Magistar psihologije Dario Antić otkriva kako Oshi pomaže djeci i odraslima nositi se sa strahom, tugom i tjeskobom, ali i vratiti osmijeh tamo gdje ga je ponekad najteže pronaći
U Centru za rehabilitaciju Silver terapijski psi već godinama imaju važnu ulogu u različitim rehabilitacijskim programima. Magistar psihologije Dario Antić isprva je svoj posao obavljao bez četveronožnog pomagača, no sve se promijenilo kada je u njegov profesionalni, ali i privatni život ušao Oshi. Danas njih dvojica svakodnevno zajedno dolaze na posao, rade s djecom i odraslima te pokazuju kako odnos čovjeka i psa može imati snažan terapeutski učinak.
Kako ste se počeli baviti radom s terapijskim psima i što vas je osobno privuklo toj vrsti terapije?
Centar za rehabilitaciju Silver kao specifična i jedinstvena institucija u ovom dijelu Europe u svojim različitim rehabilitacijskim programima koristi terapijske pse, a radno mjesto psihologa nije iznimka.
U početku sam radio bez terapijskog psa, a kasnije, kada smo Oshi i ja počeli zajedno raditi, više ništa nije bilo isto.
Ljepota rada s terapijskim psom definitivno je u samom psu. Uz svo dužno poštovanje prema svim kolegicama i kolegama, Oshi mi je ipak najdraži kolega. No on nije samo kolega – on je i član moje obitelji. Svakodnevno zajedno idemo na posao i s posla, ali i na obiteljske izlete i putovanja.
Imati četveronožnog kolegu s kojim zajedno brinem o mentalnom zdravlju djece i ljudi za mene je doista privilegija, a za moje korisnike sreća i radost.
Uz svo dužno poštovanje prema svim kolegicama i kolegama, Oshi mi je ipak najdraži kolega. No on nije samo kolega – on je i član moje obitelji. Svakodnevno zajedno idemo na posao i s posla, ali i na obiteljske izlete i putovanja.
Imati četveronožnog kolegu s kojim zajedno brinem o mentalnom zdravlju djece i ljudi za mene je doista privilegija, a za moje korisnike sreća i radost.
Može li terapijski pas imati ulogu svojevrsne “sigurne baze”, posebno kod djece koja su nesigurna ili povučena?
Oshi mi pomaže da moj ured postane sigurnija baza za djecu i odrasle.
Generalno, ljudi vrlo pozitivno reagiraju na njega. Neka djeca odmah počnu maziti Oshija, neka se počnu igrati s njim, nekima Oshi daje puse – a sve to dovodi do aktivacije parasimpatičkog živčanog sustava.
Tada se smanjuje srčani ritam, disanje postaje sporije i dublje, može se smanjiti krvni tlak, a napetost u mišićima se smanjuje.
Drugim riječima, Oshi stvara osjećaj sigurnosti bez da ja kao psiholog moram išta posebno napraviti.
Oshi također zna igrati društvene igre poput „Čovječe, ne ljuti se“ i „Igre skrivača“, što je djeci i odraslima iznimno zabavno. Na taj način dodatno unosi zadovoljstvo i razigranost u prostoriju.
Oshi stvara osjećaj sigurnosti bez da ja kao psiholog moram išta posebno napraviti. Također, zna igrati društvene igre poput „Čovječe, ne ljuti se“ i „Igre skrivača“, što je djeci i odraslima iznimno zabavno. Na taj način dodatno unosi zadovoljstvo i razigranost u prostoriju
Iz psihološke perspektive, zašto je prisutnost psa toliko poticajna? Koji se mehanizmi kriju iza toga?
Poticajna je prije svega za ljude koji vole pse. Postoje osobe kojima pas sam po sebi ne znači mnogo – ne traže interakciju s njim i svejedno im je je li prisutan ili nije. Također postoje ljudi koji se pasa boje i, primjerice, traže da se Oshi za vrijeme terapije smjesti negdje drugdje.
S druge strane, ljudi koji vole pse najotvoreniji su prema Oshiju. Kod njih možemo vidjeti kako se razina stresa smanjuje tijekom interakcije s njim – smanjuju se kortizol, adrenalin i noradrenalin, a povećavaju serotonin, oksitocin i dopamin.
Rezultat toga je da su ljudi opušteniji, emocionalno reguliraniji, zaigraniji i otvoreniji za razgovor, dok su djeca spremnija za igru.
Možemo reći da Oshi pomaže u očuvanju mentalnog zdravlja djece i odraslih.
Koje ste najčešće pozitivne promjene primijetili kod djece i odraslih nakon rada s terapijskim psima?
Ljudi i djeca najčešće postaju sretniji, zaigraniji i bolje raspoloženi.
Ako netko nije imao dobar dan ili prolazi kroz težak životni period, druženje s Oshijem barem će mu nakratko pomoći da se oslobodi nelagode, opusti i uživa u igri sa psom.
Na koji način pas može potaknuti psihološko poboljšanje – primjerice smanjenje anksioznosti, jačanje samopouzdanja ili socijalizaciju?
Jedan od načina na koji djeca mogu jačati svoje samopouzdanje jest kroz davanje naredbi Oshiju.
Primjerice, „sjedi“, „lezi“, „donesi“ ili „vuci“ samo su neke od naredbi koje djeca mogu dati Oshiju, a koje će on rado poslušati.
Na taj način djeca i odrasli dobivaju osjećaj važnosti i viđenosti – osjećaj da ih netko doista čuje. Tako razvijaju i vlastiti osjećaj moći.
Možete zamisliti koliko djeca tijekom dana moraju poslušati naredbi od roditelja, koliko toga moraju napraviti i koliko toga ne smiju. S Oshijem mogu doživjeti i drugu stranu – onu u kojoj su oni „glavni“, u ulozi u kojoj nisu podređeni.
Pas pomagač može pomoći i djetetu s teškoćama u socijalizaciji. Primjerice, tijekom šetnje psa druga djeca i ljudi često spontano prilaze, žele ga pomaziti i razgovarati o njemu, što prirodno potiče komunikaciju.
Jedan od načina na koji djeca mogu jačati svoje samopouzdanje jest kroz davanje naredbi Oshiju. Možete zamisliti koliko djeca tijekom dana moraju poslušati naredbi od roditelja, koliko toga moraju napraviti i koliko toga ne smiju. S Oshijem mogu doživjeti i drugu stranu – onu u kojoj su oni „glavni“, u ulozi u kojoj nisu podređeni.
Kako terapijski pas može pomoći osobi koja je doživjela traumu ili ima poteškoće s povjerenjem prema ljudima?
Zanimljivo je da se neke osobe koje su doživjele određene traume mogu puno lakše povezati sa psom i ostvariti osjećaj sigurnosti nego s drugim ljudima.
Jedno od mogućih objašnjenja jest da je trauma često nastala upravo zbog drugog čovjeka, pa je zbog toga lakše izgraditi povezanost sa psom.
Ostvarivanje lakše povezanosti te iskazivanje topline i nježnosti gotovo svakodnevno čujem u svojem uredu. Mnoge žene, primjerice, navode kako ponekad imaju osjećaj da njihovi supružnici više brinu i pokazuju više emocionalne topline prema psu nego prema njima samima.
Neke osobe koje su doživjele određene traume mogu puno lakše povezati sa psom i ostvariti osjećaj sigurnosti nego s drugim ljudima.
Kako interakcija sa psom može pomoći u regulaciji emocija – primjerice kod tuge, straha ili tjeskobe?
Oshi je istinski zainteresiran za drugu osobu. Veselo reagira kada mu netko dolazi, može dati šapu, dati pusu i pokazati toplinu, a sve to djeluje na osobu tako da se tjeskoba smanjuje i osoba se opušta.
Kada je osoba tužna, Oshi može spustiti svoju glavu u njezino krilo i na taj način pružiti utjehu i podršku.
Kako terapijski pas može pomoći djetetu koje ima poteškoće u razvoju ili učenju?
Može biti snažan motivacijski faktor.
Primjerice, psiholog može djetetu reći: „Kada riješiš zadatak do kraja, možeš se poigrati sa psom.“
Pas također može imati umirujuću ulogu. Primjerice, može leći djetetu na noge pa se ono lakše regulira, ili može leći pokraj njega kako bi ga dijete moglo češkati i tako lakše završiti zadatak.
Kakve razlike primjećujete kod djece s različitim potrebama?
Generalno bih rekao da, ako dijete voli psa i ako zbog svojih teškoća može ostvariti kontakt s njim, reakcije će biti pozitivne, neovisno o tome o kojoj se teškoći radi.
Kod kojih psiholoških ili emocionalnih stanja terapijski psi mogu biti posebno korisni?
Posebno mogu biti korisni kod različitih neugodnih emocija.
Primjerice, kod anksioznosti mogu pomoći osobi da se vrati u sadašnji trenutak – kroz češkanje psa i dodirivanje njegove mekane dlake.
Kod straha i tuge mogu biti koregulatori, zajedno s psihologom, s ciljem da se osoba emocionalno regulira i naposljetku umiri.
Možete li izdvojiti neki trenutak iz prakse koji vas je posebno dirnuo?
Roditelji su često iznimno ganuti kada kod svojeg djeteta, koje inače rijetko pokazuje sreću i zadovoljstvo, u kontaktu sa psom vide osmijeh i radost.
Nekoj djeci pas doista donosi zadovoljstvo, znatiželju i sreću.
Meni je posebno dirljiv trenutak bio kada je Oshi, zajedno sa mnom, išao s jednom osobom u bolnicu kao pratnja i podrška. Uz njega se ta osoba osjećala sigurnije, a strah i anksioznost bili su znatno manje izraženi.
Roditelji su često iznimno ganuti kada kod svojeg djeteta, koje inače rijetko pokazuje sreću i zadovoljstvo, u kontaktu sa psom vide osmijeh i radost.
Postoje li situacije u kojima terapijski pas nije prikladan?
Da. Primjerice, kada se dijete ili odrasla osoba boji psa, a ne želi raditi na tom strahu. U takvim situacijama postoji jasna kontraindikacija.
Također, ako postoji alergija na dlaku, osobu ne izlažemo psu.
Kako vidite budućnost terapije uz pomoć pasa u Hrvatskoj?
U Centru za rehabilitaciju Silver veliki naglasak stavljamo na rad s terapijskim psima i nastavit ćemo širiti svijest o njihovoj korisnosti i važnosti.
Ako postoji institucija zainteresirana za terapijskog psa, slobodno nam se može javiti kako bi dobila dodatne informacije.
Jedno od potencijalnih ograničenja jest to što neka osoba određeni dan možda neće raditi s Oshijem. Moj zadatak je brinuti o njemu – pratiti koliko ima energije, je li umoran, raspoložen, zdrav i motiviran.
Primjerice, ako u jednom danu imam pet osoba koje bi željele raditi s Oshijem, jedna ili više njih možda će terapiju imati bez njega. Izuzetno mi je važno da Oshi uživa u svojim terapijama i da ništa ne radi na silu.
Tada korisnicima kažem da je Oshi danas umoran i da neće biti s nama.
Kao stručni voditelj terapijskog psa brinem o svom kolegi kako ne bi došao do ljudima dobro poznatog stanja – burnouta.
(Ana Herceg)
