće, velika većina ljudi, procjenjuje se čak 80 do 85 posto, živi s divertikulima bez ikakvih simptoma. To stanje naziva se asimptomatska divertikuloza. Problem nastaje kada se ti džepići upale ili inficiraju, što dovodi do bolnog stanja zvanog divertikulitis. Iako točan uzrok nastanka divertikula nije u potpunosti razjašnjen, vjeruje se da je glavni krivac dugogodišnja prehrana siromašna vlaknima, tipična za zapadne zemlje. Nedostatak vlakana čini stolicu tvrdom i malom, što povećava pritisak unutar crijeva dok se mišići naprežu kako bi je pogurali. S vremenom, taj pritisak može uzrokovati izbočenje sluznice kroz slabe točke u mišićnom zidu crijeva. Rizik raste s godinama; procjenjuje se da do 60. godine života gotovo polovica populacije razvije divertikule.
Dijagnoza se često postavlja kolonoskopijom
Kada simptomi ipak postoje, ali bez upale, stanje se naziva simptomatska nekomplicirana divertikularna bolest. Osobe tada mogu osjećati povremenu bol u donjem lijevom dijelu trbuha, koja se često pogoršava nakon jela, a olakšava nakon pražnjenja crijeva. Moguća je i nadutost te promjene u ritmu stolice, poput izmjenjivanja zatvora i proljeva. Međutim, ako se razvije divertikulitis, simptomi postaju znatno ozbiljniji i uključuju stalnu i jaku bol, povišenu temperaturu, mučninu i opću slabost. U tom slučaju nužno je potražiti liječničku pomoć jer neliječena upala može dovesti do ozbiljnih komplikacija poput apscesa, fistula ili, u najtežim slučajevima, puknuća crijeva. Dijagnoza se često postavlja kolonoskopijom, pregledom koji se radi i iz drugih razloga, pa se divertikuli otkriju slučajno.
Preporučuje se dnevni unos od 25 do 35 grama vlakana, uz obavezan i dovoljan unos tekućine, prvenstveno vode, jer vlakna bez nje mogu pogoršati zatvor.
Prehrana igra dvostruku ulogu: ključna je u prevenciji, ali se drastično mijenja kada dođe do akutne upale. U mirnoj fazi, kada nema upale, cilj je održavati stolicu mekom i smanjiti pritisak u crijevima, a to se najbolje postiže prehranom bogatom vlaknima. Preporučuje se dnevni unos od 25 do 35 grama vlakana, uz obavezan i dovoljan unos tekućine, prvenstveno vode, jer vlakna bez nje mogu pogoršati zatvor. Važno je vlakna uvoditi postupno kako bi se probavni sustav prilagodio i izbjegla pojačana nadutost. Iako se nekoć vjerovalo da bi osobe s divertikulozom trebale izbjegavati orašaste plodove, sjemenke i kokice zbog straha da bi se komadići mogli zaglaviti u divertikulima i izazvati upalu, desetljeća istraživanja nisu potvrdila tu teoriju. Danas se smatra da su te namirnice, kao dobar izvor vlakana, čak i poželjne u prehrani.
Stoga, mediteranski tip prehrane, bogat voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i zdravim mastima, ne samo da smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, već povoljno utječe i na zdravlje crijeva.
Istraživanja također upućuju na to da prehrana s visokim udjelom crvenog i prerađenog mesa te zasićenih masti može povećati rizik od razvoja simptomatske bolesti. Jedna studija pokazala je da su pacijenti sa simptomima imali značajno veći unos masti i kolesterola, kao i neuravnotežen omjer omega-3 i omega-6 masnih kiselina, što upućuje na proupalno stanje u organizmu. Stoga, mediteranski tip prehrane, bogat voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i zdravim mastima, ne samo da smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, već povoljno utječe i na zdravlje crijeva.
Kada, pak, nastupi akutna upala divertikulitis, prehrana se privremeno mijenja u niskovlaknastu ili čak tekuću dijetu kako bi se crijeva odmorila. U toj fazi povrće se konzumira isključivo dobro kuhano, bez kore i sjemenki.
Povrće kao saveznik crijeva
U mirnoj fazi divertikuloze, povrće je temelj prehrane. Najbolji izbor su zeleno lisnato povrće poput špinata, blitve i kelja, zatim brokula i cvjetača, koje su bogate vlaknima i pomažu u regulaciji probave. Korjenasto povrće poput mrkve i cikle, kao i razne vrste tikvica i bundeva, odličan su dodatak. Mahunarke, uključujući grah, leću i slanutak, izvanredan su izvor vlakana, no treba ih uvoditi polako. Kada, pak, nastupi akutna upala divertikulitis, prehrana se privremeno mijenja u niskovlaknastu ili čak tekuću dijetu kako bi se crijeva odmorila. U toj fazi povrće se konzumira isključivo dobro kuhano, bez kore i sjemenki, često pasirano, poput pirea od kuhane mrkve. Sirovo povrće i ono koje napuhuje tada treba u potpunosti izbjegavati dok se upala ne smiri. ( Ordinacija.hr )
