Na Svjetski dan šećerne bolesti, koji se obilježava 14. studenog, ključno je podići svijest o znakovima upozorenja ove kronične bolesti. Mnogi simptomi su suptilni i lako ih je zanemariti, no rano prepoznavanje može spriječiti ozbiljne i po život opasne komplikacije.
Na Svjetski dan šećerne bolesti, koji se svake godine obilježava u čast rođendana Sir Fredericka Bantinga, suotkrivača inzulina, važno je podsjetiti na opasnosti ove tihe pandemije. Dijabetes melitus je dugotrajno zdravstveno stanje koje utječe na način na koji tijelo pretvara hranu u energiju, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, milijuni ljudi diljem svijeta žive s ovom bolešću, a da toga nisu ni svjesni. Problem leži u poremećaju korištenja inzulina, hormona gušterače koji regulira ulazak šećera (glukoze) u stanice. Kod dijabetesa tipa 1 tijelo ne proizvodi dovoljno inzulina, dok kod češćeg tipa 2 stanice ne reagiraju na njega kako bi trebale. U oba slučaja, previše šećera ostaje u krvotoku, što postupno uništava tijelo iznutra, a prvi znakovi često su varljivo bezazleni.
Najraniji znak
Jedan od najranijih i najčešćih pokazatelja dijabetesa je kombinacija pojačane žeđi i učestalog mokrenja. Kada je razina šećera u krvi previsoka, bubrezi su prisiljeni raditi prekovremeno kako bi filtrirali i izbacili višak glukoze iz tijela. Da bi to postigli, koriste velike količine vode iz organizma, što rezultira povećanom proizvodnjom urina. Prosječna osoba mokri četiri do sedam puta dnevno, no ako se budite više puta tijekom noći ili odlazite na toalet znatno češće, to može biti znak za uzbunu. Takav gubitak tekućine dovodi do dehidracije i stalnog osjećaja suhih usta i neutažive žeđi, koju ni litre vode ne mogu ugasiti, stvarajući tako začarani krug.
Takav gubitak tekućine dovodi do dehidracije i stalnog osjećaja suhih usta i neutažive žeđi, koju ni litre vode ne mogu ugasiti, stvarajući tako začarani krug.
Drugi ključni pokazatelj je paradoksalna kombinacija stalne gladi, neobjašnjivog umora i gubitka tjelesne težine. Iako u krvi ima viška glukoze, glavnog izvora energije, ona zbog problema s inzulinom ne može ući u stanice mišića i tkiva. Tijelo doslovno gladuje na staničnoj razini, što mozgu šalje neprestane signale gladi, čak i neposredno nakon obroka. Istovremeno, nedostatak “goriva” u stanicama uzrokuje dubok i iscrpljujući umor koji otežava obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Kako bi nadoknadilo energiju, tijelo počinje razgrađivati vlastite zalihe – prvo masno tkivo, a zatim i mišiće, što dovodi do naglog i neplaniranog mršavljenja. Ovaj simptom posebno je izražen kod dijabetesa tipa 1, čiji se simptomi često razvijaju naglo, unutar nekoliko tjedana.
Dugotrajno povišen šećer u krvi postupno oštećuje živce i krvne žile, što se manifestira kroz niz simptoma koji se često pripisuju starenju ili stresu. Jedan od njih je zamućen vid. Visoka razina glukoze može uzrokovati oticanje očne leće, što mijenja njezinu sposobnost fokusiranja i dovodi do toga da vid postaje nejasan. Problemi s vidom mogu varirati tijekom dana, ovisno o fluktuacijama šećera. Istovremeno, oštećenje živaca (dijabetička neuropatija) uzrokuje trnce, žarenje ili utrnulost u rukama i nogama. Loša cirkulacija, kao posljedica oštećenja krvnih žila, usporava zacjeljivanje čak i najmanjih posjekotina i rana te povećava sklonost infekcijama, posebice gljivičnim i urinarnim.
Tko je u najvećem riziku i kako se zaštititi
Iako su mnogi simptomi univerzalni, postoje i neke razlike među spolovima. Žene s dijabetesom sklonije su razvoju vaginalnih gljivičnih infekcija i infekcija mokraćnog sustava. Kod muškaraca, neliječeni dijabetes može dovesti do smanjenja mišićne mase i erektilne disfunkcije. Rizik od razvoja dijabetesa tipa 2, koji čini više od 90 posto svih slučajeva, značajno raste s određenim faktorima. Tu spadaju prekomjerna tjelesna težina, tjelesna neaktivnost, dob iznad 40 godina, obiteljska povijest bolesti i povišen krvni tlak. Postoji i stanje predijabetesa, u kojem su razine šećera u krvi više od normalnih, ali još uvijek nedovoljno visoke za dijagnozu. To je ključno razdoblje u kojem se promjenom životnih navika razvoj bolesti može odgoditi ili čak u potpunosti spriječiti.
Prevencija dijabetesa tipa 2 leži u usvajanju zdravog načina života. Potrebno je najmanje 150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti tjedno, što je ekvivalent 30 minuta brzog hoda pet dana u tjednu. Gubitak samo 5 do 7 posto tjelesne mase kod osoba s prekomjernom težinom može drastično smanjiti rizik. Prehrana bi se trebala bazirati na cjelovitim žitaricama, nemasnim proteinima poput piletine i ribe, voću te povrću bogatom vlaknima, kao što su brokula, kelj i špinat. Ako primijetite bilo koji od navedenih simptoma, ne ignorirajte ih. Obratite se svom liječniku i zatražite provjeru razine glukoze u krvi. Rana dijagnoza ključ je za uspješno upravljanje bolešću i sprječavanje teških komplikacija poput srčanog i moždanog udara, oštećenja bubrega i sljepoće. ( Ordinacija.hr )
